Papa Franjo otvorio je na blagdan Bezgrešnog začeća Marijina, Sveta vrata bazilike sv. Petra u Vatikanu čime je započela Godina milosrđa.

Nakon toga je želio zajedno s nama razmišljati o smislu ove Svete godine, odgovarajući na pitanje: zašto Jubilej milosrđa?

Crkva treba ovaj izvanredan trenutak. U našem vremenu dubokih promjena, Crkva je pozvana pružiti svoj poseban doprinos, držeći vidljivima znakove Božje prisutnosti i blizine. Jubilej je prikladno vrijeme za sve nas, jer promatrajući Božansko Milosrđe, koje nadilazi sva ljudska ograničenja i sjaji nad tamom grijeha, možemo postati pouzdaniji i učinkovitiji svjedoci.

Uzdići svoj pogled prema Bogu, milosrdnom Ocu i prema braći potrebnoj milosrđa, znači usredotočiti pozornost na središnji sadržaj Evanđelja: Isus Krist, Milosrđe postalo tijelom, našim očima čini vidljivim veliko otajstvo Ljubavi trojstvenoga Boga. Slaviti jubilej Milosrđa znači ponovno u središte svog osobnog života, kao i života u našim zajednicama, ono što je naročito i svojstveno kršćanskoj vjeri – Isus Krist, milosrdni Bog.

Sveta godina, dakle, živjeti milosrđe. Da, draga braćo i sestre, Sveta godina nam je darovana kako bismo u svom životu iskusili sladak i nježan dodir Božjeg oproštenja, njegove prisutnosti i blizine – pogotovo u vrijeme najveće potrebe.
Ovaj jubilej je za Crkvu dakle povlašteno vrijeme kako bi naučila birati samo “ono što je najdraže Bogu.” A što je to “Bogu najdraže”? Oprostiti svojoj djeci; smilovati im se, da tako i oni mogu u svoje vrijeme, mogu oprostiti braći, sjajeći se u svijetu poput baklji Božjega milosrđa.

To je ono što je Bogu najdraže. Sveti Ambrozije u teološkom spisu o Adamu, uzima povijest stvaranja svijeta i primjećuje da Bog svaki dan, nakon što nešto stvori – Mjesec, Sunce ili životinje – kaže: I vidje Bog da je dobro. Ali kad je načinio čovjeka – muškarca i ženu – Biblija kaže: „I bijaše veoma dobro.“ Zašto kaže: ‘veoma dobro’? Jer je bio jako zadovoljan stvorivši muškarca i ženu. Lijepo je to! Božja je radost opraštati; neka nas ta radost sve ispuni! Draga braćo i sestre, Jubilej će biti “prikladno vrijeme” za Crkvu ako smo naučili odabrati “ono što Bog voli više”, bez podlijeganja iskušenju da mislim da postoji nešto još važnije kao prioritet. Ništa nije važnije izabrati od onoga “što Bog najviše voli” – što znači: njegovu milost, ljubav, nježnost i njegov zagrljaj i milovanje!

Čak je potreba za obnovom institucija i struktura Crkve, sredstvo koje nas vodi živom i oživljujućem iskustvu Božje milosti koja jedina Crkvi može jamčiti da će biti ‘Grad na gori koji se ne može sakriti’ (usp. Mt 5,14). Zablista samo Crkva koja je milosrdna! Kad bismo samo na trenutak zaboravili da je milosrđe “ono što Bog najviše voli,” svi bi naši napori biti uzaludni, jer bismo postali robovi svojih institucija i struktura, koliko se mogu obnoviti, ali bismo zauvijek ostali robovi. “Osjetiti u sebi veliku radost zbog toga što nas je Isus, kao Dobri Pastir – koji nas traži jer smo se izgubili – pronašao” (Homilija na I. Večernje Božjega Milosrđa u nedjelju, 11. travnja 2015. godine): jest cilj koji si Crkva postavlja u ovoj Svetoj godini. Time ćemo u sebi osnažiti sigurnost da milost uistinu može pridonijeti izgradnji humanijeg svijeta. Osobito u našem vremenu, u kojemu je – na području ljudskog života – oprost rijedak gost, poziv na milosrđe postaje hitnim – i to posvuda: u društvu, u institucijama, na poslu, pa i u obitelji.

Naravno, netko bi mogao prigovoriti: “Ali, Oče, zar Crkva, u ovoj Godini (milosrđa), ne bi trebala učiniti i nešto više? Pravo je kontemplirati Božje milosrđe, ali postoje i mnoge hitne potrebe.” Istina je, mnogo toga treba učiniti, ta ja se prvi ne umaram na to podsjećati. Treba međutim uzeti u obzir da je, u korijenu zaborava milosrđa, uvijek sebeljublje. U svijetu, to poprima oblik isključivoga traženja vlastitih interesa, užitaka i časti udruženih sa željom za bogaćenjem, dok se (to sebeljublje) u životu kršćana često skriva pod licemjerjem i svjetovnošću. Sve su te stvari protivne milosrđu. Pobude samoljublja, koje u svijetu milosrđe čine nepoznatim, toliko su brojne, da ih često nismo u stanju prepoznati, kao ograničenja i kao grijeh. Eto, zbog čega je potrebno shvatiti shvatiti da smo grješnici, kako bismo u sebi osnažili sigurnost božanskog milosrđa. „Gospodine, grješnik sam; grješnica: dođi sa svojim milosrđem“. To je prekrasna molitva; i laka! Molitva koju je lako izgovoriti svaki dan: „Gospodine, grješnik sam; grješnica: dođi sa svojim milosrđem“.

Draga braćo i sestre, želim da, u ovoj Svetoj godini milosrđa, svatko od nas postigne iskustvo Božjega milosrđa, kako bismo bili svjedoci onoga “što je Njemu najdraže.” Je li naivno vjerovati da bi to moglo promijeniti svijet? Da, ljudski gledano je glupo, ali “‘ludo’ Božja mudrije je od ljudi i ‘slabo’ Božje, jače je od ljudi” (1 Kor 1,25). Hvala.