Oluja na moru ili iznenadna proljetna oluja ništa je naspram životne oluje kada tonu sve lađe i prilike. Tada se čovjek osjeća potpuno izgubljen, bez nade u spasenje. Vjerujem da ste se našli u takvim trenucima ili ste čak živjeli mjesecima i godinama kada se nije ni najmanji trunak nade nazirao niti bilo kakva ruka pomoćnica. Pogledajmo događaj s Galilejskog jezera tijekom jedne oluje o kojem izvješćuje evanđelist Marko. To je poznata priča, koja uz napetost ima sretan završetak.
Međutim, postoje u njoj mnogi detalji koji nam otkrivaju istinitu blizinu Isusa u životu svakoga čovjeka. On ne spava. Isus bdi. Brine. Čuva nas. Ti nas detalji mogu iznenaditi. Kako je moguće da se vrsni ribari boje oluje? Zašto su toliko uplašeni? Oni znaju svoj posao. Nisu to bili neuki ribići koji su dolazili loviti ribe sa štapom, nego su bili „profesionalni“ ribari. Toliko su puta proživjeli slične situacije. Dobro su znali geografski položaj. Oluje na Genezaretskom jezeru mogu se dogoditi zbog planine Hermon vrlo često. Tu se sudaraju topli i hladni zrak, što može izazvati olujni vihor.
Iznenađuje također način na koji se Isus obraća oluji: Umukni! (doslovce prema grčkom izvorniku: Stavi si brnjicu!). Na početku Markova evanđelja Isus zapovijeda na taj način zloduhu koji je opsjeo čovjeka iz Kafarnauma. Tako iz njega izganja đavla (Mk 1, 25). Isus se obraća jezeru i vihoru na isti način. Čudno je i to da su Isus i apostoli plovili po noći. Kao stručni u svom poslu znali su kakvi su uvjeti na vodi. Pretpostavljamo da je Isus imao veliki razlog izložiti se noćnim opasnostima. Da, s druge strane ga je čekao opsjednut čovjek koji je u sebi imao legion – mnoge zloduhe (Mk 5,8).
Bez obzira na oluju i na noć, Isus hita u pomoć svakome tko zaziva njegovo Ime. On se obraća demonima riječima: Nemaš prava više govoriti i optuživati! Problem je tada kada sve želimo uzeti u vlastite ruke. Kao da time želimo Isusu poručiti: Samo ti spavaj Gospodine – ja ću to! Time zapravo stvaramo prostor zlom duhu da nas nadjača. Sjetimo se samo što je Isus rekao: Bez mene ne možete ništa učiniti! (Iv 15, 5). Otklanjajući zapreke vlastitim rukama, gubimo snagu i želju za Bogom.
Crkveni oci govore da je svaka oluja u životu, odnosno svaka životna situacija kada više ne znamo što se oko nas događa i sve kreće naopačke znak da je Isus započeo borbu s demonom. Mi želimo da se ta oluja što prije stiša. I Isus to čini. On ne čeka jutro nego kreće odmah. Plovi čovjeku kojeg muči zao duh.
Otac laži često oponaša Boga. Bog je u povijesti spasenja podizao po svojoj riječi velike valove Crvenoga mora i Jordana. Zao duh želi učiniti isto. Zato podiže olujne valove na putu vjere. Ali, ukoliko nam se događa oluja i gubimo tlo pod nogama te osjećamo strah u sebi i ne znamo što će biti dalje, onda trebamo poslušati Isusa koji pita: Gdje je tvoja vjera? Ako se događa oluja, vjeruj da je Isus počeo ploviti k tebi, prema onomu što te zarobljuje i uništava svaki dan. On je tu iako se čini da spava. Vjeruj kao nikada do sada! On je Gospodar nemogućih stvari.
