Isusovo ukazanje učenicima, djelo je Njegova milosrđa. Prvo što im kaže: „Mir vama“. Ove riječi imaju dvostruko značenje:

1. osloboditi ih straha, žalosti, gubitka nade, očaja, nevjere….
2. Oproštenje grijeha, što su ga napustili, zatajili u muci, izuzev ljubljenog učenika.

Kad su ga ugledali, slavnog i Uskrslog, dogodila se eksplozija radosti, neuravnotežena radost, koja je išla i preko granice mira. Stoga im opet ponovi „Mir vama“. Zatim im kaže: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Apostolima je potreban Duh Sveti, kako bi imali snage trajno se osloboditi straha od Židova, vlasti te hrabro svjedočiti za Isusa Uskrslog, te dijeliti ljudima Njegovo milosrđe po sakramentima, molitvi, propovijedanju Evanđelja. Bez Duha Svetoga učenici ostaju trajno u strahu, gube mir, podlažu se svijetu, vraćaju se starim poslovima i ne mogu odgovoriti na Božji poziv, jer nemaju jakosti.

Vjerujem da većina kršćana primijeti kako su mnogi Biskupi, svećenici, upravo u takvom stanju, te su njihove odredbe i ponašanja posljedica straha, ne toliko od ove bolesti koliko od moći svijeta, progonstva, te čine ono što je štetno za narod Božji i Crkvu ili se povlače, zatvaraju vrata! Zbunjeni su, neodlučni, gube orjentir..

Ne može se bez jakosti i svjetla Duha Svetoga odoljeti đavlu, svijetu, njihovim pritiscima, lukavstvima. Mi smo kao David protiv Golijata. Bez Duha Svetoga nemamo nikakve šanse. Djeluje lakše poslušati naizgled razumske zahtjeve svijeta vođenog lukavim đavlom. Potrebna je velika snaga Duha Svetoga, koji daje jednu rekao bih ludu jakost, neustrašivost pred svijetom, koja preobražava slaba čovjeka u hrabrog Božjeg slugu, spremnog i na mučeništvo poradi Evanđelja. No, Isus prolazi kroz zatvorena vrata, ulazi u naše strahove, slabosti i oživljava nas. 

Apostol Toma, rekao bih, bio je još u gorem stanju od ostalih. Nije bio u zajednici, izašao je iz zajednice. Zato prvog dana, dana Uskrsnuća, nije vidio Isusa. Nije vjerovao ni Isusovim učenicima, njihovu svjedočanstvu. Racionalizam je ovladao njegovim mislima, njegovom voljom. Racionalizam koji odbija vjeru, volja koja ne želi vjerovati i prianja uz ono što djeluje razumu kao istina. „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Toma je ipak došao u zajednicu i zbog toga je ovu nedjelju (drugu po Uskrsu) mogao vidjeti Isusa uskrslog.

Isus probija Tominu nevjeru, racionalizam koji je njime ovladao, tako da mu čak naređuje da prinese prst, ruke i stavi ih u njegove rane. Toma je mogao gotovo kirurški dotaknuti, osjetiti, vidjeti Isusove rane, koje i kao Uskrsli trajno nosi na sebi. Mnogi bi odbili sjećati se strašnih muka i križeva, a Isus želi na svom tijelu trajne tragove svoje muke, svojih rana. Toma ozdravlja ne tako što dodiruje Isusove rane, nego zato što Isus dodiruje njegove rane… rane žalosti, grijeha, odbačenosti, očaja, nevjere…

Nije trebalo Tomi dodirnuti Isusove rane. Evanđelist Ivan ne donosi da ih je zaista dodirnuo, ali možemo pretpostaviti da je poslušao Isusa. Isus Uskrsli želi dotaknuti i rane današnjeg čovjeka, današnjih njegovih slugu, koje šalje svijetu naviještati Evanđelje, liječeći svaku bolest i svaku nemoć, izgoniti i svladavati vlast đavla. Crkva mora to činiti, pozvana je na to! Ona nije poslana svijetu govoriti o opasnostima epidemije, kako se štititi od fizičkih bolesti, nije tu kako bi se povlačila pred bolešću, opasnostima, katastrofama. Ona je pozvana ići tome ususret, biti na prvoj bojnoj crti, liječiti bolesti, izgoniti zloduhe, propovjedati Evanđelje, Isusa koji danas liječi, oslobađa… Ona to ne može bez Duha Svetoga.

Bez Duha Svetoga nema ni iskustva Uskrslog, njegove snage, njegove stvarne djelatne prisutnosti. Mnogi, nažalost, ne vjeruju istinski. Očita je suhoća srca, očita je silna potreba obnove Crkve u Duhu Svetom. Inače, pasti ćemo i to teško. Tek smo počeli… Jedino ako silno vapijemo za dar Duha Svetoga, za pastire koji nas vode, tek tada se možemo nadati jakim vođama koji će biti na prvoj crti borbe i obrane od đavla i svijeta, spremni ako treba i na mučeništvo.