Mudrost je prvi od sedam darova Duha Svetoga koji primamo preko sakramenta krizme i molitve radi osobnog posvećenja i spasenja (usp. KKC 1831). Božja mudrost (1 Kor 2,6-7) je različita od čovjekove mudrosti (Prop 1,16-18) i od mudrosti ovog svijeta (1 Kor 2,6). Dar mudrosti nije usavršavanje i upotpunjenje ljudske mudrosti, koja je plod učenja i iskustva, nego je posve drukčija mudrost, koja se daruje onima koji su povezani s Duhom Svetim po molitvi i Riječi Božjoj.
Bog nam je dao razum da učimo o sebi i svijetu i da tako donosimo zaključke, stavove, mišljenja i odluke. Mudrost je sposobnost donošenja pravih odluka i zaključaka u pravo vrijeme. Međutim, iskustvo nam potvrđuje da ljudska mudrost nije ni izdaleka dovoljna da „život imamo, u izobilju da ga imamo“ (usp. Iv 10,10). Za to nam je potrebna Božja mudrost koju možemo primiti samo kao dar. Dar mudrosti je sposobnost da gledamo i vidimo sebe, druge i cijeli svijet Božjim očima, očima istine, pravde i ljubavi. Ponizan čovjek, poput kralja Salomona (usp. 1 Kr 3, 9), traži od Boga dar mudrosti da bi mogao spoznati istinu o Bogu, sebi i svijetu i po toj istini živjeti. Bez dara mudrosti, često gledamo na stvari i ljude onako kako se nama sviđa, sebično, s požudom, sa zavišću ili strahom. Takav pogled dovodi do krivih stavova i pogrešnih čina. Život bez Božje mudrosti donosi razočarenje, a Božja mudrosti donosi mir, radost i blagostanje.
Duh Sveti daruje nam svoju mudrost kad smo u prisnom odnosu s nebeskim Ocem. On tada preobražava naš um i srce i pomaže nam da primimo Božju ljubav i svjetlo. Ljudi duboke vjere i bliskog odnosa s Bogom, poput sv. Franje Asiškog, bili su ispunjeni darom mudrosti i preobrazili su svijet. I sv. Terezija od Djeteta Isusa bila je puna Božje mudrosti, te je proglašena Crkvenom naučiteljicom iako nije imala formalne teološke izobrazbe.
Zanimljivo je da je riječ mudrost ženskog roda ne samo u hrvatskom nego i u biblijskim jezicima (hebrejski: chokhmak, grčki: sofia, latinski: sapientia). Biblija naziva mudrost „prisjednicom Božjeg prijestolja“ (Mudr 9,4), a Crkvena tradicija u Gospi vidi uzor kršćanske mudrosti pa je naziva „prijestolje mudrosti“.
Stoga, molimo zajedno s Marijom, za dar mudrost da bismo naučili „gledati Božjim očima, osjećati Božjim srcem i govoriti Božjim jezikom“ (papa Franjo). Ispunjeni darovima i karizmama Duha Svetoga, kao Isusovi učenici, pozvani smo da izgrađujemo Crkvu i društvo i čuvamo svijet od „moralne bljutavosti“ i „duhovne tame“.
