Ne postoji neko drugo mjesto osim oltara gdje Bog može učiniti toko velike stvari, iako tu na prvi pogled nije ništa zanimljivo: par knjiga, neko posuđe, malo kruha, malo vina, neki čovjek u haljini. No, ukoliko imaš vjere, ovdje se mogu dogoditi najveće čudesa.
Ukoliko imaš u svom srcu neku nakanu, probudi vjeru da samo Isus može učiniti ono što ti želiš. On poznaje tvoje srce i dobro zna što se u njemu događa: Možda je tu sada potpuna pošast i ništavilo. Možda si se darovao drugima toliko da više sam nemaš snage ostati na nogama, a nitko te nije pohvalio. Svako nezadovoljstvo krade ti osmijeh s lica. Sažalijevaš se sam nad sobom. No, Isus to želi promijeniti. On tvoj plač želi okrenuti u radost jer si mu ti najvažniji.
Prorok Ilija je vrlo zanimljiv lik u kojemu se svatko može pronaći. Pogledajmo što se njemu dogodilo. On leži u pustinji na nekom posebnom mjestu, ispod nekog grma. Njemu se više ne da živjeti. Vapi Bogu: Gospodine, uzmi dušu moju! Drugim riječima: Ja više ne mogu. Ne da mi se više živjeti, jer sam jadan i zaboravljen. To je njegova jadikovka – molitva. Situacija je dosta komplicirana jer još dan prije Ilija je bio pun života. Poubijao je vlastoručno četiristo proroka lažnog boga Baala. Imao u sebi veliku snagu i izgarao za Gospodina. Na njegovu riječ kiša i oganj silazili su s nebesa. On je bio velik i svi su ga se bojali. U svemu je uspijevao sve dok mu kraljica nije pokazala prst i krenula protiv njega s osvetom zbog ubijenih proroka Baala. Nakon toga Ilija se potpuno uplaši i izgubi volju za sve.
Takav je naš život. To se i nama događa. Ponekad je bude jako dobro, ali odjednom sve propadne. Možda sada mnogi među nama leže poput Ilije u pustinji ispod nekog grma i vape Gospodinu: Uzmi me odavde. Sve mi je dojadilo. To je molitva koja dolazi nakon samosažaljenja.
Bog ne odgovara na Ilijine vapaje nekim velikim govorom kako mi bismo to očekivali, nego šalje svoga anđela. I taj anđeo jednostavno udara („šuta nogom“) Iliju i stavlja pred njega pečeni kruh i vrč vode s riječima: Jedi i pij! Što to znači? Što se želi reći tom gestom? Ne pretjeruj. Vjeruj, bit će sve dobro. I nije toliko loše kako misliš. Nemoj se sam nad sobom sažalijevati! Bog zna što treba učiniti. On mu želi poručiti: Prestani Ilija. Ti sve gledaš razumski. Gdje tu ima mjesta za mene? Jedne žene si se uplašio jer ti je prst pokazala i zato se sada sažalijevaš?
Pogledaj i ti očima vjere anđela kraj sebe koji te udara ali ne zato što te omalovažava, nego zato što se Bog brine za tebe. On ti sam po svome anđelu želi reći: Prestani s tim tvojim samosažaljenjem! Tvoja situacija je teška, ali ja sam s tobom. Ja ti govorim. Jedi, ustani i idi!
Često nam se čini da je samosažaljenje najudobnija životna pozicija. Po njoj skrećemo pozornost drugih, a tako i samoga Boga. No, Bog ljubi bez obzira na sve i ljubi bezuvjetno. Ima puno razloga za takav osjećaj – to sigurno! Ali Bog ti želi poručiti nešto drugo: Ti se tako osjećaš jer nisi sa mnom, a ja želim biti s tobom. Samo sa mnom možeš proći sve što nije ugodno i naporno. Samo sa mnom možeš koračati kroz ražarenu pustinju. Samo ja ti mogu pomoći jer ako kreneš sam onda sve će se raspasti. Ja tebi darujem hranu. Primi je!
Prorok Ilija prvi put je pojeo kruh i popio vodu, a zatim i dalje nastavio ležati s očajnim srcem i facom. No, kada je primio hranu drugi put krenuo je na put od četrdeset dana sve do Božjeg brda Horeb. I tu je susreo Boga. Danas u crkvi primamo Kristovo tijelo. Otac nam daruje svoga Sina. Mi blagujemo Boga koji je kruh istinit. To je kruh živi, koji daje život svakome tko ga traži. Bog daruje kruh i vino – Kristovo tijelo i krv, ukoliko želiš da ne ideš sam, nego s njim. Vjeruješ li? Shvaćaš li? Prekini sa žaljenjem nad svojim životom. Kreni jednostavno s Bogom. Iz cijeloga srca moli Gospodina tijekom svake mise da te nahrani, a ti budi s njim potpuno. Neka svaka sveta misa bude za tebe anđeoskim udarcem, koji podsjeća na Boga koji ti pruža vrč vode i pečeni kruh.
