Pretpostavljam da sam jedan među mnogima koji kad čuju odlomak o sijaču koji sije zrno koje mora donijeti tridesetostruki, šezdesetostruki i stostruki, kaže si ovo nije za mene jer čini mi se da ne rađam plodom makar tridesetostrukim. Od mojega zrnja ne može se napraviti ni mala pogača. Zar moramo tako negativno gledati svoj rast u vjeri ili biti toliko strogi rema sebi? A možda nije riječ o tome koliko ja moram donijeti plodova, nego koliko moram ubrati ploda.

Prvo pogledajmo plodove koje donosi zrno koje pada na plodno tlo. To znači da jedno zrno donosi sto puta više, odnosno, jedno zrno rađa šezdeset puta ili trideset puta više. Može se to pogledati ovako pojedinačno ali i u globalu cijeli usjev.
Sigurno je Isus dok je bio dijete, mladić sve do svojeg javnog nastupa viđao sijače koji su po galilejskim livadama sijali pšenicu. Pokraj livada bili su kameniti putovi i trnje. Isusova prispodoba ne odudara od stvarnosti. Ona je i dio naše stvarnosti.
Sijač koji sije nije škrt. On sije obilato. Zna da svako zrnje neće pasti na plodno tlo. Sipa bez zadrške i računice. Mnogi bi se mogli poljoprivrednici pobuniti i zapitati čemu to rasipanje? No, ovaj sijač to ne gleda jer zna da će posijano zrnje donijeti svakako plod. Moguće da nedostajući plod zrnja koje se osušilo ili koje su ptice pozobale ipak će nadomjestiti plod zrnja s plodnog tla.
I moguće da će netko reći to sve nema smisla jer tako se nešto ne događa. Da, to je istina ne događa se! Ne postoji zrno koje daje sto puta više zrna. Ne postoji takav sijač koji tako nerazborito baca zrnje. Ne znam tko bi bacao zrnje tako obilato iako zna da neće dobiti onoliko koliko bi želio.
Dok Isus tumači svojim apostolima prispodobu o sijaču čini to vrlo detaljno. Međutim, ne govori tko je sijač. To je sigurno Bog Otac, ili Isus Krist–Jedinorođeni Sin Božji, ili Duh Sveti. To su također i navjestitelji Radosne vijesti. Ali, taj sijač možeš biti ti.
Zašto je to zrnje toliko važno? Jer je to Božja riječ o Kraljevstvu. Nama to ništa ne govori. Nama ne treba kraljevstva. Apostoli dok su slušali Isusa bilo im je sve jasnije da je Božje kraljevstvo među njima. Kraljevstvo je znak Božje prisutnosti koja se izražava njegovom blizinom i toplinom. Isus upravo to naviješta apostolima. Sada ćete osjetiti Božju blizinu. Sada osjećate Božju brižljivost jer je vaš Kralj među vama. Sjetite se Isusova procesa pred Pilatom i natpisa na križu!

Odakle ptice i trnje? Đavao želi odnijeti radost. Kao da puše da ne bi zrnje Riječi palo na plodno tlo. On uništava slobodu i osjećaj da netko može brinuti za tebe. Ptice koje doleću i zobu zrnje Radosne vijesti su često naše misli ne uspijevam, nisam ja za to, nisam ništa dobio. Mnogi drugi imaju puno više talenata. Naravno to nije istina! Otac sije obilato i svatko mu je važan. Prestanimo u sebi gušiti Božju riječ i spaljivat je!
Možda i dalje misliš da ne može se u tebi roditi plod niti trideseterostruki niti šezdestoero struki a kamoli sto struki. Želim ti reći da u Ivanovu evanđelju postoji sličan tekst o trsu koji govori o donošenju roda (usp. Iv 15, 1-17). No ponajprije Isus govori da je svatko tko vjeruje u njegove riječi ujedinjen s Bogom toliko snažno da nije moguće da ne donese plodove.

Što nam je činit? Čuvajmo Riječi koje slušamo. Koliko ih je danas već sada palo na kamenito tlo ili negdje u trnje ili kraj puta? Zrnje je dragocjenije od zlata i to đavao jako dobro zna. Bog sipa obilato jer je takav –Tata koji ljubi. Njegova riječ uvijek donosi plod. Crkva je to mjesto gdje jedan moli za drugoga. Ponekad u tvom ili u mom srcu postoji kamenito tlo ili trnje guši svaku riječ, ili doleću ptice iz svih strana. Ali tada Bog gleda vjeru cijelu Crkve za koju je njegov Sin prolio svoju krv.
Možda danas u tvom srcu postoji samo kamenito tlo ili ptice su napale tvoje srce. Znaj da će sutra promijeniti ta situacija i gledat ćeš plodove posijane Riječi u tvom srcu.