.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!

2.nedilja došašćaFra Petar LjubičićPripravimo put Gospodinu
Razmišljanja uz 2. nedjelju Došašća / Adventa

Druga nedjelja Došašća je sva u znaku obraćenja. Ona je poziv svima nama na promjenu srca i života. Što nam je činiti, kako bismo se pripravili za Božić, za susret s Novorođenim Kraljem kako bi postao naš Spasitelj i Otkupitelj? Dobro je zapitati se što bih morao još učiniti kako bi se Spasitelj rodio u mom srcu, da bi On mogao živjeti i rasti u meni?

Potrebno je moliti za rasvjetljenje kako bi saznali istinu o sebi i kako bismo se lakše borili protiv svega onoga što nije dobro u nama. Bog traži od nas temeljitu promjenu srca i života. Bilo bi hvale vrijedno ako bismo darovali prvo mjesto u životu svome Bogu, svome Spasitelju koji nam dolazi. Ne smije nam biti ništa važnije u životu od Boga.

Današnje Evanđelje govori o svetom Ivanu Krstitelju, koji je pripravljao ljude za dolazak Isusa Krista. On je propovijedao u Judejskoj pustinji i pozivao na obraćenje. Govorio je: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2).  Ivan poziva na obraćenje govoreći: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna i što je hrapavo neka se izgladi.

Advertisements

Evanđelje danas svraća našu pozornost na osobu, život i riječ Ivana Krstitelja koji pokornički živi i traži pokoru. Imao je prorok pustinjak veliku povijesnu zadaću da pripravi Židove na susret s davno njima obećanim Spasiteljem te tako spremno dočekaju Bogočovjeka koji je već među njima. Neobičan pustinjski svetac, neobično obučen, čudesnih riječi i života, uz-nemirio je židovske duše. Evanđelje svjedoči: Mnogi su dolazili k njemu, priznavali svoje grijehe i kao dokaz pokore, kajanja i obraćenja primali krštenje. Njegov je poziv upravljen svima, mladima i starima. Ivan to ne čini radi sebe, on naviješta i pripravlja dolazak Spasitelja Isusa Krista. Ivan je vrlo brzo svojim propovijedanjem uspio osvojiti srca ljudi. Iako ništa nije uljepšavao, brzo je stekao povjerenje mnogih koji su ga vrlo rado slušali i bili spremni na njegov poziv mijenjati svoj život. Osjetili su da je to opet nakon dugo vremena došao netko kod koga riječ i osoba idu zajedno. Ivanova riječ bila je snažna, jer je iza nje stajalo uvjerenje i svjedočenje njegova života. Ono što je drugima govorio u svojim propovijedima, to je i živio. Tako je Ivan Krstitelj svojim nastupima i svojim propovijedima uspio izvesti kod slušatelja nutarnju promjenu. On se ne plaši da mu tko ne bi zamjerio. Njegove su riječi stroge i pune zahtjeva. A to je ono što u svim vremenima imponira i vjernicima i nevjernicima.

„Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze!” Gospodin je blizu, pred vašim je vratima; očistite svoje putove i svoja srca od grijeha i zločina u ove dane kada se spremate za Božić, za susret s Gospodinom – ponavlja nam Crkva riječi Ivanove. Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” Neumoljiv je to zahtjev za svakoga tko se sprema da sretne Boga; a svatko će ga sresti kao Ljubav ili kao Pravdu. 

Obratite se! To znači promijenite svoj život! Počnite živjeti po uzoru, Isusu Kristu! Potrebno je odreći se i odricati se svaki dan svoje duboko ukorijenjene sebičnosti, izopačenosti, zla, grijeha; svaki dan biti više dijete Bogu, više brat ljudima… “Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” Gospodin dolazi; treba se obratiti: ići obratno nego smo išli, mijenjati i promijeniti misao, srce, život… Vrijeme je da se zapitamo: Koliko je naša misao kršćanska? Koliko je naše srce sveto? Koliko je naš život kršćanski? Koliko sličimo Isusu Kristu? “Obratite se!” Međutim, to ne znači: danas se ispovjediti, a sutra nastaviti živjeti onako kako smo živjeli jučer – premalo ili nimalo kršćanski – nego životu dati Isusov pečat, boju Evanđelja, temeljito prekinuti sa zlom, grijehom… Čovjek se “odvratio” od Boga – to mu je najveći grijeh; mora se k njemu vratiti, obratiti – to mu je najveća dužnost i najveća sreća.

