.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!

Današnje evanđelje govori nam o Isusovu susretu sa ženom Samarijankom na bunaru – Jakovljevu zdencu. Isus je iskoristio ovaj susret kako bi Samarijanku doveo do obraćenja, do žive vode. Samarijanka je otvorila svoje srce i dobila dar vjere, povjerovala je. Osjetila je i iskusila kako je Isus prihvaća i želi joj pomoći. Iznenadila se kako Isus o njoj sve zna i to mu ne smeta da je prihvati, zavoli i pokaže joj put do obraćenja i vjere.

Samarijanka sigurno nije nikada susrela osobu koja ju je prihvatila i istinski voljela. Svi su je iskorištavali i ponižavali kao osobu.

U Isusu susreće onoga koji je ne osuđuje, nego prihvaća i istinski ljubi. To u njoj rađa vjeru u Isusa, vjeru da je u njemu Bog nazočan i da je Spasitelj svih ljudi.

Svojim sunarodnjacima svjedočila je o Isusu: „Kazao mi je sve što sam počinila!“ (Iv 4,39) Htjela je reći, sve zna o meni, a ipak me nije osudio, niti prezreo. U Njemu sam prepoznala onoga koji susosjeća sa mnom i želi mi pomoći. Pokazao mi je kako i ja mogu istinski ljubiti i biti ljubljena. On je doista pravi Spasitelj, očekivani Mesija.

Advertisements

Isus, umoran i žedan, traži čašu vode od grješne Samarijanke. Za uzvrat On joj nudi vodu poslije koje se ne žedni: napitak besmrtnosti, vrelo “žive vode” što ga on nudi svijetu. Voda je postala znak Božje ljubavi, blizine, života, ona čisti i žeđ gasi! Bez nje zapravo nema pravog života.

“Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti. A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti.” Jasno je da Isus ne govori o vodi iz vrela naše zemlje: izvor – voda besmrtnog života – on je: za sve on jedini.

Svi smo žedni poput Židova u pustinji; svijet je pustinja, život putovanje pustinjom; poput grješne Samarijanke na zdencu Jakovljevu svi smo žedni: žedna je duša neprolazne Ijubavi, neuvele sreće, istinske pravednosti… žedni smo života vječnosga…

Isus je došao donijeti život, život u punini. On jedini nudi odgovor na čovjekov životni smisao, u svjetlu života, smrti i uskrsnuća svoga.

Samarijanka je iznenađena, kad joj Isus, sjedeći na zdencu, izjavljuje: “Kad bi znala dar Božji, i tko je onaj koji ti veli: „Daj mi piti – ti bi u njega zaiskala, i on bi ti dao vode žive.“

Stoga ona počinje razgovor. Ali Gospodin ozbiljno tvrdi: “Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja teče u život vječni.” Tko primi od te vode posjedovat će u sebi stalni princip vječnog života, milost posvetnu što je Krist daje svima koji vjeruju u njega. On je njen neiscrpni izvor; dosta je pristupiti i crpsti.

Na njemu crpimo prije svega po krštenju koje u sakramentalnom znaku ponavlja simbolizam vode. Ali da mognemo tu živu i životvornu vodu piti – moramo vjerovati. Isus stvarno produžuje svoj razgovor sa ženom sve dotle dok je nije priveo vjeri tako da se ona – u početku nepovjerljiva – žurno vratila u grad i navijestila dolazak Mesije.

Krštenje i vjera jesu dva dara intimno međusobno povezana: onaj koji vjeruje može biti kršten, a krštenjem se opet ulijeva vjera. Krštenje uranja čovjeka u živu vodu koja istječe iz probodena Kristova Srca; to je voda koja čisti, napaja, oživljuje i u srcu koje vjeruje postaje izvorom žive vode koja teče živahno i poletno u život vječni i k njemu vodi.

Gospodin se želi susresti sa svakim od nas. On dobro zna i vidi da smo često žedni jer smo tražili vodu po praznim, presušenim i zagađenim bunarima.

Svi manje-više žeđamo za duhovnošću, a ne prihvaćamo ono šo nam Krist nudi. 

