FRA IVO PAVIĆ: Sakramenti su izvori milosti, osobito Euharistija koja nas potapa, ili uranja u vatru Duha. U sirijskoj liturgiji vatra Duha uspoređuje se s „gorućom žeravom“, aludirajući na događaj kada prorok Izaija vidi serafa koji mu pruža goruću žeravu (Iz 6,6) Sveti oci, govoreći o Euharistiji, često kažu: „Vi konzumirate vatru“. U pretvorbi, polaganjem svećenikovih ruku i zazivom Duha Svetoga, Duh nam daje Isusa, jedemo i pijemo njegovo Tijelo i Krv, a u pričesti nam Isus daje svoga Duha. Odgovorivši: „Amen“, ponavljamo Marijine riječi u Nazaretu: „Da. Neka mi bude!“ Kod svete pričesti svećenik nam nosi vatru Duha Svetoga. „Vidim cijelu Crkvu u plamenu, kao u vatri“, govorila je sveta Katarina Sijenska. Svi smo u vatri kad slavimo Euharistiju!
U povijesti redovnika pustinjaka čita se o događaju kad je mladi monah imenom Lot došao k starijem monahu Josipu pa ga pitao: „U čemu se sastoji savršenstvo?“ Stari monah ustade na noge, podiže ruke prema Bogu slaveći ga, njegovi prsti postadoše kao zapaljene žeravice. Tada reče mladom pustinjaku: „Ako želiš postati savršen, treba da sav budeš vatra“. U kontekstu našega članka ove riječi znače: „Ako želiš biti savršen, treba da se krstiš u vatri!“ Dakle, najjednostavniji način krštenja vatrom su sakramenti koji su nam na dohvat ruke!
Što za vjernika znači krštenje vatrom?
Po krštenju u Duhu zadobili smo poseban odnos s Bogom. Naš se život promijenio. Očitovali su se mnogi darovi Duha, npr. dar jezika, slavljenja, proroštva. Mnogi su ušli u molitvene zajednice. Životi mnogih su se promijenili. Međutim, to vrlo često nije dovoljno.
Opasno je ako se na tome i zaustavimo smatrajući kako je to sve. Ima mnogo molitvenih karizmatskih zajednica koje slave Boga, okupljaju se, mole u jezicima, ali to se događa samo u okviru male skupine. Drugi od toga nemaju nikakve koristi. Tada postoji opasnost orijentiranja na samoga sebe, zajednicu i darove. Zaboravlja se Darovatelja i sve koji čekaju nas.
Krštenje vatrom posebna je milost nužna za evangelizaciju u sili i snazi Duha Svetoga. Kako bismo doživjeli krštenje vatrom, treba pročistiti i sažgati svijet koji se nalazi, ne izvan nas, nego u nama. To je proces koji počinje obraćenjem, kajanjem i krštenjem Duhom. Važan je stalan rad na povećanju kreposti i sve veća duhovna zrelost. Gospodin je u proroštvu rekao kako će oni koji su spremni, ići u vatri poput proroka Ilije. Vatra Duha već je na zemlji i oni koji su spremni, bit će zahvaćeni njome.
Osobno iskustvo krštenja vatrom
fra Ivo Pavić: U predvečerje Duhova, radeći u svojoj sobi, osjetio sam kako mi se najedanput ruke počinju tresti tako da ih nisam mogao zaustaviti Prije nego što sam doživio krštenje vatrom, već sam bio kršten u Duhu. Molio sam u jezicima, ali sam još uvijek bio zakočen i statičan. Bilo je još mnogo toga što je trebalo sagorjeti u meni. Znao sam kako treba još nešto, ali nisam znao što. Sjećam se kako sam tri dana prije svetkovine Duhova postio o kruhu i vodi. U predvečerje Duhova, radeći u svojoj sobi, osjetio sam kako mi se najedanput ruke počinju tresti tako da ih nisam mogao zaustaviti. Kao da sam u rukama imao vatru! Trajalo je nekih pet minuta, a zatim sam osjećao preplavljenost mirom i radošću.