“Zmijski porodi! Rodite plodom koji odgovara obraćenju…“ Čovjeka spašava vjera i dobra djela – stvarno obraćenje. – Božji izabranici moraju biti kao njihov Bog. Vrijedi samo životni odziv na njegov poziv. Svi se mi moramo svaki dan obraćati, jer se nismo dovoljno obratili. “Svako će stablo koje ne daje dobroga roda biti posječeno i bačeno u oganj.” Božja prijetnja. Bog je naša ljubav – beskrajna Ljubav, sama Dobrota. Ali Bog naš nije nemoćni dobrijan. Koji ga odbace svjesno i odgovorno, bit će odbačeni – bačeni daleko od njegove ljubavi u oganj patnja kao beskorisna pljeva… Obratimo se, obraćajmo se! Na našem putu čeka nas Bog. On se uputio k nama: “Poravnaj-te mu staze” do srca, do doma.  “I neka vam Bog… dadne da imate isti osjećaj jedan prema drugome po primjeru Krista Isusa, da jednodušno jednim ustima slavite Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista.” Divna predbožićna poruka sv. Pavla. Nemojmo je odmah zaboraviti! Ivan Krstitelj je imao riječ za svakoga. – Herodu kralju, koji je bio veliki bludnik, pa je oteo svome bratu zakonitu ženu, rekao je: „Ne smiješ imati za ženu ženu svoga brata.” Znao je da ga to može koštati i života. A ipak je rekao. A rekao je da izvrši svoju dužnost.

– Farizejima, koji su bili naduti i oholi, nosili dugačke rese na haljinama, voljeli prva mjesta na gozbama, uživali u pozdravima i titulama, a zapustili ono što je najvažnije u Božjim zakonima: ljubav prema Bogu i bližnjemu, Ivan je dovikivao: „Donesite rod dostojan obraćenja” (Mt 3,7).

– Saducejima, tj. ljudima, koji su bili ugledni kod Židova, a kojima je, kao što je govorio sv. Pavao: „bog bio trbuh” (Filip 3,19) Ivan je rekao: „Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo, koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca” (Mt 3,10).

– Carinicima, tj. pobiračima poreza, koji su ga pitali što im je činiti, Ivan je odgovarao: „Ne tražite više poreza nego što vam je određeno” (Lk 3,13).

– Vojnicima, koji su opet imali svoju službu, Ivan je naređivao: „Nikome ne činite sile i budite zadovoljni svojom plaćom” (Lk 3,14). Svima, koji su dolazili k njemu sa željom da poravnaju put u pustinji svoje duše, Ivan je davao savjet: „Tko ima dvije haljine, neka dade jednu ono-me, koji nema nijedne; i tko ima hrane, neka čini isto tako” (Lk 3,11).

Ivan je bio svima sve, da sve pripravi za dolazak Otkupitelja svijeta, ne žaleći ni truda ni na-pora, pa čak ni svoga vlastitog života. Trud Ivanova propovijedanja za mnoge je bio uzaludan. Herod je ustrajao u bludnom grijehu sa Herodijadom, dao je ubiti sv. Ivana Krstitelja. Opomene sv. Ivana Krstitelja ostale su uzaludne i za mnoge farizeje. Mjesto da na glas Iva-nov priznaju Isusa za Boga i Otkupitelja svijeta, oni su ga konačno dali razapeti na križu. Pa su i oni za to propali, pa se i na njih odnose riječi: „Svako stablo, koje ne donosi dobar rod, siječe se i u oganj baca.” Ali Ivanov trud je za mnoge i mnoge bio spasonosan. To su svi oni, koji su rado poslušali taj glas, prihvatili trenutak milosti Božje i obratili se i postigli vječno spasenje. Takovi su bili mnogi učenici Ivanovi, koji su kasnije postali Isusovi učenici. Spomenimo dvo-jicu braće: Ivana i Andriju, koji su postali apostoli Isusovi i postali sveti. Spomenimo sv. Petra, apostola; sv. Jakova, apostola, carinika Zakeja, koji je prihvatio milost Božju i postao dionik spasenja. Put k Isusu u svojoj duši pripravili su i onaj satnik (vojno lice) iz evanđelja kao i carinik Matej, a tako isto i grješne žene: Marija iz Magdale, Samaritanka, Kananejka. Takvi su bili i onaj slijepac Bartimej, koji je bio slijep od rođenja, skrušeni razbojnik na križu… Isti je glas vikao u pustinji. Rezultat je ipak bio različit: jedni, koji su slušali taj glas, otišli su u propast vječnu, a drugi, koji su isti glas slušali, otišli su u život vječni.

Ivanov glas je glas Crkve danas – Sv. Crkva nas neumorno poziva da iskoristimo ovo milosno vrijeme, koje nam Bog dariva, da činimo pokoru za grijehe, da se odreknemo grijeha i da se popavimo. Ona nas stalno sve opominje jer „Bog hoće da se svi ljudi spase” (1 Tim 2,4).  Otvorimo se Isusu, Bogu našemu i srce i dušu i pripravimo put čineći dobra djela ljubavi. Sjetimo se sv. Jakova apostola koji kaže: “Što koristi braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti?. Vjera je bez djela mrtva! (Jak 2,14). Neka nas On ispuni svojom ljubavlju i svojom milošću i učini nas sretnima i na ovome i na drugome svijetu! Pripovijeda se kako su jednom tri mladića, tri dobra prijatelja odlučili posvetiti svoj život Bogu u redovničkom staležu. Nakon stanovitog vremena uvođenja u taj život trebalo je da izaberu što će raditi. Prvi se odluči da će miriti zavađene, prema onoj riječi svetoga Evanđelja: Blago mirotvorcima, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Drugi izabere službu da će pohađati bolesnike i tješiti ih.  A treći odluči poći u samoću pustinje i još više tražiti Boga. Nakon nekog vremena prvi je bio razočaran, jer uz sav trud i nastojanje nije uspio pomiriti sve Ijude. 

