Dar razuma prvi je dar kojeg su apostoli primili nakon Isusovog uskrsnuća. Naime, prije svog uzašašća, Isus prosvjetljuje učenicima um da mogu „razumjeti Pisma“ (usp. Lk 24,45) S tim darom počinje stvarna promjena u njihovu životu.Dar razuma ili umnosti ili intelekta („intuslegere“, „čitati iznutra“) pomaže i nama „shvaćati stvari na način kako ih shvaća Bog, Božjim umom … To je dar kojim nas Duh Sveti uvodi u prisnost s Bogom i čini nas dionicima nauma ljubavi koji On ima s nama“ (Papa Franjo).

Zbog svoje pale (grešne) naravi, sami ne možemo prihvatiti Božji naum spasenja u punini i rasti u vjeri, iako možemo„s prirodnim svjetlom ljudskoga razuma“ spoznati iz stvorenih stvari da postojiBog (usp. KKC 36). Ako samo svojim umom, bez svjetla Duha Svetoga, čitamo Evanđelje, onda nam mnoge Isusove riječi i djelaizgledaju kao mitovi, ili kao nešto zastarjelo, nešto što se ne odnosi na nas. Čak možemo steći veliko znanje o Bogu, ali, bez dara razuma,  ni Bog ni njegova Riječ neće biti „živi“ u našem životu; nećemo imati „plodova Duha Svetoga“, a jedino se po plodovima poznaje stablo. Međutim, ako se, nakon krštenja koje nas pere od grijeha i nanovo rađa za posinjenu djecu, stalno molimo za darove Duha i u svome se umu obnavljamo (usp. Ef 4,17-24), onda će nas Duh upućivati u istinu o Bogu, o nama i svijetu. Po daru razuma prihvaćamo istinu o Božjoj ljubavi, koja nam donosi utjehu, mir i radost; oslobađamo se od samoobmana i pogrešnih stavova; rješavamo se straha od svijeta, od „onih koji mogu tijelo ubiti“.

Koliko je važan dar razuma za našu vjeru i život, vidimo na primjeru apostola Pavla. On je imao izvanredno teološko znanje, ali istovremeno zbog pale naravi nije svojim razumom shvaćao Boga i Riječ u pravom svjetlu, u „duhu i istini“. Iako je bio jako pobožan i veomadobro poznavao Pisma, ipak nije u Isusu prepoznao Mesiju, „čovjeka boli“ kojega je navijestio prorok Izaija (usp. Iz 53). Štoviše, žestoko je progonio Isusove učenike vjerujući da time čini Bogu ugodno djelo. Oslanjajući se samo na svoj razum, bio je „slijep“ za sva ona čudesna djela koja su prvi kršćani činili puni Duha Svetoga. Bog se poslužio vizijom kao sredstvom da mu prosvijetli razum i ispuni ga svojim Duhom. U susretu sa živim Bogom, uskrslim Isusom, „slijepi“ Savao postaje „prosvijetljeni“ Pavao, najveći širitelj Evanđelja.

Znak da smo primili dar razuma jest velika žeđ za čitanjem Riječi Božje. I danas nas Isus poziva da dođemo k njemu i da pijemo vodu Duha Svetoga (usp. Iv 7,37).

Za Rastimo u Gospodinu: fra Josip Ikić