Nakon toga iskustva počela je istinska evangelizacija. Naime, u Duhu Svetom počeo sam voditi duhovnu preobrazbu na tri polja: dobivao sam pozive iz inozemstva za održavanje duhovnih obnova. Isto tako i kod kuće. U samo dvije godine održao sam oko 70 duhovnih obnova u različitim gradovima Europe. Bile su namijenjene većinom Hrvatima, ali su dolazili i drugi narodi. To je bila prava evangelizacija u sili i snazi Duha Svetoga.
Drugo polje bilo je u Crkvi u Tolisi, gdje sam četiri godine bio na raspolaganju vjernicima koji su dolazili sa svih strana svijeta. Svaki su se dan događale lijepe stvari. Za mene nije bilo odmora, i začudo, nije mi bilo teško! Vi ste tomu svjedoci! Kao da mi je Gospodin po krštenju vatrom umnožio vrijeme. Vrhunac svih toliških okupljanja bio je nezaboravni kišni susret u kolovozu 2005. godine u kojem je sudjelovalo 30 000 ljudi.
Treće polje bilo je moj angažman u duhovnim vježbama svetog Ignacija u Zagrebu, gdje sam bio i ispovjednik i duhovnik. Doživio sam toliko životnih ispovijedi, obraćenja, promjena ljudskih srdaca, otvorenosti, prijateljstva.
I onda sam otišao u Rim, jer se ispunilo vrijeme za moj odlazak i promjenu svega. Baš sam kao Marija sve pohranjivao u svome srcu! Sve milosti i drage ljude, sretne i nesretne. Slijedilo je učenje talijanskoga jezika u vrlo kratkom roku i izučavanje sve moguće zadane literature.
Bilo je zahtjevno, ali uspijevao sam uz pomoć Gospodina s kojim sam se trudio sjediniti što više. Nisam putovao kao prije.
Ali to nije završilo, znam! Budući da sada pišem doktorat o krštenju u Duhu, Gospodin mi je rasvijetlio što znači biti kršten u Duhu. Rasvijetlio mi je i pravo značenje krštenja vatrom! Uz to me je podsjetio i na moje krštenje Duhom i vatrom o kojem sam govorio na početku. Hvala Mu i slava. Aleluja!
Molitva za krštenje vatrom
Predragi! Ti si primio krštenje u Duhu, a sada je vrijeme za krštenje vatrom.
Dođi, Ljubavi vječna!
Dođi, vatro s neba!
Dođi, silni vjetre!
Dođi, božanski Branitelju!
Dođi, božanski Tješitelju!
Dođi, Ljubavi Oca i Sina!
Dođi, Treća osobo Presvetoga Trojstva!
Dođi, božanski Savjetniče!
Dođi, Ti koji proizlaziš od Oca i Sina!
Dođi, Duše Sveti!
Ispuni me radošću! Oslobodi me!
Ozdravi me!
Obrati me! Oblikuj me! Oživi me!
Užezi vatru u meni!
Dođi, Duše Sveti!
Razlika između krštenja u Duhu i krštenja vatrom
Krštenje vatrom dolazi izravno od Gospodina
Krštenje u Duhu obično dolazi po molitvi polaganjem ruku onih koji su već doživjeli to iskustvo. Krštenje vatrom dolazi izravno od Gospodina. Ta su dva krštenja neraskidivo povezana sakramentom krštenja. Proroštvo kaže kako će krštenje vatrom dobivati oni koji slave i časte Boga Isusa Krista, koji se okupljaju na molitvu. Gdje god su dvojica ili trojica u molitvi, silazit će vatra Duha pa i na one koji to ne žele, koji su sami u svojim sobama, a otvoreni su prema Božjem Duhu.
