Toma Morus, svjedok žive vjere

Uzorni svjedok savjesti i žive vjere

Jednoga dana na vrata zatvora u Londonu pokucala je žena. Bila je sva u plaču. Sa sobom je vodila troje djece, a najstarije je imalo 7 godina. Njezin je muž bio već nekoliko tjedana u zatvoru. On je bio jedan od najuglednijih ljudi Engleske, veliki kancelar kralja Henrika VIII.

Bio je zatvoren jedino stoga što nije htio ostaviti svoju vjeru, prihvatiti anglikansko krivovjerje i odobriti nezakonitu drugu kraljevu ženidbu. Njegova je žena htjela razgovarati je s njime i još ga jednom pokušati nagovoriti da se pokori kralju. Čim ga je ugledala, bacila se pred njega na koljena, zagrlila ga i rekla:

– “Ah, dragi Tomo, poštedi sebi život, spasi sebe, spasi svoju obitelj, svoju djecu. Učini po volji kraljevoj. Već je pripravljeno stratište. Dovoljna je samo jedna riječ ili barem pristani prividno. Ako ne radi sebe, a ono za ljubav meni, za ljubav ovoj nevinoj djeci koja bude samilost.” Prizor je bio silno dirljiv i potresan!

– “Draga ženo, što misliš, koliko bih još godina mogao živjeti ako učinim po kraljevoj volji?” – “Ti bi, odgovori ona, mogao živjeti još barem dvadeset godina. – “Dvadeset godina?“ – prihvati Toma – „I ti hoćeš da se za tih 20 godina odreknem svoje vjere?! Oh, dobar si trgovac! Idi, idi! Znaj da će 20 godina brzo proći, a vječnost nikada. Zaista nikada!”

Nekoliko dana kasnije Toma Morus je uzlazio na stratište i njegova se glava, odsječena od trupa, krvava kotrljala.

†  †  †

Toma je radije dao svoj život, samo da ne pogazi svoju vjeru i savjest. Otkuda Tomi tolika hrabrost? Otkuda mu mir i vedrina?

Toma Morus je imao neograničeno povjerenje u Boga. Čvrsto je vjerovao u Boga. To zovemo milošću Božjom, nezasluženim darom koji Bog svakome daruje. To je Tomi davalo snage i činilo ga hrabrim. Zato se on ne pogađa sa svojom ženom. On je voli, isto tako i djecu, ali ne može pogaziti svoju savjest, taj Božji glas u nama. Ne želi biti izdajica svoje vjere. Mirno i vedra duha prihvaća smrt. To je za njega, zapravo, pravi život.

Fra Petar ljubičić / Rastimo u Gospodinu