Možemo li zamisliti koliko je Bog ljubio čovjeka da je odlučio postati čovjekom i tako spasiti ljudski rod. Sama ta Božja želja, ostvarila se u riječi, koja je postala čovjekom i na to nas svakoga dana, po tri puta podsjećaju crkvena zvona. Kada zvona zvone na crkvama ona nas podsjećaju na najveće otajstvo naše vjere, na utjelovljenje Sina Božjega, koje se dogodilo po anđelovom navještenju Blaženoj Djevici Mariji: “Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, i ona je začela po Duhu Svetom…”

Tako, dakle, zvona svakoga dana ukazuju na to da je “Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama”. Time je čovjekov život dobio svoj novi smisao i preobražen, zbog Boga koji je ljudsku narav uzeo na sebe, neće ostati zarobljen u prah zemaljski, već će otići onim putem koji i zvonici kazuju – u nebo, u vječnost.

Pavao VI. u svojoj Pobudnici živo potiče da se sačuva molitva Anđeo Gospodnji jer vrijednost razmatranja otajstava utjelovljenja Riječi, pozdrava Djevici i utjecanja njezinu milosrdnom zagovoru ostaje nepromijenjena i vrijedi za karakteristične časove dana – jutro, podne, večer, s zvonjavom zvonâ koji označuju vremena njihove aktivnosti i sačinjavaju poziv na stanku i molitvu” (MC 41).

Ovo je želja učiteljstva Crkve. Ova molitva utemeljena na dubokoj tajni naše vjere. Njom se prisjećamo, kako se izrazio blagopokojni papa Ivan Pavao II. ”Uistinu odlučujućih riječi, jer izražavaju jezgru najvećeg događaja koji se dogodio u povijesti čovječanstva”. To je događaj, kad je Vječna Riječ, uzela ovo naše tijelo u krilu Djevice Marije i prebiva među nama. Spominjemo se početka našega spasenja. U tom događaju utjelovljenja Sina Božjega imaju korijen sve naše svetkovine, i Božić i Uskrs… Sve naše radosti, jer je Bog tako uzdigao naše ljudsko dostojanstvo da je s našom ljudskom naravi ušao u zaručnički vez u osobi Isusa Krista. Sve se to dogodilo slobodnim Marijinim pristankom: ”Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj!” To je čin Marijine čvrste vjere i povjerenja, ljubavi i poslušnosti prema Bogu Stvoritelju.

Nastojmo i mi ovu molitvu, kad je molimo moliti sabrano i dostojanstveno, razmišljajući o divnom otajstvu naše vjere, utjelovljenju Sina Božjega. Neka ova divna molitva bude izričaj naše vjere i ljubavi, našeg istinskog povjerenja u Boga i izraz naše zahvalnosti što su nam, Marijinim pristankom, po Kristu i u Kristu, po njegovu utjelovljenju, otvorena vrata ulaska u vječni život.

 Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.

Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja. Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka.

U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti”. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.