Primili smo krštenje u Duhu! Treba da se spremamo za krštenje vatrom! Ne pjevamo uzalud pjesmu: „Dođi, Duše Sveti, sa vatrom! Neka vatra siđe! Duše ognja, zapali nas!“ Ovdje ne propagiram neko novo krštenje. Radi se o novoj akciji milosti, vidljivom ili nevidljivom poslanju Duha o kojem govori Toma Akvinac: „On, (Isus) će vas krstiti u Duhu Svetom i vatri“ (Mt 3,7-12). Primjećujete li kako u tekstu piše i vatri. Ovo pokazuje razliku krštenja Duhom i krštenja vatrom. Kao što se konji razlikuju od kola koja vuku, ova su krštenja odvojena i funkcioniraju različito, ali su i neraskidivo povezana. Ne može se primiti krštenje vatrom, ako nismo već svjesno iskusili krštenje u Duhu. Krštenje u Duhu samo je priprava za krštenje vatrom! Kao što smo spomenuli, krštenje vatrom primio je Isus (Jordan i Kalvarija), apostoli, Marija i učenici (Pedesetnica), Pavao iz Tarza (Damask) i mnogi sveci, redovnici i laici.
Navodim primjer svetoga Filipa Nerija. U životopisu stoje njegove riječi: „Nekoliko dana prije Duhova 1544. godine molio sam se Duhu Svetom u katakombama svetog Sebastijana u Rimu. Najedanput je nešto poput okrugle vatre ušlo u moja usta, nastanilo se u mome srcu. Zatim sam osjetio kako mi se grudi naglo šire. Osjećaj nutarnje vatre bio je toliko snažan da sam se bacio na zemlju i uzviknuo: ‘Dosta, Gospode, dosta; ne mogu više podnijeti!’“ To je bio oganj Duha ljubavi koji se nikad više nije gasio.
Slično je iskustvo doživio i francuski filozof Blaise Pascal. Budući da se zbilo kasno u noći, on to zove Noć Vatre!
„Godina 1654., ponedjeljak, 23. studenoga, na dan svetog Klementa, pape i mučenika i drugih, uoči svetog Krševana, mučenika i drugih, od oko 10 i pol sati navečer do oko pola noći i pol, VATRA, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, a ne bog filozofa i učenjaka. Izvjesnost. Izvjesnost. Osjećaj. Radost. Mir. Bog Isusa Krista. Svome Bogu i vašem Bogu. Tvoj Bog, moj je Bog. Zaborav svijeta i svega osim Boga. On se nalazi samo na putovima naučavanima u Evanđelju. Veličina ljudske duše. Bože pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao. Radost, radost, radost, suze radosnice. Odvojio sam se od Njega: Napustili su mene, izvor vode žive. Bože moj, zar ćeš me ostaviti? Neka ne budem od njega vječno odvojen. Bože, ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinoga pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. Isus Krist. Isus Krist. Odvojio sam se od njega; izbjegavao sam ga, odrekao ga se, razapeo ga. Neka ne budem od njega nikada odvojen. On se čuva samo putovima naučavanim u Evanđelju. Potpuno i slatko odricanje. Potpuno podavanje Isusu Kristu i mojem ravnatelju. Vječno u radosti za jedan dan kušnje na zemlji. Riječi tvojih neću zaboraviti. Amen (B. Pascal, Misli, Zora, Zagreb, 1969).
Odmah nam je jasno kako Pascalovo krštenje vatrom nije bilo proizvod razumskog promišljanja i ne može mu se suditi po logici razuma. To je bilo svjesno iskustvo srca. Dokaze vidimo u tome što je točno zabilježio datum i vrijeme događaja, stavljajući nam na znanje kako nije riječ o mašti ili snu. Iskustvo koje je neprestano nosio uz sebe, želeći ga očito u svako doba prizvati u sjećanje.
Počevši riječju VATRA ispisanom velikim slovima, pokazuje jasan odnos prema Mojsijevu viđenju u obliku gorućega grma, u kojem se objavio Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, ne bog filozofa i učenjaka, već Bog Isusa Krista koji se nalazi samo na putovima što ih naučava Evanđelje. Važno je spomenuti također kako se vatrom nerijetko nazivao vjerski zanos i vjerski žar.
