Želim da moji prijatelji trpe namjesto mene!
U trinaestom stoljeću u jednom samostanu u Njemačkoj umrla je pobožna redovnica imenom Hilda. Pod konac svog života oboljela je od strašne bolesti gube. U svom mučnom trpljenju obratila se jednom na jednu dobru susestru Anđeliku neka se za nju moli Bogu. Sestra je to rado prihvatila i počela žarko moliti. Dok je jednom molila, osjetila je kako može upitati Isusa. Povjerljivo i ponizno upitala je lsusa: – “Gospodine, zašto ovdje na zemlji tako teško i strogo kažnjavaš svoje prijatelje?”
U svojoj nutrini začuje glas Gospodinov: – “Ja sam uskrsnuo i ne mogu više trpjeti. Zato želim da moji prijatelji trpe namjesto mene. Zbog trpljenja mojih prijatelja ja ću dobre, koji bi inače pali, u dobru utvrditi, grešnike od njihovih grijeha obratiti, siromašne duše iz čistilišta osloboditi. Želim neka moji prijatelji za svoje trpljenje ovdje na zemlji posjeduju sa mnom kraljevstvo nebesko!”
Sjetimo se uvijek ovih Kristovih riječi onda kad nam se smrači pred očima i kad moramo nešto pretrpjeti!
† † †
“Ako ne pretrpiš nikakvo progonstvo radi Krista,upitaj se ozbiljno jesi li uopće i počeo biti kršćanin!” (Sv. Augustin)
“Ljubiti znači znati gdje drugoga boli!
Ljubav je žrtva samoga sebe za drugoga!” (Lacordaire)
Za Rastimo u Gospodinu: fra Petar Ljubičić
