Pozvani smo biti svjedoci
Mladi Belgijanac piše: “Upoznao sam Isusa i zavolio njegovu nauku tek u 28. godini života. Odonda živim kao osvjedočeni i vjerni katolik. Žalim što sam tek sada upoznao Isusa, ali nisam tomu kriv. Krivnja je na mnogim katolicima, mojim znancima. Redovito su išli u crkvu, živjeli po svojoj vjeri, a mene nisu nikada pozvali u crkvu, osokolili i rekli: „Pokušaj živjeti kršćanski“, premda su vidjeli kako nisam od onih koji bi im se rugao. Da mi je bilo koji od njih govorio o vjeri, davno bih počeo živijeti po vjeri. Ali su se bojali preda mnom o njoj govoriti.”
Ne smijemo nikada zaboraviti kako smo dužni svjedočiti za Krista, tj. pomoći drugima neka ga upoznaju, zavole i za njega žive.
Svatko bi u nama trebao vidjeti i doživjeti ljudstvo, poštenje, dobrotu, vjeru u Boga, zalaganje za istinu i pravdu. Ne zaboravimo nikada na svoje ljudsko dostojanstvo, svoje vladanje, držanje, na svoje riječi.
† † †
“Najdraže mi je ime Isus. Najljepše cvijeće trnova kruna. Najslađa mi je hrana Euharistija. Najdraža tjelovježba pokleknuti. Najugodniji mi je miris tamjan. Najmilija knjiga Evanđelje. Najmilije mi je zanimanje razmatranje. Najmilije su mi boje bijela i crvena: čistoća i ljubav. Najdraži mi je pratilac anđeo čuvar. Najmiliji dragulj krunica. Najviše me muči moja nezahvalnost prema Bogu. Najviše se divim Božjoj ljubavi prema meni. Jedino mi je vlasništvo grob. Ime mi je crv zemaljski. Prezime mi je franjevačka trećoredica.“ (Eva Lavalliere, obraćenica)
Za Rastimo u Gospodinu: fra Petar Ljubičić
