Posljednja tri ploda Duha jesu blagoslovi usmjereni prema Bogu: vjernost, blagost (poniznost) iuzdržljivost (čistoća). Dakle, sedmi plod Duha jest vjernost (usp. Gal 5, 22-23). Biblija upotrebljava grčku riječ pistisza vjernost i vjeru.Vjera (dar Duha) i vjernost (plod Duha) jako su povezane. Bez vjere ne možemo biti ni vjerni. Vjernost je zapravo odanost, lojalnost prema Bogu. Vjerodostojan je onaj koji je pouzdan, odgovoran, na koga se možemo osloniti. Rekao bih da je vjernost zapravoljubav koju iskazujemo prema Božjem autoritetu, Božjim zakonima. Kao što je sluga vjeran svome gospodaru, kao što je sin odan svome ocu, tako je i vjernik odan svome Stvoritelju.
Isusa iz Nazareta, pored ostalih kreposti i plodova, resila je i vjernost. Uvijek je bio vjeran Bogu i njegovim zapovijedima. Zbog njegove potpune vjernosti i odanosti, Otac ga je postavio za Apostola i Velikog svećenika naše vjere (usp. Heb 3,1-2). Na Isusa se mogu osloniti svi oni koji idu za njim, jer je vjeran i istinit. Sv. Ivan opisuje Uskrsloga ovim riječima: I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi (Otk 19,1). Otac i Sin su vjerni svojim obećanjima. Mnogi starozavjetni tekstovi ističu Božju vjernost: Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja (Ps 36,6). Bog je vjeran svojim obećanjima i svome savezu koji je sklopio s Izraelom (usp. Pnz 7,9; Izr 11,13; 25,13; 28,20).
Kao što je Isus vjeran svome Ocu i nama koje je otkupio, i mi smo pozvani na vjernost Bogu i bližnjima. Pavao kaže za sebe i svoje suradnike: Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni (1 Kor 4,1-2). Duh Sveti nam pomaže da budemo vjerni svojim krsnim obećanjima i crkvenim zapovijedima. Međutim, naša vjernost Božjoj Riječi i tradiciji ne smije prerasti u krutost i tvrdoglavost. Isus nas uči da budemo vjerni duhu a ne slovu Zakona (usp. Mk 7,8). Legalizam i tvrdokornost zaslijepila je farizeje pa nisu mogli prepoznati u Isusu Mesiju koji je u sili Duha propovijedao i djelovao. Božja Riječ je uvijek nova i svježa. I danas smo svjedoci da u Crkvi postoji nepotrebna napetost između vjernika koji su vjerni slovu zakona i odbacuju sve novo („tradicionalisti“) i vjernika koji olako i neodgovorno odbacuju predaju i zakone („liberali“). I jednima i drugima nedostaje ono najbitnije – ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Bez te ljubavi Isus nas ne priznaje svojima (usp. Mt 7, 21-23).
Bez pomoći Duha Svetoga nemamo dovoljno snage da ostanemo vjerni Bogu i ljudima u teškim životnim situacijama. Tako pod križem nalazimo samo Ivana koji je bio vjeran svome Učitelju i u najtežim trenucima. Nakon Pedesetnice i silaska „sile odozgor“ i ostali su učenici (p)ostali vjerni Isusu i njegovoj nauci do smrti. I danas nam Duh daje pomoć da ostanemo vjerni, čuvajući Božje i crkvene zapovijedi.Bez vjernosti i odlučnosti gubimo vjeru i spasenje. Izraelci koji nisu bili vjerni odredbama Božjeg zakona nisu ušli u Obećanu zemlju. Juda je postao izdajica i samoubojica jer nije bio vjeran svome Učitelju.
Nedostatak vjernosti Bogu dovodi i do nevjernosti prema bližnjemu. Takvi ljudi olako krše dogovore i saveze. Posebno je opasna bračna nevjernost koja uništava mnoge obitelji. Nevjernost i neodgovornost u politici i ekonomiji ugrožava društveni mir i napredak.
Duh Sveti nas potiče da se stalno obraćamo i odričemo lijenosti i tvrdokornosti da bismo bilipotpuno vjerni Bogu i bližnjemu do konca života. Tad ćemo čuli divni glas svoga Gospodara: Valjaš, slugo dobri i vjerni … Uđi u radost gospodara svoga! (Mt 25,23).
Za Rastimo u Gospodinu – Fra Josip Ikić