Mnogi nasjedaju krivim, opasnim i otrovnim pokretima. Opasno je čitati literaturu o reinkarnaciji = ponovnom rađanju, pratiti horoskope, baviti se jogom, čitati newage literaturu. Čuvajmo se magije, okultizma i raznih sekti.

Isus je naš jedini Iscjelitelj i Spasitelj. U čudesnom razgovoru sa Samarijankom Isus je otkrio izvor žive vode koja teče u život vječni. Zamolimo ga i mi da nam daruje tu vodu koja će nas usrećiti.

“Gospodine, daruj mi te vode da više ne žednim…” Bila je to molba zbunjene Samarijanke. To vrelo vode je srce Božje – nepresušno vrelo: života, ljubavi, milosti, oproštenja, svetosti. Kod toga božanskog izvora nitko ne mora biti žedan. U Isusu, po Isusu svima nam je ponuđeno sve: Bog i u njemu sve. Na nama je primiti i čuvati ponuđeno uz bilo koju cijenu – naš Gospodin nema cijene.

Čitamo u povijesti Crkve: devet godina skapavao je u tamnici sv. Lucijan. Vrlo često danima mu ne bi dali ništa jesti, a onda bi mu ponudili najbolja jela uz uvjet da se odrekne Krista i zavjeta krštenja. Mučenik je volio glad nego otpad. Krvnici su izmišljali najstrašnija mučenja: živa ga rastezali na mučilima, kidali mu tijelo užarenim kukama… ali on je sve izdržao: da sačuva svoj zavjet krštenja, Božji život u duši, rado je dao zemaljski.

Primjer i poticaj nama; svi nosimo dvostruki život: kratki zemaljski – dobili smo ga rođenjem; besmrtni – dobili smo ga krštenjem: novim rođenjem “od vode i Duha Svetoga”. Koji više cijenimo? Koji bolje čuvamo? Odgovorimo sebi!

Samarijanka, zahvalna Isusu, svjedočila je svojim sumještanima. Govori im kako je susrela Isusa i u Njemu osobu koja budi vjeru, vraća nadu i uči istinski ljubiti. Njezini sumještani su se i sami u to uvjerili i molili Isusa kako bi ostao kod njih.

Zamolimo ga i mi da ostane s nama kako bi i mi postali njegovi pravi svjedoci u ovom nevjernom i nezahvalnom svijetu.

Djevojka Ana pripovijeda kako se odrekla grijeha i susrela Isusa.

“Bila je korizma i ja sam razmišljala čega bih se odrekla: slatkiša, fine hrane, izlazaka, Facebooka, kave… Priznajem, u meni se nešto počelo događati. Nešto mi je govorilo kako to nije dovoljno jako’. Nešto u mojoj nutrini mi je govoirlo: ‘Odreci se grijeha!’

U to vrijeme bila sam u vezi, i to grješnoj (s momkom sam spavala). Nisam bila sretna zbog toga. Borila sam se i tražila izlaz iz teškoga grješnog stanja. S pomoću Božjom odlučila sam: ‘Odričem se grijeha bludnosti!’ Rekla sam to dečku. Nije burno reagirao…

Otišla sam na sv. ispovijed i odlučila redovito odlaziti na sv. Misu i posvećivati svoje vrijeme Isusu. Znam da je Isus za mene umro, zapravo zbog mojih grijeha. On je moj moćni Spasitelj i čudesni Otkupitelj. Osjećala sam kako se pomalo mijenjam.

Korizma je za mene bila početak moga obraćenja, početak novoga života, života s Bogom. Dopustila sam Isusu da potpuno preuzme moj život.

Počela sam ići na duhovne obnove i tu sam susrela živoga Boga. Otvorila sam mu svoje srce i On je u potpunosti ušao u moj život. Izliječio je moje rane koje je grijeh učinio.

Nije lako danas živjeti čisto. Priznajem da je život u čistoći za mene blagoslov. Živeći čisto i moleći pronašla sam dečka koji je prije godinu dana postao moj muž!“ (Book  75., str. 12)

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!

Podijelite ovo s prijateljima!