Božansko Milosrđe

Krunica SRCU ISUSOVU

Rastimo u Gospodinu

MOLITVE

Baner Molitve

 poboznosti banerdevetnice BANER

LITANIJE BANER

Duhu Svetom - BANER

 zastitna molitva

 baner za oslobodjenje 3

 

Isus u ❤

banner euharistija 4



ZAŠTO SVETKUJEMO NEDJELJU, A NE SUBOTU?
Poučne teme

nedilja ili subota

 

U starozavjetnoj Knjizi Izlaska zapisano je kako Bog daje svom narodu 10 zapovijedi. Tamo piše: "Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu... Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni" (Izl 20,8-10.11).

Temeljem toga židovski narod i danas štuje subotu kao dan posvećen Bogu. Subota, dakle, podsjeća Židova na stvaranje vidljivog svijeta. Ona je posljednji dan tjedna, dan odmora i bogoštovlja. Svojim radom čovjek nasljeduje Boga Stvoritelja, a svojim subotnim počinkom Božji počinak nakon stvaranja. Tijekom povijesti razvija se među Židovima poseban pokret - farizeji - koji do u sitnice razrađuju propise o poštivanju subote i vjerno ih se drže.

 

Jesmo li onda mi katolici odbacili Božju zapovijed? Pogledajmo kako je postupao Isus. Biblija

Isus nije izrijekom dokinuo subotu. Okomio se prvenstveno na farizejski formalizam u vršenju propisa o suboti. On poštuje religiozne običaje svoga naroda, posjećuje subotom sinagogu, odlazi u Hram na molitvu, slavi blagdane... No, on je sebi pripisao vlast nad subotom rekavši: "Sin čovječji gospodar je subote" (Mt 2,28). Isus liječi subotom, a i njegovi učenici čine ono što subotom nije bilo dopušteno (npr. trganje klasja).

Ključni događaj koji je kasnije nagnao kršćane da napuste subotu i počnu nedjelju slaviti kao Dan Gospodnji je ISUSOVO USKRNUĆE koje se dogodilo "rano ujutro, prvoga dana u tjednu /po suboti/" (Mt 28,1; Mk 16,9; Lk 24,1; Iv 20,1), dakle u nedjelju. Taj ključni događaj kršćanske vjere malo-pomalo promijenio je svijest kršćana i oni su prepoznali u nedjelji znak nove stvarnosti, znak početka novog svijeta, novo "stvaranje". Istoga dana, u nedjelju, Isus se ukazuje svojim učenicima (Lk 24,13-49; Iv 20,19-25), a toga dana se dogodio i silazak Duha Svetoga (Dj 2,1-3). A kako su postupali apostoli? U prvo vrijeme Isusovi učenici obdržavaju subotu (kao što i dalje odlaze u Hram na molitvu!). Apostoli koriste subotnja okupljanja Židova u sinagogama da navijeste Evanđelje.

No, ubrzo prvi kršćani počinju sve više naglašavati nedjelju i ona postaje novi Dan Gospodnji. Dovoljno je uzeti neke tekstove Novog zavjeta i potvrditi izrečenu tvrdnju. "U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima" (Dj 20,7), svjedočanstvo je da već apostoli okupljaju vjernike na euharistiju nedjeljom, a to čini i Pavao osobno. Apostol Ivan ima viđenje na Dan Gospodnji: "U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas ..." (Otk 1,10). Tako Ivan "prvom danu u tjednu" daje naziv "Dan Gospodnji". S nedjeljom se počinju povezivati običaji koji su kod Židova vezivani uz subotu, npr. skupljanje milostinje: "Neka svakog prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti..." (1 Kor 16,2). U toj novoj perspektivi stara židovska subota dobiva značenje "pralika" i "znaka" onoga što je Isus učinio uskrsnućem. Pavao upozorava kršćane: "Neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je SAMO SJENA stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist" (Kol 2,16). Slaveći subotu, ljudi su slavili Božji počinak u kojeg je Isus ušao svojim uskrsnućem U NEDJELJU. Dakle, "kršćanska subota" je NEDJELJA. No, staje li ovdje naša argumentacija? Naravno da ne! Pogledajmo kako su se ponašale prve generacije kršćana nakon apostola.

