.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!

l

Krist, koji je utjelovljeni Bog, je umro. Paradoks? Senzacija? Laž? Ne, nego Tajna.

Razlog Njegova dolaska na svijet nije bio da umre, nego da ljude ljubi, da ih nauči ljubiti i da ih spasi. Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, jer da jest, njegovi bi se borili da ga ne razapnu. Kada mu uz Križ nije preostao drugi izlaz, nije ustuknuo – sve je Stvorio Novo.

Veronikino platno prije nego je njime bio otrt Kristov Krvavi Znoj, nije vrijedio ništa, kao što je i smrt prije Kristove Smrti morala biti strašna, ali sada – sada se sve mijenja. U Kristovoj Smrti, svaka smrt dobiva mogućnost da postane izvorom Života i Slave, naravno sve opet Bog prepušta ljudskoj slobodi. Da, Bog nas je Oslobodio od prokletstva patnje i smrti, ali nije od patnje i smrti. Možda je moglo biti drugačije da ga nismo razapeli, da je ostao s nama, da nam je pomogao učiniti kolektivni skok svijesti, ali sada je i nama kroz ta vrata proći.

Pod Kristovim Križem stoji poljana ljudskih kostiju. Ljudi ne smiju nikada zaboraviti da ih nasljedovanje Krista može stajati glave. Takve ljudske patnje nipošto nisu jalove, jer su one Kristove patnje u ljudima, i zato su Spasonosne. Velike se duhovne borbe događaju oko Križa. Stoljećima i Stoljećima prije ali i poslije nas, i događat će se do Sudnjega Dana, dok Svijetlost ne zaslijepi da samo Bog jasno vidi odvojiti žito od kukolja.

Advertisements

„Farizejima i rimskim vojnicima bilo je razapinjanje Isusa sport, a kršćanima je njihova bol odiseja u Kristu” (LJ. Rupčić). Isusovo „Da” Križu, kriterij je čovjekova „Da”. Borba za to je veća od pobjede, kao i Kristova na Veliki Petak. Pobjeda je Kristu zajamčena na kraju povijesti, a ne u njoj. „Naša civilizacija zaboravlja da je nikla iz Krvi Kristove” (A. Carrel). Stoga kroz čovjeka uopće, prolazi sudbina Isusa Krista. On nije došao da proslavi Križ, bol i smrt, nego da im učini kraj. Uistinu, ne spašava nas Križ nego naša Raspeta i Uskrsla Ljubav Krist.

Kada riječi, primjeri i čudesa nisu pomogla i bila dostatna, Isus umire za ljude da ih oživi. To nije samo putokaz nama njegovim sljedbenicima, nego i zadatak. Pobjeda se nad sobom i nad svijetom ne može drukčije izvojevati nego svakodnevnim uzimanjem Križa i umiranjem na njemu.

Izvor: velecasnisudac.com


Podijelite ovo s prijateljima!