„Sakramenti izražavaju i ostvaruju stvarno i duboko zajedništvo među nama, jer u njima susrećemo Krista Spasitelja i, po njemu, našu braću u vjeri. Sakramenti nisu prividi, nisu obredi, sakramenti su Kristova snaga; u sakramentima je prisutan Isus Krist“, poručio je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu, 6. studenoga.
Kako je pojasnio, kada slavimo misu živi je Isus taj koji nas okuplja, čini od nas zajednicu, daje da se klanjamo Ocu. „Svaki je od nas, naime, po krštenju, potvrdi i euharistiji, pritjelovljen Kristu i povezan sa čitavom zajednicom vjernikâ. Zato, ako s jedne strane Crkva ‘vrši’ sakramente, s druge sakramenti ‘čine’ Crkvu, grade je, rađajući novu djecu, pridružujući ih Božjem svetom narodu, učvršćujući njihovu pripadnost“, ustvrdio je Sveti Otac.
„Milost sakramenata jača u nama snažnu i radosnu vjeru, vjeru koja se zna čuditi Božjim ‘divotama’ i zna se oduprijeti idolima svijeta. Zato je važno pričešćivati se, važno je da se djeca rano krsti, da prime krizmu, jer su sakramenti prisutnost Isusa Krista u nama, jedna prisutnost koja nam pomaže. Važno je, kada se osjećamo grešnima, pristupiti sakramentu pomirenja. Netko će možda reći: ‘Ali ja se bojim, jer će me svećenik sigurno nalupati’. Ne, svećenik te neće nalupati. Znaš li koga ćeš susresti u sakramentu pomirenja? Susrest ćeš Isusa koji ti oprašta! Isus je taj koji te ondje čeka; i to je sakrament koji pomaže čitavoj Crkvi rasti.“
Papa Franjo je potom pojasnio kako je drugi aspekt zajedništva u svetim stvarima zajedništvo karizmi.
„Duh Sveti razdjeljuje vjernicima mnoštvo darova i duhovnih milosti; to ‘maštovito’ bogatstvo darova Duha Svetoga ima za svrhu izgrađivanje Crkve. Dakle oni se ne daju na korist onome koji ih prima, već na korist Božjem narodu. Ako, međutim, neka karizma služi samopotvrđivanju, s pravom se može sumnjati u to da je riječ o pravoj karizmi ili da je karizma vjerno življena“, pojasnio je Sveti Otac. Naglasio je kako su karizme posebne milosti koje su dane pojedincima da čine dobro drugima. „To su darovi, nadahnuća i unutarnji poticaji koji se rađaju u svijesti i iskustvu određenih osoba, koje su pozvane staviti ih u službu zajednice. Ti su duhovni darovi, na osobit način, u korist svetosti Crkve i njezina poslanja. Svi su pozvani poštivati ih u nama i u drugima, prihvaćati ih kao korisne poticaje za prisutnost i plodno djelovanje Crkve.“
Papa Franjo kao treći aspekt zajedništva u svetim stvarima smatra ljubav i milosrđe.
„Promatrajući prve kršćane, pogani su govorili: gle kako se samo ljube, kako se vole! Ne mrze se, ne ogovaraju jedni druge. To je ljubav, Božja ljubav koju nam Duh Sveti stavlja u srce. Karizme su važne u životu kršćanske zajednice, ali su uvijek sredstva koja služe za rast u milosrđu, ljubavi, koju sveti Pavao stavlja iznad svih karizmi (usp. 1 Kor 13,1-13). Bez ljubavi i najizvanredniji darovi su uzaludni; ovaj ozdravlja ljude, ovaj ima ove istaknute osobine, ovaj ove vrline… ali ima li ljubavi i milosrđa u njegovu srcu? Ako je ima onda dobro, ali ako je nema ne služi Crkvi. Bez ljubavi svi ti darovi i karizme ne služe Crkvi, jer tamo gdje nema ljubavi ondje je praznina koju ispunjava sebičnost.“
„Gospodin nas poziva otvoriti se zajedništvu s njim, u sakramentima, u karizmama i u ljubavi, da bismo dostojno živjeli svoj kršćanski poziv!“, poručio je Sveti Otac.
Na kraju audijencije Papa je pozvao okupljene da mole za teško bolesnu djevojčicu koju je posjetio prije dolaska na Trg sv. Petra: „Učinimo djelo ljubavi za nju i u tišini zamolimo Gospodina da joj pomogne u ovom trenutku i da joj podari zdravlje. Zastanimo kratko u tišini, a zatim ćemo izmoliti Zdravomariju. A sada se svi zajedno pomolimo Gospodinu za Noemino zdravlje: Zdravo Marijo… Hvala vam za to djelo ljubavi!“
Izvor: Laudato.hr
