O domovino draga izmučena, ali još uvijek divna i junačka, što si sve preživjela?
Kojim si se sve zlim silama oduprla, a još uvijek ne možeš svojoj vlastitoj neslozi.
Kada ćeš prestati biti tlačena od svojih vlastitih sinova i kćeri?
Kada ćeš prestati biti ranjavana brojnim podjelama i međusobnom zavišću svojih sinova i kćeri?
Dokle će više Hrvat zavidjeti drugomu Hrvatu?
Dokle će Hrvati kočiti uspjeh jedni drugima, a time i tvoj uspjeh.
Kada će se Hrvati početi radovati jedni drugima i jedni zbog drugih?
O Domovino izmučena, dokle ćeš trpjeti rane koje ti zadaju tvoji vlastiti sinovi kada zabijaju nož u leđa jedni drugima.
Dokle će hrvatski sinovi jedni drugim noge podmetati?
Dokle će hrvatski sinovi kočiti tvoj razvoj i blagoslov?
Dokle će te ranjavati izdajnički sinovi i prodavati te interesima tuđinskih sinova, koji ne poznaju tvoju ljepotu i tvoju dičnu povijest i kojima nije stalo do tebe?
Tko su oni da nama sude i da nas vuku u demografsku, moralnu i svaku drugu propast?
Što nam mogu dati osim svoga mraka, svoga poganstva kojemu se vraćaju i kulture smrti u koju tonu?
Dokle će nam oni nabijati komplekse i lažni osjećaj manje vrijednosti? Što nam znače njihove laži ako mi znamo istinu o sebi i svojoj dičnoj povijesti?
Što nam znači njihova osuda, ako smo mi u miru, ako smo mi složni i blagoslovljeni?
Samo hoćemo li to konačno postati?
Mogu li ti to konačno zauzvrat darovati tvoji sinovi i kćeri?
Dokle ćeš ih čekati domovino izmučena? Kada li će se trgnuti i ohrabriti?
Mogu li te konačno prestati ubijati, ubijajući tvoju i svoju djecu te postati otvoreni životu i blagoslovu?
Hoće li se ponovo početi žrtvovati za tebe i jedni za druge?
Mogu li ti dopusti da postaneš zemlja blagoslova koja štiti dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti, kao što to želiš u svome ustavu?
Želiš biti majka, čuvarica života i ljudskog dostojanstva!
Hoće li ti oni dopustiti da postaneš zemlja koja se raduje životu i lijepom suživotu.
Hoće li te tvoji sinovi početi blagoslivljati te međusobnom slogom i ljubavlju početi iscjeljivati tvoje rane?
Hoće li donijeti ploda velika žrtva mnogih koji utkaše svoj život da bi ti mogla biti danas ovdje i čekati ih?
Hoće li donijeti ploda muka mnogih koje razdiru tvoje rane?
Hoće li oni dočekati da te vide iscjeljenu, radosnu i blagoslovljenu.
Hoćeš li to dočekati? Hoćeš li dočekati obraćenje svojih sinova i kćeri?
Hoće li se tvoji sinovi i kćeri vratiti Bogu i nad tobom zazivati silu i snagu Duha Uskrsloga Krista, kako bi i ti mogla biti preobražena na novi život.
Mogu li se tvoji sinovi i kćeri vratiti tvojim i svojim kršanskim korijenima i dopustiti ti da budeš svjetlo i putokaz nekoć svojoj kršćanskoj Europi koju si nekoć branila i obranila.
Hoćeš li naći snage još jednom ju obraniti?
Samo ovaj puta imaš teži zadatak.
Ne biti samo predziđe kršćanstva nego i putokaz prema njezinim gotovo umrlim kršćanskim korijenima.
Neka te Bog čuva i blagoslovi, te podigne tvoje sinove i kćeri po kojima ćeš to uspjeti.
Gospodine blagoslovi našu divnu domovinu i čitav njezin napaćeni narod, gdje god on bio, a posebno u Bosni i Hercegovini, kolijevci Hrvata. Daruj mu snagu svojega Duha kako bi mogao u svojoj domovini ostati i rasti, živjeti punim plućima, uživati tvoj blagoslov i donositi ga svim ljudima.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Amen.
RuG: Pitali smo patera Ivana od kuda mu ideja za ovaj video?
Pater Ivan: Kad sam nekoć u Splitu primjetio hrvatsku zastavu poderanu i obješenu visoko na jedno drvo na Pazaru gdje se nemoguce popeti bez nekih posebno velikih ljestava ili dizalice pitao sam se tko je to i zašto učinio.
Zastava je izgledala kao obješena, obescjenjena i ponižena i ostavljena tako visoko na drvetu na milost i nemilost vjetru koji ju je šibao i povećavo njezinu poderotinu jer je bila sva upetljana u krošnju drveta. Tad mi je prošla misao kako naša predivna zastava može biti izderana i upetljana, a time sprječena da vijori i pokaže svoju pravu ljepotu. Onda sam to usporedio s našom domovinom koja je također predivna, ali ju mi ranjavamo svojom neslogom i ne dopuštamo da se razvija i pokaže u svom pravom sjaju i ljepoti. U tomu je nažalost sprječavju njezini vlastiti sinovi i kćeri, te njihova međusobna zavist i nesloga. Tad sam dobio nadahnuće za ovaj video, kao i jednom prigodom kad je na Marjanu snažna bura razderala hrvatsku zastavu. Znao sam da ću video s tom simbolikom jednog dana napraviti što se dogodilo u ove dane jer su me na to potaknuli događaji koji su se ovih dana dogodili i sve nas duboko ražalostili, ali vjerujem i razbudili i osvjestili da je došao zadnji čas da nešto poduzmemo i prestanemo ranjavati svoju domovinu i davati je na milost i nemilost tuđinskim sinovima kojima do nje nije stalo.
POGLEDAJTE VIDEO URADAK – MOJOJ IZMUČENOJ DOMOVINI
glazba – Branimir Vukorepa
tekst i video pater Ivan Dominik Ilicic