Mnogi katolički svećenici i laici-evangelizatori, danas svjedoče o sličnim iskustvima krštenja vatrom Duha koje je došlo bez polaganja ruku.
Što znači biti kršten vatrom?
Svi kršćani posjeduju Duha Svetoga, jer su kršteni. All Duh Sveti ne posjeduje kršćane…
Kršten vatrom znači, biti potpuno uronjen u Boga koji je vatra, a ona proždire. To je ono o čemu Terezija Avilska govori u sedam odaja kroz koje duša prolazi. U zadnjoj odaji duša doživljava puninu Boga. Kaže prorok Jeremija: „Nije li moja riječ poput vatre?“ (23,29)
Svaki je katolik po krštenju primio milost posvećujuću, koja je izlivena u dušu i potom zapečaćena darom Duha, u potvrdi. Karizmatsko iskustvo krštenja u Duhu nije ništa drugo, već oslobađanje ili buđenje onoga što je već dobiveno. Krštenje vatrom je Božje očitovanje među njegovim narodom. Ta će Božja akcija pročistiti ono što je nečisto i donijeti potpuno osvježenje cijeloj osobi, fizički i duhovno.
Krštenje vatrom znači angažman u evangelizaciji. Radi se o osobnoj Pedesetnici. Razlika između sakramenta krštenja i krštenja u Duhu samo je po iskustvu, tj. u dječjoj dobi nismo svjesni primanja Duha, dok ga u punoljetnosti prihvaćamo osobno.
Krštenje vatrom podrazumijeva već prije doživljeno svjesno iskustvo krštenja u Duhu. Krštenje vatrom, donosi novi entuzijazam za Radosnu vijest, veliko izlijevanje karizmi, dublju ljubav prema Crkvi i misiji u svijetu. Bolje recimo ovako: Isus nas krsti u Duhu, u sakramentima krštenja i potvrde, dok se krštenje vatrom odnosi na Duha Svetoga koji ima potpuno vodstvo i kontrolu nad našim životom. Svi kršćani posjeduju Duha Svetoga, jer su kršteni. All Duh Sveti ne posjeduje kršćane! Krštenje vatrom na neki je način „posjednuće Duhom Svetim“.
Krštenje vatrom osposobljava nas da činimo djela Božja. Ako nismo zapaljeni vatrom iznutra, kako ćemo paliti druge? Vatra Duha koju imamo treba da prelazi i na druge. To je poput suhe trave koja se zapali na malome mjestu. Vatra najprije tinja, a onda se proširi na cijelu šumu. Krštenje u vatri potrebno nam je zbog obezglavljenog stanja u današnjemu svijetu.
Postoje milijarde ljudi koji ne vjeruju u Krista, kao Boga, Spasitelja i Gospodina. Oni vjeruju u neke druge spasitelje. Prisutan je religiozni relativizam prema svetom u Crkvi. Europa je duhovno bolesna. Ona umire. Postala je arena sekularizacije i New agea. Treba je izliječiti. Treba je oživjeti. Isto tako, Crkva je suočena s velikim problemom, a to je: kako reevangelizirati one koji već pripadaju Crkvi? Mnogi kršćani prihvaćaju pobačaj kao nešto normalno. Istospolni brakovi, eutanazija dio su naše svakodnevice. O mitu, korupciji i izrabljivanju radnika da i ne govorim, vi ste tomu svjedoci. U svijetu je velika razlika između bogatih i siromašnih. Milijarde se dolara izdvajaju za naoružanje. Kršćanstvo je razdijeljeno na katolike, pravoslavne i protestante, a odgovora nema. Gdje leži?
U krštenju vatrom! Isus je rekao: „Došao sam baciti vatru na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalila“. Ta je vatra već na zemlji – Katolička karizmatska obnova! Katolička karizmatska obnova širi se munjevitom brzinom diljem svijeta. To je visokonaponska struja milosti koja protječe Crkvom (kardinal Suenens). To je dar Duha Crkvi! (Ivan Pavao II.) Tako u svijetu ima oko 500 milijuna kršćana koji su doživjeli krštenje u Duhu.
