Kako danas naučiti moliti?

Podijelite ovo s prijateljima!

MOLIMO BOGA Kako naučiti moliti? oduvijek je veliko pitanje. To je umijeće koje treba uvijek iznova učiti. Zato će netko reći da je molitva najveće umijeće.Moliti se uči jedino moleći se! – kaže narodna mudrost. Molitva se uči kod molitelja! – Moliti se uči učenjem slušanja! “Molim jer živim – živim jer molim!” (Bernhard Häring)

Moramo priznati da teologija još nije uspjela temeljito istražiti što je molitva i ona je još uvijek tajna.Je li to samo potreba ljudske psihe ili se u njoj netko objavljuje; je li samo nešto izraslo iz tamnih predjela ljudske duše ili je nešto dano odozgor? Sigurno jedno i drugo. Je li to krik razgolićena čovjeka koji je opazio da je gol pa se morao sakriti? Opaziše da su goli, javlja nam Biblija, i sakriše se. Nije se dakle Bog sakrio, nego se čovjek sakrio pred Bogom. Jer je gol. Zato će samo molitvom iz svoje skrivenosti razgovarati s Bogom. Zazivat će Boga da ga dođe obući u svoje ruho i izvesti iz skrovišta njegovih prokletstava.

Čini se da je rješenje istinskoga, dubinskoga problema molitve baš u nama. Potrebno je poslušati Gospodina: “Pođite na samotno mjesto i odmorite se malo.” Ali nikada ne bez Isusa Krista i nikada bez korjenite odluke – za njega u izgradnji kraljevstva Božjeg na zemlji. Tako moljenjem časoslova posvećuje tijek dana i noći. Svi mole časoslov u ime Crkve. “Bez prestanka molite”, citira koncil Pavla, a zatim Isusa:”Bez mene ne možete ništa učiniti.” Napose je molitva potrebna dušobrižnicima za održanje u sve složenijim uvjetima i to prilagođena, koja krijepi i pridiže. Zgodno je Guardini usporedio molitvu s disanjem i to najčišćim disanjem. Istina, čovjek može udisati i u manje-više nečist zrak, ali za zdrav život potrebno je barem povre¬meno udisanje svježega zraka. Takav je zrak duši molitva. I što nečistiji potrebno je bolje i češće korištenje ljekovitoga čistog zraka. Molitvu treba usavršavati cijeli život.

Alessandro Pronzato pripovijeda kako mu se u jednom razdoblju života javila želja da prouči sve što se odnosi na molitvu. “Htio sam prodrijeti u tajnu molitve”, veli on. “Vjerujte, iskren sam, to nije bilo zbog neke oholosti, nego da bih uistinu naučio moliti. Jer sam, po Božjoj milosti, rano uvidio potrebu molitve. Bacio sam se na proučavanje knjiga. Zgrabio sam najprije sv. Tomu. Pronašao sam neke rasprave o molitvi. Kada sam sve završio, nisam znao moliti. U meni se nije povećala želja da molim više i bolje…
Pokušao sam s molitvenicima. Sabrah ih oko dvadeset. Dospjeli su mi u ruke i spisi, pobožni zapisi moje pokojne bake… Sve to nije ispunilo moje očekivanje i želje. Nasreću, u to vrijeme sretoh nekoga vrijednog i pobožnoga svećenika. Ispričah mu čime se bavim. On će mi kratko:’Želiš li zaista smrviti glavu u tom traženju? Ako želiš, nastavi! Ali, ako uistinu želiš doznati što je molitva, baci knjige. Neke se stvari ne mogu napisati. Neke se stvarnosti ne mogu zbiti u pero, zarobiti crnilom’. Što mi je činiti? viknuo sam. Da se služim koljenima umjesto mozgom? ‘Da, prigni koljena, sklopi ruke i moli namjesto da prevrćeš stranice. Da možeš shvatiti što je molitva, počni ozbiljno moliti!!! Molitva se ne može drukčije shvatiti. Zapamti!!!’

