Usvojimo li sve savjete i preporuke iz prethodnih šest koraka, naše ozdravljenje i oslobođenje još uvijek neće biti potpuno ukoliko ne vršimo djela vjere. Dobra djela i čini milosrđa prirodno su ishodište naše vjere i nužni su za življenje autentičnog kršćanskog života. Nije dovoljno samo vjerovati, jer Sv. Jakov nas upozorava:

″Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću. Hoćeš li spoznati šuplja glavo da je vjera bez djela jalova?… Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva″(usp. Jak 2,19-26).

Također, ukazuje i na to da je isprazan svaki čovjek koji ne čini djela vjere, tj. ne živi po Božjoj riječi:

″Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome″ (Jak 1,22-25).

Apostol Pavao u Poslanici Korinćanima potiče na neprestanu revnost:

″Sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao″ (1 Kor 9,23-27).

U poslanici Kološanima konstatira da postoje i zla djela od kojih se moramo otrgnuti prema dobru:  

″On je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem″ (Kol 1,17-23).

Život po vjeri i za vjeru treba ići do kraja. Na to nas potiče i II. vatikanski koncil u svojoj Deklaraciji o vjerskoj slobodi: ″Neka kršćani, pristupajući u mudrosti k onima koji su vani, ‘u Duhu Svetome, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istine’ (2 Kor 6,6-7), nastoje proširiti svjetlo života sa svim pouzdanjem i apostolskom hrabrošću sve do prolijevanja krvi.″ [1]

I stoga, recimo zajedno sa Sv. Pavlom: ″Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak″ (2 Tim 4,6-8).

Molite za to da ne okončate život bez dobrih djela te tako završite ″sudbinom″ demona. Valja nam činiti djela vjere slijedeći primjer Krista. Ustrajte u vjeri i neka vaš život bude živo Evanđelje jer ćete tada ″spoznati istinu i istina će vas osloboditi″ (Iv 8,32).

Dekret o apostolatu laika (Apostolicam actuositatem) konstatira: ″Djela ljubavi i milosrđa predstavljaju najodličnije svjedočanstvo kršćanskoga života.″

 

Službeni savjet Crkve

Ovdje smo prikazali sedam koraka s konkretnim opisima nekih pojava. Smatramo te korake važnima za postizanje slobode kod osoba s duhovnim tegobama. Tih sedam koraka možemo sažeti u nekoliko točaka.

Sukladno Crkvenom obredniku, navest ćemo 5 vrsta lijekova koji su izvanredno korisni za osobe s velikim duhovnim potrebama. Naravno da su te stvari korisne i  svima nama koji nailazimo na kušnje kada nastojimo živjeti po uzoru na Krista: 

11.      Kajati se i čistiti svoju savjest u dobroj ispovijedi.

12.      Primati svetu Pričest što češće,
(tko je u mogućnosti neka prima svakodnevno).

13.      Tražiti milost Božju neprestano u molitvi,
kao i u postu, koliko zdravlje dopušta.

14.      U duhu snažne vjere služiti se sakramentalima,
osobito zazivati Ime Isusovo,
koristeći se križem i blagoslovljenom vodom,

kao što predlaže Sv. Terezija Avilska.

15.      Služiti se prikladnim molitvama za duhovnu borbu, koje su primjenjive u određenim situacijama.
(vidi str. 72.). ″I Ne dajte se pobijediti zlom, nego dobrim svladajte zlo″ (Rim 12,21).

 

Zaključak

Kajanje, opraštanje, djela vjere, molitva, post, učestalo primanje svete Pričesti, i sve ostalo, što smo pozvani činiti kao dobri kršćani, jako je dobro, potrebno i korisno za ovaj život, a još više za život vječni. No, savjeti sadržani u ovih sedam koraka za oslobođenje (odnosno samooslobođenje) nisu neke ″instant formule″ (ili ″brzi popravci″). Oni uključuju doživotno predanje svakoga koji osjeća duhovne tegobe. Osloboditi se od neprijateljskih svezanosti i paziti da se ne vrate, zahtijeva od nas ustrajno predanje Kristu i sjedinjenje s Njim. Uostalom, to se traži od svakog kršćanina.

Bit će teških vremenâ. Vjera će vam biti na kušnji. Demoni će se možda pokušati vratiti, ali ne će uspjeti ako vam život bude ispunjen Isusom Kristom. Sveto pismo govori o tome što oni čine kad budu izbačeni:

″A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku″ (Mt 12,43-45).

Ne ostavljajte svoju kuću (tj. nutrinu) ″praznu, pometenu i uređenu″, nego je u molitvi ispunjavajte Duhom Svetim. (usp. Ef 5,18).

Nikada ne smijemo prestati biti na oprezu, već moramo biti budna duha. Kao što na svjetlo dana u svijet ne izlazimo bez odjeće, tako ne izlazite ni bez duhovne odjeće, tj. Božje zaštite. Stoga, kao završnu uputu, donosimo pouku Sv. Pavla upućenu Efežanima ali i svima nama:

″Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.

Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete″ (Ef 6,10-18).

Isus nas hrabri da nema beznadnog slučaja. Dok god živimo trebamo se nadati. U njega se uvijek možemo i moramo pouzdati, jer on reče: ″Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet″ (Iv 16,33).

 

Ovaj tekst je izvadak iz knjige “Pomozite sami sebi pa će vam i Bog pomoći”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com