Dva su mjeseca u godini koje na poseban način zovemo Marijinim mjesecima, svibanj i listopad, kada posebno častimo Majku Božju. Onu koja je rodila Spasitelja, Boga našega. Ona je i Bogorodica!

Blažena Djevica Marija je najljepša i najdraža Žena svijeta. Najveća Majka i najčistija Djevica. Najblagoslovljenija od svih žena. Nje se nikada nije grijeh dotaknuo. Začeta je u milosti, slobodna od svake sjene grijeha. Bezgrješnost je očuvala i blaženom postala. Njena bezgrješna čistoća prosijava milošću… 

Sveti Joakim i Ana darovali su joj zemaljski život nakon dugih godina posta i molitve. A sam Bog – Otac, Sin i Duh Sveti – darova joj u tom prvom trenu dušu prepunu milosti, obilje Božje ljubavi. Bog je Mariju od vječnosti odabrao po ljepoti duše i plemenitosti srca, po krasoti same milosti. Bila je sveta: puna Boga, puna dobrote, ljubavi i poniznosti… I nitko tako nije Bogu mio kao ona. Bila je potpuno otvorena Bogu, predana njegovoj volji, slobodna da se Njemu daruje u ljubavi. Ljubila je Gospodina i služila mu svim silama. Marija je obećana kao nova nada boljega svijeta u samim prapočecima ljudske povijesti. Onoga nesretnoga dana, kad su naši praroditelji sagriješili (istočni grijeh učinili) istoga trena su izgubili sebi i svima nama neizmjerno bogatstvo: milost Božju – ljubav njegovu, nevinost duše, svetost, sreću, mir… Došlo je poslije bezbroj nevolja i patnja na svijet, a poradi grijeha jednoga čovjeka. Ona je velikodušnim potpunim predanjem darovala svoje srce Bogu, pa je on zato mogao upotrijebiti cijelo njezino biće za početak boljega svijeta. Ona je stavila svoj život Bogu na raspolaganje i u potpunosti prihvatila Božji plan spasenja. Nije pitala što će joj budućnost donijeti, nego što Bog sada od nje traži. Nije pitala što drugi rade, nego što ona ima učiniti.

Blažena Djevica Marija je svemoćna zagovornica naša kod svog Sina, jer nas ona zagovara kao njegova majka. Marija je nada svih onih koji očajavaju, ona je pomoćnica nas grješnika, ona je suspasiteljica kršćana. Ona nas neprestano gleda svojim majčinskim očima i pomaže nam kao moćna Majka i zagovornia.

Sv. Bernard izražava se slikovito: Krist je izvor duhovnog života, veli on, ali životvorna voda iz tog izvora ne teče do nas izravno nego kroz Mariju koju je anđeo nazvao “punom milosti”. Bog je Mariju obasuo tolikom i takvom puninom duhovnih dobara, tako da nam svako dobro dolazi po Mariji. Može se s pravom reći: kao što se dan ne može zamisliti bez sunca tako se ni ovaj svijet ne može zamisliti bez Marije.

Marija je Majka Božja, majka cijele Crkve, naša majka i majka svakoga pojedinca. Marija, dakle, kao duhovna Majka ljudi i posrednica svih milosti u vrhunaravnom redu, vrši ulogu Majke čitavoga čovječanstva. Ona nam je darovala Krista, koji je naš život. Ona će nam priskrbiti i posljednju milost ustrajnosti koja će nas dovesti iz ovog zemaljskog života u vječno blaženstvo.

Marija nam je uzor u vjeri, ljubavi i molitvi

Ako je Bog htio da sve dobivamo preko Marijinih ruku, trebalo bi je onda što više častiti i štovati. Ali kako i na koji način štovati Mariju? Naša marijanska pobožnost može biti raznolika. Ponajprije, mi Mariju ne častimo kao Boga. Ona je samo stvorenje iako najodličnije Božje stvorenje i to snagom Božje odluke i milosti. Sve što je na Mariji dostojno štovanja, jest Božje djelo na njoj. Ona je ogledalo Božje ljubavi za ljude. Stoga nju štujemo, a Bogu se klanjamo. Ne klanjamo se Mariji, jer samo se Bogu treba klanjati i njemu jedinome služiti – stoji u Svetom pismu. Mariju častimo, a Bogu se u njoj divimo i samo njemu klanjamo.

Marija je moćna naša zagovornica. Zato je častimo i zazivamo za pomoć. Od Marije ne tražimo da nam nešto daruje, nego da nas zagovara kod Boga. Mariju molimo, kao moćnu zagovornicu, da za nas moli i isprosi nam milost od Boga. Prvi je način kad častimo Mariju kao primjer našoj vjeri, molitvi i ljubavi. Učimo se od Mari-je kako bi trebalo vjerovati. Za Mariju je vjera čin potpunoga predanja i povjerenja u Boga. Sjetimo se samo događaja Naviještenja! Marija ne zna točno kako će postati majkom, ali ona ima riječ anđelovu i vjeruje, daje se posvema na raspolaganje Božjoj volji. Ona govori velike blažene riječi: „Evo mene službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj!“ (Lk 1,38).