Teolozi o krštenju vatrom
Neki biblijski komentatori i egzegete govore kako se izraz „krštenje u vatri“ odnosi na Isusovu muku i smrt na Kalvariji. Isto tako, na sve one koji će nakon Isusa umrijeti mučeničkom smrću. Tome učenju u prilog ide i pitanje Jakova i Ivana postavljeno Isusu mogu li sjesti u njegovu kraljevstvu s desna i s lijeva, Isus im odgovara: „Možete li piti kalež koji ću ja piti? (Euharistija). Ili primiti krštenje koje ću ja primiti?“ „Možemo, odgovore mu. Ali im Isus reče: „Pit ćete kalež koji ću ja piti; primit ćete krštenje koje ću ja primiti“ (Mk 10,38-39).
Znamo kako su apostoli pili iz kaleža na Posljednjoj večeri i nakon Isusove smrti primili krštenje vatrom kao i Isus – umrijevši mučeničkom smrću. Rekao bih kako je Isus doživio dva krštenja: Krštenje Duhom i vatrom na Jordanu, koje ga je osposobilo za trostruku službu: propovijedanja, ozdravljenja, izganjanja zloduha, a drugo u smrti i uskrsnuću. „Jer od njegove punine svi mi primismo“. Drugo krštenje vatrom bilo mu je važnije od prvoga. Nije sišao s križa, nije učinio čudo, a mogao je, samo zato da bismo primili krštenje u Duhu i vatri. Vatra Duha probudila ga je iz mrtvih. U ovom kontekstu smatram kako se krštenje vatrom, koje prolazi kroz trpljenje, muku i uskrsnuće, odnosi najprije samo na Isusa. Bez njegove muke, smrti i uskrsnuća, Duh Sveti ne bi mogao sići na apostole ni na nas. Apostoli će primiti krštenje vatrom od samoga Isusa, tek na dan Duhova. Gospodin je u jednom proroštvu rekao o svome narodu kako smo poput mudrih i ludih djevica. Jedne su napunile svoje svjetiljke uljem, a druge nisu. Zaspale su dok su čekale Zaručnika.
Pet mudrih ili pametnih djevica sa sobom su ponijele dovoljno ulja, a lude djevice nisu. Svjetiljka predstavlja svakoga od nas. Fitilj u svjetiljci naš je duh, a ulje je simbol Duha Svetoga. Vatra koja dolazi od Duha Svetoga pali fitilj – naš duh. Međutim, ako je fitilj prekratak, ili ako u svjetiljci nema dovoljno ulja, svjetiljka ne može gorjeti. Ova oznaka kratkoga fitilja i nedostatka ulja označava potrebu našega duha za dubljim obraćenjem, unutarnjom promjenom, kajanjem, pokorom, ispovijedanjem grijeha, potpunim predanjem.
Prema tome, potrebno je ući u dublji i intimniji odnos s Kristom i Riječju Božjom po Duhu Svetom, kako bismo mogli evangelizirati svijet koji se nalazi oko nas, kako bismo mogli djelotvorno u sili i snazi istoga Duha obraćati grešnike. Svakako, bez snage Duha Svetoga nema nikakve evangelizacije ni svetosti.
Krštenje Duhom Svetim i vatrom
Sveti je Grgur rekao da su Božji oltari naša srca, gdje On hoće da uvijek gori vatra ljubavi. I zato se Vječni Otac nije zadovoljio time što nam je dao Isusa Krista, Sina svoga, da nas po svojoj smrti spasi, već nam je htio darovati Duha Svetoga da stanuje u našim dušama, te da ih uvijek drži zapaljene ljubavlju. Fra Ivo Pavić je proučavao krštenje vatrom u literaturi, a još je više osluškivao Gospodina što mu ima reći o tome. U ovom članku dijeli s nama plodove svojega traženja
Krštenje vatrom
Dvojica evanđelista, Matej i Luka donose riječi Ivana Krstitelja: „Isus će krstiti Duhom Svetim i vatrom“ (Mt 3,7-12; Lk 3,16) Sam Isus potvrđuje Ivanove riječi kada kaže: „Došao sam da bacim vatru na zemlju pa kako bih želio da se već zapalila“. (Lk 12,49) Vatra o kojoj govore Ivan i Isus jest Duh Sveti koji će biti poslan nakon Isusove proslave. Zato Isus u sljedećem retku kaže: „Moram primiti krštenje. Kako sam tjeskoban dok se to ne zbude“ (Lk 12,50).