 

Kršćanska predaja

Posjedujemo veoma stare tekstove crkvenih otaca i naučitelja koji svjedoče o napuštanju subote i slavljenju nedjelje. Tako Ignacije Antiohijski (umro 107. god.) kaže: "Oni koji su živjeli po starom uređenju došli su do nove nade i ne slave više subotu, nego nedjelju, dan kad je naš život bio uzidgnut u vis po Kristu i njegovoj smrti". Didache, spis iz istog vremena veli: "U nedjeljni dan Gospodnji saberite se da lomite kruh i da zahvaljujete, nakon što ispovjedite svoje grijehe, da bi vaša žrtva bila čista". IZ istog tog vremena potječe i tekst rimskog upravitelja Plinija Mlađeg koji piše caru Trajanu 112. godine: "... tvrde kako se sva njihova krivica sastojala u tome što su se redovito sastajali jednog određenog dana, prije zore, da bi pjevali zajedno pjesme Kristu...". Prema gore navedenom, taj "određeni dan" bila je nedjelja.

Justin Mučenik (živio od 100. do 165. godine) daje nam najstariji opis nedjeljne euharistije: "A u dan zvan dan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu... U dan sunca dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog pokrenu mrak i pratvar te stvori svijet, a Isus Krist istoga dana ustade od mrtvih..."

Zanimljivi su također i tzv "mučenici nedjelje", njih 49 kršćana, koji su mučeni i ubijeni 304. godine jer se nisu htjeli odreći štovanja nedjelje. Svećenik Saturnij tada kaže: "Mi moramo slaviti dan Gospodnji. To je naš zakon". Ignacije Antiohijski (živio od 98. do 117. godine) kaže: "Jer ako još uvijek štujemo judaizam, mi priznajemo da nismo primili Božju milost." Slično govori i Barnaba iz Aleksandrije (oko 135. godine). Euzebije Cezarejski (263.-339 godina) izričito kaže: "Dok su Židovi vjerni Mojsiju žrtvovali pashalno janje jednom godišnje... mi, ljudi Novog zavjeta slavimo našu Pashu svake nedjelje", a na drugom mjestu kaže: "Sve ono što je bilo propisano za subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji, kao autoritativniji, nadmoćniji, uzvišeniji od židovske subote" i time svjedoči da je štovanje nedjelje kao Dana Gospodnjeg bila već ustaljena praksa.

Dakako, u prvim stoljećima još je bilo kršćana (židovskog porijekla) koji su nastojali štovati subotu, no brojni tekstovi nam kazuju da su već tada bili u manjini i ubrzo iščezli jer je Crkva vremenom shvatila značenje nedjelje i potpuno se odvojila od Židovstva. Možemo spomenuti i Augustina (354.-430. godina) koji kaže: "Gospodnjim uskrsnućem bio je objavljen dan Gospodnji kršćanima, a ne Židovima, i ovaj blagdan vuče svoje podrijetlo iz ovog događaja", a Ambrozije (339.-397. godina) veli: "Prvog je dana blaženo Trojstvo stvorilo svijet, a uskrsli nas je Otkupitelj, koji je pobijedio smrt, oslobodio". Osmi dan (nedjelja) bio je tema govora i Origena (185. - 254. godina) koji reče: "Broj osam, koji u sebi sadrži silu uskrsnuća, slika je svijeta koji dolazi, ako što je broj sedam simbol sadašnjeg svijeta".

Subotom su kršćani već od starine postili pripravljajući se na nedjelju. To nam svjedoči i Viktorin iz Ptuja (oko 304. godine) koji kaže: "Sedmog dana... mi imamo običaj strogog posta da bismo u dan Gospodnji mogli prići našem kruhu izražavajući hvalu". Možemo navoditi još mnogo raznih tekstova iz prvih stoljeća kršćanstva koji nam svjedoče želju kršćana da se odvoje od Židovstva koje je Krista odbacilo i da novim danom Gospodnjim (nedjeljom) pokažu postojanje novog svijeta koji je Krist uskrsnućem stvorio. Dakle, kršćani su shvatili da je židovska subota najava i slika onoga što se dogodilo i ispunilo u NEDJELJU! Stoga odbacujemo adventističke prigovore kako smo mi katolici ukinuli Božju zapovijed! Ne, mi smo samo poslušni onom što je Krist učinio i što su nam apostoli prenijeli. Crkva je to veoma brzo prepoznala i to je povijesno neoboriva činjenica!

 

Nedjelja i Adventisti

 
Adventisti priznaju da je starozavjetni Zakon ispunjen u životu i uskrsnuću Isusa Krista, ali smatraju da tu ipak ne spada zakon obdržavanja subote.