– Gledajmo Mariju kao uzor molitve. Njen život je bio trajna molitva. Ona moli srcem, s ljubavlju. Zdušno. Tako i nas uči. To znači potpuno se otvoriti Bogu i dati mu prvo mjesto u svom životu. Njemu sve u potpunom povjerenju predati. Imati toliko pouzdanje u Njega i od Njega se svemu dobrome nadati. Najbolji nam je primjer njezin Magnifikat, ushićeni kliktaj slobodne i radosne duše. Hvalospjev počinje hvalom Bogu što je Mariju učinio sudionicom u spasenju. Vrhunac je u slavljenju veličanstvenih Božjih djela oko spasenja Božjega izabranog naroda. Hvalospjev obuhvaća spasenje svih ljudi. Ono je počelo s Božjim utjelovljenjem i nastavlja se dalje…

– Nadalje: Marija je uzor našoj pripravnoj i dobrohotnoj ljubavi. Događaj u Kani to nam svjedoči. Zajedno s Isusom bila je Marijom na svadbi u Kani Galilejskoj! Zaručnici su se našli u velikoj nevolji. Nestalo im je vina. Gospa je to primijetila i rekla Isusu, da nemaju vina. Isus je oko 600 litara vode pretvorio u dobro vino. To je bilo Isusovo prvo čudo. Tim prvim znamenjem pokazao je Isus da je pravi Bog i da može sve. Tako je objavio svoju slavu i Oca svoga. Učenici su u još više u njega povjerovali. Mi Mariju štujemo i radi svih milosti kojima ju je Bog obasuo. Svako ispravno štovanje Marijino upravljeno je, konačno, na Boga od kojega i Marija prima svu svoju vrijednost. I kad je Bog posljednji cilj, naša je pobožnost prava. Konačno mi štujemo Mariju, kad je gledamo kao prototip i veliki znak otkupljenoga čovječanstva. U njoj otkrivamo kako bi treba teći naš život, kakav plan ima Bog s nama, sa svakim vjernikom.

Marija uznesena na nebo! To znači: Marija je sva i potpuno spašena i uzvišena. Ona je postigla svoju sreću i puninu u Bogu. Kako ova punina izgleda, još ne znamo. Kad dođemo u raj, to ćemo, ako Bog da, iskusiti. Za to se isplati vjerovati, moliti i živjeti. Marija je bila i ostala Majka i Posrednica između svoga Sina i cijeloga čovječanstva.

Neizmjerne milosti nam je Bog podijelio preko Marije. Tko bi sve pobrojio kolike je samo razgovore vodila s dušama… kolike je pohode na zemlju učinila, da bi prenijela poruke svoga Sina i nebeskoga Oca. Naša nebeska Majka ne dolazi s porukama danas straši, nego da nas opomene i upozori na pogibelji koje nam prijete, da bi se obratili i spasili sebe i svoju braću i sestre. Marija nas žarko voli kao svoju djecu i želi da se svi spasimo. Tko god voli Isusa, taj će zavoljeti i Mariju. Tko se pak obrati Mariji, bit će doveden k Isusu. U Njemu i po Njemu ona je Kraljica svijeta.

Isus nas je sam potaknuo da Mariju molimo i s pouzdanjem u njezinu ljubav vjerujemo Bogu. Na križu je, govoreći učeniku Ivanu, kao svoju oporuku izrekao: „Evo ti majke!“ (usp. Iv 19,26). A majci je rekao: „Ženo, evo ti sina!“ (usp. Iv 19,26). Crkva je to shvatila ne samo u tom smislu, da je Ivanu predana Isusova majka i Ivan njoj, nego da se to odnosi na svakoga vjernika. Marija je preuzela veliku zadaću od tada. Mi smo svi postali njezina djeca: sinovi i kćeri. Pozvani smo moliti srcem krunicu i ponizno slaviti svetu Misu. Moliti krunicu znači s Marijom si posvijestiti Isusovo spasenje i nekako kroz otajstva krunice sagledati čitavu stvarnost naše vjere. Tako se otvaramo Bogu i rastući u vjeri postajemo sve svetiji, a to znači bliskiji i prijateljskiji s Bogom. Po molitvi krunice bezbrojni ljudi su obratili i našli put do Boga.

 

Molitva krunice spašava jednu dušu

Jedne večeri oko ponoći na vratima župnog stana zvonilo je zvonce. Svećenik se nakon napornoga dana spremao na zasluženi počinak. Otvorio je prozor i upitao: Tko zvoni i što želi? Čovjek srednjih godina vikao je: “Oče, spasite mi dušu!” Svećenik mu je otvorio vrata i razgovarao s njim. Čovjek se sav tresao i izgledao je kao prosjak.  Rekao je svećeniku: “Imajte malo vremena i poslušajte me: Ja nisam prije bio ovakav. Bio sam nekada mladić vrlo pobožan i vjeran. To zahvaljujem svojoj majci koja me tako odgajala. Uvijek me je zaklinjala da ostanem dobar. Ja sam joj to više puta obećao, ali nisam održao svoje obećanje.

Počeo sam piti, pa sam izgubio posao. Postao sam lijenčina i lopov. Evo, prije nekoliko minuta sačekao sam iza jedne zgrade radnika koji se vraćao s posla. Znam da je primio plaću. Napao sam ga i uzeo mu lisnicu s novcem i u isto vrijeme i krunicu. Kad sam vidio u svojoj ruci krunicu, prestrašio sam se. Vratio sam čovjeku njegov novac, a zamolio ga da mi ostavi krunicu. Siromašni radnik bio je duboko iznenađen. Ja sam se malo udaljio od njega, sjeo pod jedan zidić i gledao ovu krunicu. Onda se nešto čudesno dogodilo. Imao sam viđenje: Vidio sam svoju majku kako moli krunicu. Čuo sam i njezine riječi: ‘Sine moj, ja uvijek molim za tebe krunicu: obrati se!’

Evo, to je razlog zašto sam odmah došao k vama. Pomozite mi, spasite moju dušu! Mama mi je rekla da se mogu odmah ispovjediti!” Za nekoliko minuta svećenik ga je ispovjedio. Od toga trenutka on je počeo živjeti novim životom.

fra Petar Ljubičić