Advertisements

Poslušao sam. Otkriće… Uspjesi su bili izvanredni! Bogu hvala, shvatio sam što je molitva. Kada se jave sumnje, brzo na koljena. Kada dođu teškoće, također. I ako hoću otkriti nešto novo u molitvi, prigibam koljena. Zato poručujem tebi, brate, sestro: Moli i shvatit ćeš! Da se molitva shvati, treba moliti! Moli, pa ćeš postati stručnjak u molitvi. Bez molitve nema pravoga duhovnoga života. Molitvom se uspostavlja veza između Neba i vlastite bijede. To je mnogo, vrlo mnogo. A možda i sve…”

Priča se o jednome starom monaškom ocu, kako je jednomu bratu koji mu je došao i potužio se da ne može moliti, dao sljedeći savjet: “Ako ne možeš moliti, pođi k drugima i slušaj ih kako mole.” Zaista je to mudar savjet. Slušati kako drugi mole – to može mnogo pomoći da se opet nauči moliti.

Moliti je i ljudski i kršćanski. Oni koji tako kažu, time misle: čovjek je samo onaj koji moli i kršćanin je samo onaj koji moli. Dobro reče neki pijanist: “Ako jedan dan ne vježbam, već to primijetim. Ako dva dana ne vježbam, to primijete moji prijatelji. Ako tri dana ne vježbam, to primijeti publika – slušatelji! Slično je i s molitvom: Ako jedan dan ne molim, Bog to zna. Ako dva dana ne molim, sam osjetim. Ako tri dana ne molim, osjeti to moja okolina!” Molitva je najveće umijeće!

U molitvi susrećemo Boga i pronalazimo sebe

Kada s ljubavlju i srcem molimo, događa se nešto predivno. Susrećemo Boga, zapravo imamo iskustvo Boga. Susrećemo sami sebe i tako se pronalazimo. Vrijeme molitve uvijek je vrijeme doživljavanja Boga i samoga sebe. Čovjek koji želi iskrenu blizinu Boga, mora ispuniti uvjet posjedovanja blizine prema samome sebi.

Tako je držao veliki Božji mislilac iz 15. stoljeća Nicolaus von Cues (1401.-1464.) i zasigurno i točno spoznao. U njegovu djelu “De visione Dei” (O Božjem pogledu) iz godine 1453 nalazi se jedna molitva koja rješava zagonetku kako se Bog čovjeku predaje, stvarno je moguća. Molitva koja je u najboljem smislu riječi moleća teologija, glasi:

„Kako bih Te trebao moliti? Ne razumijem, kako ću moliti da mi se daruješ, kada si Ti sve u svemu. Kako ćeš mi se darovati, ako mi istodobno ne daruješ i nebo i zemlju i sve što je u njima. Da, još i više: Kako ćeš mi se darovati, ako mene samom meni ne daruješ. I tako u šutnji razmatranja umuknem. Ti mi, Gospodine, odgovaraš u dubini moga srca i kažeš: Budi svoj i ja ću biti Tvoj! O milino svih slasti, stavio si mi na volju, da budem svoj samo ako to želim. Ako ne pripadam sebi, tada i Ti ne pripadaš meni. Učinio si slobodu potrebnom, jer ne možeš biti moj, ako ja nisam svoj. I jer je to moja slobodna odluka, ne prisiljavaš me nego čekaš da se ja osobno sam odlučim. Dakle, do mene stoji, Gospodine, ne do Tebe, jer Ti ne stavljaš granicu svojoj neizmjernoj dobroti, nego je obilno izlijevaš na sve koji je mogu primiti. A Ti si, Gospodine, sama Dobrota!”

Kako svoje nevolje, brige i probleme pretvoriti u molitvu?

Moliti znači razgovarati i živjeti s Bogom u ljubavi. Priznati Boga svojim Ocem i Gospodinom. Zahvaljivati mu neprestano za sve što nam je darovao i daruje. Ponizno mu se klanjati, hvaliti ga i slaviti ga. Kada god molimo, posvijestimo si ovo. Tako bi trebala svaka molitva počinjati.

S Bogom možemo razgovarati i reći mu sve kao svomu najvećem prijatelju. On nas razumije. Zna naše potrebe i muke prije nego ga zamolimo za pomoć. Što bih ja imao Bogu reći i pitati ga? – pitaju se neki. Jednostavno ih je strah. Ne znaju što zapravo Bogu smiju reći. Nailaze na mnoge poteškoće. Neki će reći: Bog ionako sve zna što mi treba, zašto bih ga trebao moliti! Istina je, ali on očekuje da mu se približiš i da mu otvoriš svoje srce i ponizno kažeš što te muči?

