Evanđelje sedme uskrsne nedjelje dio je iz Isusove molitve na Posljednjoj večeri. Isus moli za nas koji smo u svijetu, kako bi ostali vjerni Bogu i onomu što je Bog učinio za nas. Isus je molio i dao nam uputu da molimo. To je bio njegov posljednji razgovor s učenicima. Sv. Ivan ga je zapamtio i zapisao kako bi nas njime ohrabrio u vjeri i privrženosti Kristu.
Čitava Isusova „velikosvećenička molitva“ izražava značaj onog velikog trenutka kad se Isus spremao na smrt i rastajao od svojih učenika. Ona je svečano predslovlje prije njegove žrtve, to je molitva, u prvom redu za sve njegove, prije nego sam pođe u smrt. Tako se Isus ne samo propovijedanjem nego i molitvom brinuo za izgradnju svojih učenika, kako onih koji su tu glasnu molitvu prisutni slušali tako i za izgradnju nas koji je napisanu čitamo.
„Isus podiže oči k nebu i reče: Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi Tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. “A ovo je vječni život: upoznati Tebe jedinoga pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista!” (Iv 17, 1-3). Predivne su ovo Isusove riječi. Isus nas upućuje na život vječni. Život vječni je posljednji cilj Isusova, ali i našega života. Sve što god je radio na ovome svijetu, sve je činio na slavu Božju, sve je bilo usmjereno prema vječnom životu. Isus moli svoga Oca da Ga proslavi i da On Oca proslavi i da daruje život vječni svima koje mu je predao. Spoznati Boga, upoznati Isusa Krista u kojem nam je Bog postao vidljiv, opipljiv – to je naš život, vječni život, naša životna sreća. Tko, dakle, upozna Boga i Isusa, povjeruje i ljubi, taj ima život vječni.
Spoznati u biblijskom smislu znači vjerovati, gledati, ljubiti, odlučiti se za Boga, živjeti s Bogom, prijateljevati s Bogom… Ali kako upoznati Isusa? Iz pričanja bake? Slušajući majku? Idući na vjeronauk? Čitajući Sveto pismo? Slaveći svetu misu i slušajući propovijedi? Čitajući duhovne knjige? Sudjelujući na duhovnim vježbama, obnovama, molitvenim skupinama, seminarima… Sve je to dobro i pomaže nam da se susretnemo i upoznamo Isusa i zavolimo Ga.
Tko ne pozna njega, ne pozna zapravo ništa. “Upoznati Isusa Krista – to je sve. Ostalo ništa!” (Chevrier).
„Isus podiže oči k nebu“ i time je htio apostolima pomoći da dođu do spoznaje kako je od Oca sve što je Isus primio. Sin se obraća Ocu i traži od njega slavu, i to ne samo za sebe nego i za sve svoje. Došao je „častrenutak“ njegove smrti, i neka sada Otac svome Sinu dadne slavu, božansku slavu, jer mu je sve do kraja vjerno služio „u obličju sluge“. Isus će kao preobražena Glava spašenog čovječanstva darivati novi božanski život. Taj se „vječni život“ stječe živim vjerovanjem u izvršenu objavu jednoga pravoga Boga po Isusu. Taj će isti „vječni život“ jednom u stanju ispunjenja prijeći u jasno gledanje Boga.
Isus je vječni veliko-svećenički Posrednik između svemogućeg Boga i nas ljudi. On i sada trajno moli za nas, osobito u Euharistiji. Pouzdajmo se u njegovu molitvu! „Ja te proslavih na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim. A sada, ti Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, meni ih dade, i riječ su tvoju sačuvali“ (Iv 17, 4-6).
„Slava Bogu na visini“ – to je od početka bio smisao Isusova dolaska. On je tu Očevu slavu ostvario poniznom poslušnošću kojom je prihvatio i izvršio teški naum Očev. Sada smije i za svoje sveto čovještvo očekivati božansku proslavu. Isusovo djelovanje obuhvaćalo je naviještanje njegove nauke i privođenje učenika vjeri u njegovo božansko poslanje. Pun radosti ustanovljuje Isus da je to djelo ispunio: „Riječi koje si mi dao njima predadoh“.
Ali se slava našeg uzvišenog Gospodina u slavi otima našim očima. Tek će u vječnosti ona biti predmet na¬šeg udivljenja i veselja. Mi ovdje na zemlji moramo biti svjedoci njegove zemaljske proslave. Mi Bogu iskazujemo najveću čast i slavu kad izvršujemo njegovu volju, kad ispunjamo dužnosti svoga zvanja. Najsvetiji i najvažniji studij za osvjedočenoga vjernika jest upoznati Isusa, osobno Ga upoznati, zavoljeti i s Njim i za Njega živjeti. Isusa upoznajemo u vjeri i ljubavi, tišini i molitvi, u tajnama mise i sakramenata te on pos-taje živo pravilo – uzorak našega života. Sve ostalo je sporedno u životu i malo važno.
“Gospodine, daj da upoznam Tebe, daj da upoznam sebe!” (sv. Augustin) Duboka misao jednoga od najvećih mislilaca čovječanstva. Čovjek može istinski upoznati sebe samo ako upozna Boga. Kako bismo što bolje upoznali njega, najbolji je put: moliti od njega taj dar. Apostol Pavao kaže: Ako ustima svojim priznaš: – „Isus je Gospodin“, a u srcu svojem povjeruješ: „Bog ga je uskrisio od mrtvih“ – bit ćeš spašen. U raj će te prenijeti onaj koji je onamo uveo i razbojnika. Nemoj sumnjati da to možeš pos-tići, jer onaj koji je razbojnika spasio na Golgoti, može spasiti i tebe, ako povjeruješ. U odlučnom trenutku života, obraćeni razbojnik na križu govori: “Isuse, sjeti me se, kada dođeš u svoje kraljevstvo!” On mu odvrati: “Zaista kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 41, 42-43).