O kojem krštenju je riječ? Kako bismo preciznije i što bolje razumjeli tekst, najprije treba vidjeti koje značenje ima vatra u Bibliji. Bog se objavio Mojsiju u gorućem grmu, tj. u vatri (usp. Izl 3,2); na putu kroz pustinju u obećanoj zemlji ognjeni stup prati i štiti obećani izraelski narod (usp. Izl 40,38; Br 9,15); vatra ide ispred Gospodina kao znak njegove prisutnosti, skrbi i ljubavi za narod (usp. Ps 97,3). U vatri Bog pokazuje svoju slavu i veličinu (Pnz, Heb 12,29). Vatra gori, grije i pročišćava. Za proroka Iliju kaže se kako je bio poput vatre: „Riječ mu plamtjela kao buktinja. Po riječi Božjoj zatvorio je nebo i tri puta vatru s neba sveo“ (Sir 48,1.3).
Vatra ima značenje i posebne Božje intervencije u ljudima. Vatra se ne zaustavlja samo na vanjskoj manifestaciji već ulazi u srce, kako uči sveti Pavao: „Ljubav je Božja razlivena u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Isus je rekao kako je njegova zadaća „donijeti vatru na zemlju“. Sljedeći tekst kod svetog Luke govori o silasku Duha Svetoga na apostole u liku vatre: „I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga“ (Dj 2,3-4a). Da nam bude još jasnije, promotrimo što se dogodilo na dan Uskrsnuća Gospodnjega. Isus daje apostolima dar Duha: „Primite Duha Svetoga!“ I nakon toga im obećava kako će biti „obučeni u silu odozgor“. Dakle, na Uskrs su apostoli već primili krštenje u Duhu, a na dan Duhova krštenje vatrom. Kod krštenja u Duhu oni nisu išli propovijedati masama, liječiti ni oslobađati od đavla. Bili su samo u okviru svoje zajednice, gdje su molili i slavili Boga. Prava se preobrazba dogodila tek nakon krštenja vatrom. Snaga vatre Duha Svetoga promijenila ih je u neustrašive navjestitelje Radosne vijesti. Bili su promijenjeni zauvijek!
Vatra Duha Svetoga nije rezervirana samo za apostole, nego je za cijelu Crkvu i vjernike svih vremena. Odnosi se i na tebe koji čitaš ove retke! Vatra Duha o kojoj Isus govori već je zapaljena! Ne govori se o simboličkoj i apstraktnoj slici, nego realnoj i konkretnoj, kao što kaže apostol pogana Pavao: „A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha“ (2 Kor 3,18).
Vatra pokazuje intervenciju Duha Svetoga koji zahvaća cijelo ljudsko biće. Nadalje, tekst u kojem se govori kako će Isus krstiti Duhom i vatrom, možemo protumačiti na tri načina: najprije vidimo što kaže Stari zavjet i to njegovi Proroci, koji vatru povezuju sa sudom Božjim. Zatim, vatra simbolizira srdžbu Božju protiv grešnika, a čišćenje pravednika. Tako će u posljednjim vremenima pravednike krstiti u Duhu Svetomu, a grešnike u vatri. Za grešnike će ovo krštenje vatrom imati pogubne učinke. Nakon potopa koji je pročistio svijet, Bog je rekao kako ga neće uništiti vodom. Možda vatrom?! Svjedoci smo čestih požara u svijetu (Australija, Amerika, cijela Europa, a među njima i Hrvatska). Isus kaže da je cijeli svijet pod vlašću Zloga.
fra Ivo Pavić