Bogu možeš doslovce iskreno i otvoreno sve kazati bez straha i stida ili bilo kojega obzira. Iznesi mu stanje u kojem se trenutno nalaziš. Najprije se potpuno Bogu otvori i predaj mu svoj život. Svaki trenutak života. Neka ti molitva bude istinski razgovor s Bogom. Možeš ovako moliti: Gospodine, tu sam, sa svim što me raduje i čini sretnim, sa svime što me zbunjuje i čini nemoćnim, sa svim što me žalosti i vrlo ljuti… Znam da Ti to dobro znaš… Trebam Tvoju pomoć… Imaj samilosti prema meni i pomozi mi…!

Dobro je znati da sve ono što jesi i što u pojedinome trenutku proživljavaš može biti tvoja molitva. Ako ti srce krvari i rane te bole, nađi vremena za molitvu i moli Isusa da te potpuno iscijeli i ozdravi. Ako si zbunjen i nemoćan, muči te nepromišljenost i bezvoljnost, iskrena ti molitva najbolje pomaže. Ona će biti prava okrjepa i pomoć, da sve to nestane. Ako te muči samoća, sjeti se Boga u molitvi i više nećeš biti osamljen.
Ako si radostan, neka ti molitva bude radosni susret s Bogom. Sigurno osjećaš potrebu zahvaliti, pa se žarko moli zahvaljujući Bogu za sve.Svi smo manje-više iskusili svoje nemoći. Često smo potišteni i ranjeni grijehom. Potrebno je Bogu predati svoje nemoći i rane. Molitva nam otkriva neznane rane i skrivene grješne situacije, te ih liječi. Samo Božja milost, samo Bog, može izliječiti naše srce.

Pravilno molimo ako najprije tražimo Božju volju, tj. kraljevstvo Božje: pravednost, ljubav, istinu, mir, zdravlje. Slobodno i bez straha iznesemo Bogu sve svoje potrebe. Možemo, zapravo, trebamo Bogu iznijeti svoje poteškoće i probleme i moliti ga da nam pomogne. Vrlo je važno znati da molitva počinje onoga trenutka kada sam odlučio naći tihi kutak i sabrati se. Biti svjestan da je vrijeme molitve najvažniji trenutak moga života. Svjedoci smo kako ljudi pate od napetosti i stresa, potištenosti i žurbe. Kao da nemamo vremena malo zastati i odmoriti se. Ima netko tko nas uvijek čeka i želi nas odmoriti i okrijepiti.

Velika je milost za čovjeka da zastane i jednostavno kaže: Dobri Bože, evo me pred tobom. Hvala Ti što smijem razgovarati s tobom! Ne mogu bez tebe i tvoje pomoći. Znaš u kakvome se stanju nalazim. Poznaš me i voliš. Budi mi milostiv i poslušaj ovu moju molitvu! Potrebno je čvrsto povjerovati da Bog čuje našu molitvu i da je kadar pomoći nam. Uvijek računati s Bogom i njegovom pomoći uvjet je da bi Bog uslišio našu molitvu.Zato mi možemo s Bogom posve jednostavno razgovarati: Milosrdni i svemoćni Bože, Ti znaš što mi se dogodilo… što me jako boli, zaokuplja i ne da mi mira… Poznaš onu osobu koja traži pomoć… Čvrsto u tebe vjerujem i ljubim te iznad svega. Molim te, pomozi svakomu tko te moli…

Kako to možemo učiniti, zorno nam pokazuju dvije kitice (7. i 8.) duhovske pjesme: “Nečiste nas umivaj, suha srca zalijevaj, vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim!”

Duh Sveti nas pere i liječi, grije i preporađa, oslobađa i spašava. Bog tako tamu našega života pretvara u svjetlo. Tamo gdje ljudi moleći iskuse snagu Duha Svetoga, Bog je na djelu i tu se događaju “mali Duhovi”. To nam je jako potrebno pogotovo ako nam je teško i ako nam je potrebna utjeha. Možda u ovome trenutku imaš stvari kojih se želiš riješiti, ljudi s kojima dolaziš u dodir, koji ti stvaraju poteškoće, mnogo toga što se u tvojem životu treba riješiti i što ti pričinja nevolje. Nikada nemoj zaboraviti, sve što te u životu snalazi i što proživljavaš iskoristi za svoje dobro. Kako? Svoje nevolje, brige i probleme pretvori u molitvu! Da! Upravo tako! Znaj da nema neuslišane molitve. Potrebno je samo izdržati u molitvi dok ne dođe pomoć.