Pođe drugome te nađe i njega nezadovoljnoga, jer ni on nije uspio utješiti sve bolesne. Tako pođu zajedno tražiti trećega i, kada ga nađoše, ispričaju mu svoje stanje i neuspjehe u radu. Zatim ga zamole da im on iskreno kaže kako je s njim, je li on našao sreću u svom poslu.

Taj umjesto odgovora ulije vode u jednu posudu i reče im da pogledaju unutra. Budući da je voda bila još nemirna, ništa nisu vidjeli. A kad se voda smirila, reče im da ponovno pogledaju. Sad su u tihoj vodi kao u zrcalu vidjeli svoje lice. Na to im on reče: Tako sam ja u tišini ove pustinje prvi put upoznao sebe i našao Boga. Ja sam sretan. Ako želite u svojim poslovima uspjeti, onda učinite i vi tako, pa ćete se susresti s Bogom i bit ćete sretni. Gospodine, pomozi nam kako bi iskrena srca prihvatili riječi svetoga Ivana Krstitelja i ozbilj-no shvatili poziv na obraćenje u milosnom vremenu Došašća. Hvala Ti na ovoj milosti! Želimo se popraviti. Marijo, moćna zagovornice, moli za nas na kako bi ustrajali na putu svetosti. Amen.

 

Skrušeni se grješnik obraća

Sveti Vinko Paulski volio je iz sveg srca jednoga mladića koji bijaše odgojen čisto i nevino kao ljiljan u ogradi. No smrtna zraka teškoga grijeha prodrije u njegovu dušu. Ljiljan njegove nevinosti požuti i osuši se. Mladić se izopači, a svetac je za njim gorko plakao. Jednoga dana susretne ga svetac i povede s njim duži razgovor koji završi ovim riječima: „Čuješ li ti, više te ne ću koriti i opominjati da se ostaviš zloga života jer vidim da sve moje riječi i suze tebi ne vrijede ništa. A ipak ću te zamoliti za jedno. Uzmi ovu sliku i pogledaj je svake večeri prije nego legneš u krevet.“ Mladić to obeća iako mu se činilo smiješnim.  Te je večeri prvi put gledao darovanu sliku i vidje kako se sastaše njegove oči s očima milosrdnoga Spasitelja, kao da u njega neprestno gledaju pa ih nikako ne može udaljiti od sebe i izbaciti iz duše u koju su se usjekle. Sutra je navečer osjećao tešku muku pa opet pogleda u sliku trpećega Isusa, ali je obećanje trebalo održati te se svlada i opet pogleda. Ove ga je večeri trpeći Isus još više i jače motrio pa su cijelu noć suzne oči gledale u njega. Nikako nije mogao zaspati. Rano se ujutro ustade i ode svetom Vinku, klekne preda nj i skrušeno progovori: „Oče, ne mogu više ovako živjeti, suze su me Isusove pobijedile.“ Tada se potpuno obratio i postao uzoran vjernik. “Cilj našega života je dokazati Stvoritelju da smo bili poslušni njegovoj volji!” (Sebastian Kneipp)

Potresan primjer
Roberta spašava svoga malog brata

U okolici Chicaga živjela je obitelj sa sedmoro djece. Svi su bili na poslu osim male Roberte koja je čuvala nejakoga brata. Eksplodirala je petrolejska peć pa je 17. veljače 1949. u požaru propala kuća. Mala je Roberta kroz plamen iznijela brata i spasila ga, ali se zbog opekotina jedva izvukla živa. Sindikalna podružnica sagradila im je novu kuću. Pri predaji kuće bilo je mnoštvo svijeta, čak i gradska glazba. Tajnik sindikata pred mnoštvom je predao junakinji, maloj Roberti, zlatni ključ nove kuće. A ona je rekla: “Kako je to lijepo, neka vas sve dobri Bog blagoslovi!”  Bdijte, kršćanski živite da vam na polasku u onaj svijet Bog preda “zlatni ključ” kojim ćete otvoriti svoj novi dom u novom svijetu.

Neka vas sve, koji ovo čitate, dobri Bog blagoslovi, “da vas ne nađe pozaspale, kad se jutrom oglase pijetli” „Riječ je Božja kruh koji hrani našu dušu!“
(Sertillanges)

 

 


Podijelite ovo s prijateljima!