Nijedan kršćanski radnik ne može diči mač klevete i umaknuti posljedicama svog postupka. “Jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu” (Mt. 26,52). Tako je govorio Isus, a povijest je uvijek svjedočila istinitost Njegovog upozorenja. Ljudi koji su klevetali druge, sami su od klevete propali, ili ih je Bog osudio na smrt.

Ne zaboravite da nema nikakve razlike u tome je li kleveta istinita ili lažna; rezultat je isti. Presuda je u Božjoj vrhovnoj vlasti, a ne u ljudskoj. Njegova riječ je: “Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne činite zla” (1. Ljetopisa 16,22). Tvrdnja bi mogla biti istinita, ali budući da običan čovjek nije sposoban suditi, Božje sluge su odgovorne Njemu i samo Njemu. Teško onom čovjeku koji se usudi sebe proglasi sucem i da javno kleveta svoje suradnike! Bog tome neće progledati kroz prste. “Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti sretno” (Izaija 54,17).

Mogao bih vam ispričati o više njih koji su bili krivi za strašan grijeh klevete i koji su zbog toga bili osuđeni na smrt, au izvjesnim slučajevima i na iznenadnu smrt. “Jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu“, rekao je Isus. Ponekad bi mogle biti upotrijebljene drastične mjere.

Sjećate li se kako je Mirjam bila pogođena gubom zato što je kritizirala i osuđivala svoga brata Mojsija? (Brojevi 12). Koraha, Datana i Abirama je progutala zemlja zato što su osuđivali Mojsija i Aarona (Brojevi 16). “Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. ” (Psalam 101,5).

“Tko si ti što sudiš tuđem sluzi? On stoji ili pada svome gospodaru; bit će ipak postavljen, jer Gospodin može ga postavi … A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje … Stoga ne osuđujmo više jedan drugoga “(dijelovi iz Rimljanima 14).

“Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« “(Matej 7,1-5).

Zapamti ovo prijatelju: onaj koji kleveta radi s vragom. Sotona je klevetnik. On nas neprestano optužuje pred Bogom. To je njegov najvažniji posao. O brate moj, baviš li se đavoljim poslom? Dozvoljavaš li mu da te koristi kao jednog od svojih klevetnika? Neka ti Bog pomogne! Kakva nesreća! Kakva tragedija! Božje dijete, a đavlov poslanik. Božji sluga koji radi za vraga. Klevetnik i tužitelj koga neprijatelj plaća. Kakva sramna rabota! Još jednom vas opominjem: “Jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.” Ja bih se radije upustio u igru ​​s račvastom munjom,” rekao je A. B. Simpson “ili bih se uhvatio rukama za živi električni provodik ubitačne struje, nego da izgovorim ijednu nesmotrenu riječ protiv bilo kojeg čovjeka koji služi Kristu ili pak da besmisleno ponavljam klevetničke strijele koje tisuće kršćana bacaju na druge.”

” I jezik je vatra, svijet nepravdâ jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života… a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. ” (Jakovljeva 3,6.8). Klevetnik jezikom radi svoj prljavi posao.

Sotona rijetko kada upotrebljava brbljive kršćane kao klevetnike. On zna da se takvima neće vjerovati. On uglavnom bira one koji su poznati po svojoj pobožnosti, one koji su posvećenog karaktera. Takve ljude on može upotrijebiti kao svoje oruđe.

Onaj koji voli ogovarati, zna svačiji posao. On pronađe i sazna sve najintimnije obiteljske stvari. Kad god ga sretnete, on ima nešto novo da vam kaže o nekome. Njegove su misli prepune tuđih neuspjeha i grijeha, te o njima stalno govori.

On ne zna za milost i praštanje. Osuđuje druge. Činjenica da je Krist bio prijatelj grešnika uopće ga ne zanima. Što se otac obradovao svom izgubljenom sinu njemu ništa ne znači. Što je Isus došao, ne radi pravednika nego radi grešnika, njega nimalo ne zanima. Što se njega tiče, crkva je samo za pravedne, a nikako i za grešne. Njegov cilj je grešnike izbaci. On ne vjeruje u njihovo pokajanje. Oni su možda pogriješili prije dvadeset godina, ali po njegovom, oni nikada ne smiju biti obnovljeni i prihvaćeni.

