S 13 godina Goranu je umrla majka nakon čega on pada u depresiju jer svoju majku nikada nije zagrlio ili joj rekao da je voli. Nekoliko mjeseci nakon majčine smrti njegov otac se oženio, a u njemu se po prvi put rađa mržnja.
“Nisam mami nikada rekao da ju volim, a volio sam ju. Milijun puta sam htio napraviti tu gestu ljubavi prema njoj, ali nisam to mogao jer ja sam muškarac! Muškarac ne smije pokazivati osjećaje, muškarac treba biti tvrd, a osjećaji su za žene. To me jako boljelo i odlučio sam se ubiti. Mržnja prema ocu plod je moje zbunjenosti, jer kako je on mogao nakon osam mjeseci zaboraviti svoju ženu – moju mamu. Mrzio sam i brata alkoholičara kao i ženu koja je došla u našu kuću glumiti majku.”
Godinu dana poslije smrti majke pokušao se ubiti. Probudio se u bolnici i upao u još veću depresiju što mu samoubojstvo nije uspjelo. Izlazak iz bolnice vratio ga je u ralje alkohola te počinje konzumirati tablete, a ubrzo zbog pritiska društva i marihuanu. Depresija ne jenjava nego ga uvodi u još veće probleme koji mu otvaraju vrata k heroinu, a sve to u potrazi za životom bez boli i agresivnosti. Potreba da redovito i u sve većim količinama konzumira heroin natjerala ga je da počne svakodnevno krasti, provaljivati u stanove, restorane i kuće. U mjesec dana Goran je ukrao iz svoje kuće sve materijalno što je njegov otac kroz radni vijek s mora donio doma.
Ostatak svjedočanstva poslušajte u videu