Tko, naime, srcem vjeruje, ustima priznaje, postići će pravednost i spasenje. Pismo kaže: „Tko god vjeruje u nj, ne će propasti. Doista, tko god zazove Ime Gospodnje, bit će spašen”. (Rim 10, 9-13). „Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život“ (Iv 5,24) I opet: „Tko vjeruje u Sina, ne osuđuje se, već je prešao iz smrti u život!“
„Kada Isus kaže da ne moli za svijet, to treba shvatiti u kontekstu odbijanja koje je svijet pokazao prema njegovoj objavi. Sam Ivan naglašava da je Isus dao život za sve, a moli za one koji su tada s njime. Svijet je prema Ivanu kraljevstvo tame i odbijanja, neprihvaćanje Božje objave o njemu. Oni koji prihvaćaju Isusa, oni su koje je Otac dao Sinu. Ne treba pomišljati na predodređenje, nego na život shvaćen dao dar. Sve je primljeno, sve je znak ljubavi, sve nosi znak lica prema kojemu Isus uzdiže oči u činu zahvaljivanja. Svijet nastavlja postojati, ali usred njega postoje oni koji ga nadilaze, koji su primili dar života i sudjeluju u Kristovu spasenjskom djelu. U poboljšavanju svijeta oni koji su Isusovi trebaju biti sjeme i kvasac, te nastaviti njegovo djelo ne napuštajući svijet, nego radeći unutar svijeta da ga preobraze. Ostati slobodni od svjetskih pravila i ne prilagođavati se njima, nego u svijet unijeti vrijednosti kraljevstva Božjega. Nije potrebno prezirati život, svoje svakodnevne obaveze, ljude koje susrećemo, materijalni uspjeh, novac i bilo koju životnu stvarnost, nego, naprotiv, živjeti puninu života kako bismo ga mogli iznutra mijenjati. Čini se da je čak potrebno strasno voljeti svijet kako bismo imali dovoljno strpljenja prihvaćati ga s njegovim slabostima i postupno popravljati. U molitvi nalaziti snagu, ali vraćati se s Maslinske gore u razne svoje Jeruzaleme, svatko sa svojim identitetom, punim imenom i prezimenom, sa svojim snagama i slabostima.“ (Dominik Škevin)
Koliko samo trošimo vremena na nepotrebne stvari… Tužimo se da nemamo vremena, mogućnosti, novaca, nismo zadovoljni, nismo sretni. A jedno je samo potrebno: ne trošiti vrijeme uzalud. Opravdati svaki trenutak svoga života. Mislimo na vječnost…! Ulog je velik. Život vječni. Koliko smo upoznali Boga i koliko vremena mu posvećujemo i s njim živimo? Isus nam govori kako je put do života vječnoga on sam. Potrebno je vidjeti njega u svakom trenutku svoga života, iskusiti njegovu nazočnost u svakodnevnom životu, slaviti ga, čuvati i živjeti njegovu riječ.
Ne opterećujmo se nepotrebnim teretima. Ima u životu važnih stvari, ali ima i važnijih. Najvažnije je postići cilj svoga življenja. Isus je puno važnih riječi izrekao tijekom svoga propovijedanja učenicima. Mali dio toga je zapisan u evanđeljima. Ovo posljednje, po našem ljudskom iskustvu je najvažnije, brinuti se o životu vječnome. Isus čak za to moli svoga Oca. Shvatimo da nas On neizmjerno ljubi i uvijek radosno prima. Molimo da što bolje upoznamo jedinoga pravog Boga i onoga koga je poslao, Isusa Krista. Jedino tako možemo biti sigurni u život vječni! Hvala Ti, Oče nebeski, što si tako ljubio svijet, tj. sve nas, da si nam svoga Sina darovao. Hvala Ti, Isuse, što si na nas mislio i za nas molio. Hvalla Ti, što si nas otkupio i spasio. Iskoristi vrijeme spasenja!
Mladić je bio žalostan što mlad i nepripravan umire. U jednoj prometnoj nezgodi teško je stradao mladić. Samo nekoliko sati prije nezgode, mladić, pun života i mladenačke snage, sanjao je o lijepoj budućnosti, a sada se morao sučeliti sa smrću. Došao mu je i svećenik. Kad je došao k svijesti, svećenik je razgovarao s njim o njegovu duševnom stanju. “Nisam mislio da ću tako rano umrijeti!” – potiho je govorio mladić. “Znam ja što je život vječni i kako se postiže spasenje, ali mislio sam: još sam mlad, ima za to vremena!” On je bio odgojen u obitelji koja je živjela svoju vjeru. Zato mu je sada i bilo teško što mu je tako brzo došao kraj. On nije još spreman umrijeti. Svećenik ga je ispovjedio i okrijepio svetim sakramentima. Nakon dva sata pao je u komu i preselio se u vječnost. Svećenik je dodao: “Nikada neću zaboraviti izraz žalosti na njegovu licu jer nije iskoristio ranije sve one milosti koje mu je Gospodin darivao tijekom života!”
Iskoristi ovo vrijeme koje ti je darovano za spasenje. Ono je milosno vrijeme. Nije ni malo mudro odgađati spasenje za sutra ili neki drugi dan. Sad je vrijeme odluke i spasenja i za tebe i za mene, za sve!
fra Petar Ljubičić
