U našem duhovnom životu trebamo rasti da bismo postali što savršeniji i milosrdniji, što sličniji Ocu (na čiju smo sliku stvoreni), odnosno da se suobličavamo Kristu (usp. Rim 8,29). Istočni grijeh je izobličio i iskvario našu dobru narav. Po vjeri i krštenju (vodom i Duhom) mi se preporađamo i postajemo djeca Božja – ulazimo u Kraljevstvo Božje (usp. Iv 3, 1-21). Budući da jesmo djeca Božja, onda se trebamo i ponašati kao djeca Božja, odnosno moramo neprestano skidati staroga i oblačiti novoga čovjeka(usp. Kol 3,9-10;Ef 4,22-24).Uskrsli Krist nam šalje Duha Svetoga kao pomoć za naš duhovni rast. Duh Sveti nam dijeli svoje darove i plodove. Darovima (hijerarhijskim i karizmatskim) izgrađujemo i pomlađujemo Crkvu. Po plodovima izgrađujemo sebe, svoju narav i karakter, suobličavamo se Kristu. Dok karizme primamo kao nezaslužen i zreo dar, dotle plodove primamo kao sjemenke koje moramo posijati, zalijevati i njegovati da bi donijele plodove (poput plodova na stablu). Zapravo, Duh Sveti, koji je u nama, rađa svojim plodovima, uz našu suradnju. On nas mijenja iznutra, pročišćava našu narav, napaja nas božanskom ljubavlju, oblikuje nas prema slici Kristovoj. Ljubav se Božja razlijeva u našim srcima i donosi plodove po Duhu koji nam je darovan (usp. Rim, 5,5). Upravo po plodovima Duha, po Njegovu očitovanju, pokazuje se koliko smo se suobličili Kristu, koliko je naša narav poprimila Kristove karakterne crte, odnosno na kojem smo stupnju svetosti. Cilj našega života i jest da postanemo sveti, da budemo drugi Krist, da poput Pavla možemo reći: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20).
Međutim, dobra narav (ispunjena Duhom) bez snage (bez karizmi) jest poput dobrog vozača automobila u kojem nema goriva. A snaga bez karaktera jest poput automobila punog goriva kojim upravlja malo dijete. Snaga dolazi čim napunimo spremnik automobila gorivom ali karakter se razvija godinama, kao što mladiću treba puno vremena da postane odličan vozač. Isto tako karizme odmah pokazuju Božju silu, dok plodovi Duha postupno izgrađuju Kristovu narav u vjerniku. Ako, recimo, voditelj molitvene ili župne zajednice ima izgrađen karakter ali nema snage (karizmi), on daje njegova zajednica duhovno uspavana ili mrtva. Ali ako u nekoj zajednici ima puno snage (karizmi) ali bez karaktera (plodova), onda će jedno vrijeme biti puno živosti i čudesa, ali na koncu sve će završiti podjelama i razočaranjem. Za zdrav kršćanski život pojedinaca i zajednice, potrebno je prvo izgraditi Kristov karakter i kreposti a onda će Duh dati svoje darove da bi zajednica napredovala.
Redovito kažemo da postoji 9 plodova Duha Svetoga, iako Pavo govori o plodu (1) a ne o plodovima (usp. Gal 5,22-23). Naime, on nabraja 9 ljudskih kvaliteta (kreposti) koje su plod djelovanja Duha u nama: ljubav, radost, mir (blagoslovi u nama), velikodušnost, uslužnost, dobrota(blagoslovi usmjereni na bližnje), vjernost, blagost i uzdržljivost (usmjereni prema Bogu).Plod Duha je zapravo samo ljubav, a ostali plodovi su različita očitovanja ljubavi (usp. 1Kor13,4-6). Ta ljubav osnažuju naš duh i karakterda bismo mogli pobijediti sile svijeta i tijela – sebičnost. Samo ako smo povezani s Isusom, možemo donositi plod (usp. Iv 15,1-8). Krist očekuje od nas taj plod. Ako ga ne nađe, dat će nam još vremena i milosti da se popravimo. Ali ako stalno odgađamo obraćenje, u velikoj smo opasnosti da na koncu budemo odbačeni poput neplodne smokve (usp. Lk 13,6-9).
Zanimljivo je da se o plodovima govori na početku i na kraju Biblije. Drama grijeha počinje u Edenu jedenjem zabranjenih plodova sa stabla spoznaje dobra i zla (usp. Post 2, 15-16). Na koncu povijesti Bog stvara novi Jeruzalem u kojem otkupljenici jedu plodove sa stabla života, koje rađa svakog mjeseca (usp. Otk 22, 1-2).
Za Rastimo u Gospodinu: Fra Josip Ikić