U Starom zavjetu, subota je dana Izraelu kao znak između odabranog naroda i Boga, za izbavljenje Izraela iz ropstva:

"Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji." (Pnz 5,15)
"Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo."(Izl 31,13-17)

Subota nije bila samo dan odmora kao primjer Božjeg odmora u stvaranju, već i dan sjećanja na sve što je Jahve učinio da izbavi Izrael iz Egipta i na sklapanje saveza i Zakona na brdu Sinaj. To je uistinu bio Dan Gospodnji!

Međutim po tom Zakonu nitko se nije spasio, i Isusovim uskrsnućem u nedjelju započinje novo stvaranje, izbavljenje od grijeha i smrti, i sklapa se novi savez kada Krist pobijedivši smrt daje obećanje vječnog života. Nedjelja je ispunjenje subote Starog Zavjeta.

"Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?" (Heb 3,16) ... "Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao:
Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak,premda su djela od postanka svijeta dovršena. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda.
Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu." (Heb 4, 2-8)

U Novom Zavjetu vidimo da se poslije uskrsnuća apostoli sastaju u nedjelju, lome kruh i sakupljaju milostinju:

"U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći" (Dj 20,7)
"U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim. Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem." (1 Kor 16,1-2)

"I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" " (Iv 20,19)
"I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" " (Iv 20,26)

"Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob ..." (Lk 24,1) "I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, ..." (Lk 24,13) "Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše." (Lk 24, 30) "U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima" (Lk 24,33)

Ivan u Otkrivenju piše (Otk 1, 9-10): "Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji "(na grčkom je to Kyriake hemera i označavao je nedjelju)

Adventisti misle da je Pavao obdržavao i dalje subote, jer piše da je išao u sinagogu u subotu. Međutim, pravi razlog subotnjeg odlaska u sinagogu bio je propovjedanje Evanđelja Židovima, a ne održavanju subote kao zakona (spominje se na više mjesta: Dj 13, 14-44, Dj 16, 13-14, Dj 17, 2-4, Dj 18, 4). "Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke"
U tadašnjim okolnostima čak ne bi ni bilo moguće lomiti kruh u sinagogama i blagovati tijelo i krv Kristovu, jer Židovi koji su i dalje držali svoje zakone nisu bili otvoreni tome.

"Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo" (Kol 2, 16)
Kršćane su Židovi sudili zbog toga što su jeli, blagdana i subota.
Pavao ukorava ideju ponovnog vraćanja na te židovske običaje:
"Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!" (Gal 4, 9-11,)

Jasno je dakle da nedjelju nije uveo Konstantin 320g. Naprotiv, mnogi kršćani tog vremena izvještavaju o sastajanju prvih kršćana u nedjelju:

Sv. Ignacije Antiohijski upozorava 107g.:
"Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu, već žive u svetkovanju Dana Gospodnjeg, u kojem je i naš život blagoslovljen po njemu i njegovoj smrti."

Sv. Justin piše 155g.: "I u dan zvan nedjelja svi koji žive u gradovima sakupljali su se zajedno na jednom mjestu i čitali zapise apostola ili proroka koliko god je vrijeme dopuštalo ..." (dalje se još opisuje lomljenje kruha i sakupljanje milostinje).

 

 

 

UŽIVO - Klanjanje

Molitva blagoslova

Propovjedi, Kateheze,...

papa Frano.PNG

Dr. sc. fra Ivo Pavić

Baner fra Ivo Pavić

fra Petar Ljubičić

fra petar

FRA ANTE VUČKOVIĆ

don Damir Stojić

Baner Damir Stojić 3

Pater Arek Krasicki

baner - pater Arek

fra Velimir Bavrka

Baner-Velimir-

Josip Lončar

Baner Josip Loncar

Ivica Ursić

baner - Ivica Ursić

Dr. med. Antun Lisec

Dr. Antun Lisec

Temeljna ispovijed

Pomirenje s Bogom-002

Intervju s biskupom Franjom Komaricom

Trenutno na stranici

We have 568 guests online

Facebook stranica

facebook stranica 6

Budite s nama i na Facebooku 

Međugorje

Gospine poruke

Izdvajamo

Baner zanimljive teme

Baner svjedocanstvo 2

Baner zamke zloga -

pomirenje s Bogom 2

pitajte svecenika

banner euharistija 4

 primjeri 2