Božja riječ je vrlo jasna u vezi s onim koji je zgriješio. U 1. Korinćanima 5,1-13 on je odvojen od crkve zato što se nije pokajao, ali u 2. Korinćanima 2,1-11 njemu je oprošteno i ponovno je prihvaćen od crkve. Treba i mi isto tako da činimo.

Klevetnik će uvijek imati nevolje. Nema opasnije osobe od njega. Čuvajte ga se. Nemojte slušati njegove priče. One su uvijek uvećanog. Natjerajte ga da govori u prisustvu onoga koga optužuje ili mu naredite da ušuti. On ne može dokazati ono što priča. Ako ga izazovete na svjetlost i suočite ga s onim koga ogovara, odmah će se povući.

Budite oprezni s onima koji žele da im se povjeravate. Oni vam možda spremaju propast. Povjeravajte se samo Bogu. Predajte svoje neuspjehe Njemu. Nemojte dozvoliti da bilo koji čovjek bude vaš sudac. Izbjegavajte onoga koji kleveta. On samo skuplja smeće i ono što sakupi mora negdje i da istrese. On čuje o neuspjehu svoga brata i to mora reći svakome koga sretne.

Sveto pismo kaže: ” Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.” (Izreke 17, 9). Kad bi pastori ponovili sve ono što im je u povjerenju rečeno do kakvog bi kaosa došlo! Ali oni pokrivaju, oni kriju, oni štite onoga koji im se povjerio. Klevetnik tako ne radi. On ponavlja priču, ponavlja je gdje god ide, njegovo srce je ispunjeno gorčinom i zlobom.

Bog kaže: “Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti.” (Galaćanima 6, 1). Klevetnik to nikada neće učiniti. On ne želi popravljati, već osuđivati. Ako bi mogao učiniti da netko izgubi posao time što će ga ogovarati kod poslodavca, dovoljno je nizak da i to učini. On i ne pomišlja da bi trebalo slušati Božju riječ, pa se zato i ne trudi da obnovi grešnika. O, kako je gnusan njegov grijeh!

“Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.” (Izreke 26,20). Naravno, nijedna priča ne može širiti sama od sebe. Kako Bog kori onoga koji prenosi priče! Taj nikada neće moći popraviti sve dotle dok ne ode kod onih koje je ogovarao i zamoli ih za oproštaj.

Pazite sada na Božje upozorenje koje je zapisano u poslanici Rimljanima 2,1: “Zato nemaš izgovora, čovječe koji sudiš, ma tko ti bio; jer sudeći drugom samoga sebe osuđuješ, pošto ti, sudac, činiš isto to.”

Neka se o meni priča, poslije moje smrti, da je moja kuća bila uvijek otvorena onima koji su pali u grijeh i grješnicima, i to ne samo onim grešnicima koji su se pokajali, nego svim grešnicima bez razlike. Neka se nikada ne kaže da sam prezirao grešnika zato što je bio licemjer, i što se nikada nije pokajao ili zato što nije bio iskren. Neka se priča da sam se uvijek zaustavljao i ponudio mu svoju ruku, da sam se trudio da ga obnovim. Inače kad ne bi bilo tako, onda bih i ja bio licemjer i farizej, ne znajući pravo značenje Božjega oproštenja.

Braćo, kuda mi idemo? Što se nalazi na kraju svega? Za pedeset godina od danas, sav naš rad će biti završen, a za mnoge od nas i ranije. Tad ćemo imati taj budući život. Što će to sve značiti pitam se, kad budemo zajedno stali pred Kristovo sudsko prijestolje? Kako će se samo neki od nas stidjeti! Zar nam neće biti žao što nismo ostavili suđenje za taj Dan? Tada će mnogi koje smo osuđivali na zemlji biti pohvaljeni pred tim Prijestoljem, a mnogi koje smo prihvaćali i cijenili na zemlji, bit će osuđeni.

Neka nam Bog pomogne da mislimo, radimo i govorimo u vječnoj svjetlosti! Tada ćemo umjesto da gledamo na čovjeka i osuđujemo ga, držati oči uprte u Krista koji živi u čovjeku, i umjesto čovjeka vidjeti Isusa – i samo Isusa.

 

Autor: Oswald J. Smith; iz knjige ”Borba za istinu”