Ona će sigurno doći, jer Bog je u svojoj ljubavi već pronašao pomoć. On samo čeka da mu dođemo u molitvi. Naš suvremenik zapisa: “Građu za našu molitvu pruža nam svijet!” A to u praksi znači da nam sve može biti povod za molitvu. Ako susretnemo čovjeka koji je prekinuo s Bogom i s Crkvom, možemo moliti: Bože, vrati u svoju očinsku kuću ovoga izgubljenog sina!

Ako ugledamo kakav izazovan i sablažnjiv plakat ili prizor, zavapijmo: Bože, ne dopusti da ljudi na to nasjedaju!Ako pokraj nas projuri kakav luksuzni mercedes recimo: Bože, daj da budem zadovoljan malim i onim što imam!Ako u novinama čitamo o ratu, o nasilju, zamolimo: Bože, daj da naš nemirni svijet upozna da si ti jedini izvor pravoga i trajnoga mira!Ako gledamo kakav film plitka sadržaja i nešto čega se stidimo, možemo svomu dobrom Bogu zavapiti: Bože, oprosti onima koji takvo što rade i snimaju i našu mladost truju! Sačuvaj mlade i sve ljude od zavođenja i svih napasti modernoga vremena!

Da smijemo moleći Bogu sve reći, ističe Biskup Klaus Hemmerle i pripovijeda priču koju je sam izmislio. “Učenik dolazi učitelju molitve i tuži se:’Učitelju, toliko sam se trudio, pokušavao sabrati se, sve misli koje su mi dolazile ignorirati i ostati miran, ali nisam uspio sabrano moliti. Što mi je činiti?’ Učitelj mu odgovori: ‘Hrabro samo, od nemoći sabrano moliti učini molitvu!'”

Molitva ima veliku moć; mijenja molitelja, a molitelji Božjom snagom mijenjaju ovaj svijet. Jedino nam molitva pomaže da Božju riječ pravo čujemo i razumijemo, pa je onda u životu oživotvorujemo (prakticiramo).
Zato se i kaže: Tko zna dobro moliti, zna dobro živjeti – raditi!Kako bismo pravilno naučili moliti, potrebno je postati – biti jednostavan i ponizan poput djeteta!

Dijete je najveći Božji dar. Svi smo jednom bili djeca. Nama je starijima teško vladati se kao dijete. Što zapravo znači biti kao dijete? Dijete je otvoreno i iskreno, ponizno i spontano, zrači povjerenjem. Ono je radost roditeljima i svima koji dođu u doticaj. Raduje se životu i svakom prijatelju. Živi u sadašnjosti. Zato što dijete svakoga voli, svi vole dijete.

Postati kao dijete znači biti iskren, otvoren, spontan. Radovati se što živim i imam Boga za Oca koji me neizmjerno voli. Svi smo djeca Oca nebeskoga. To znači prihvatiti ovo vrijeme kao dar Božji i sve ljude kao braću i sestre. Volja je Božja dopustiti Bogu da nas voli i učini radosnima i sretnima, kako bismo svaki trenutak pretvarali u trenutak spasenja za sebe i za druge.Kao što dijete ima potpuno povjerenje u oca, majku, prijatelja, tako se i mi potpuno možemo prepustiti Bogu i imati neograničeno povjerenje u njega. On nas nikada neće iznevjeriti. On je onaj u kome mi živimo i djelujemo.

Postati kao dijete znači biti čvrsto uvjeren da me Bog neizmjerno voli i imati u njega neograničeno povjerenje. Biti mu uvijek otvoren, iskren i na svemu zahvalan.Naš božanski Spasitelj to od nas očekuje. On je cijenio dječju jednostavnost, iskrenost i nesebičnu ljubav, stoga je rekao: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, doista nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskome. Tko god primi poradi mene jedno ovakvo dijete, mene prima!” (Mt 18, 3-5). Pokažimo se kao djeca i tako molimo. To će biti prava i iskrena molitva.

Uz dopuštenje autora samo za stranicu “Rastimo u Gospodinu”, tekst je izvadak iz knjige “KAKO DANAS NAUČITI MOLITI” fra Petra Ljubičića

MOŽDA VAS JOŠ ZANIMAJU SLJEDEĆE TEME: