Posljednji (deveti) karizmatski dar jest moć čudesa, koji spada u darove snage, zajedno s darom vjere i darovima ozdravljanja. Osobe obdarene ovom karizmom imaju moć da čine  čudesa. Općenito govoreći,  čudo je neki čin ili događaj koji odstupa od prirodnih zakona. Biblija razlikuje čudesa (na prirodi) i čudesna ozdravljenja. Čudesa pokazuju da je nadnaravno prisutno u naravnom, odnosno sveto u profanom. Zapravo, samo svemogući Bog, koji je sve stvorio, koji sve uzdržava i svime upravlja, ima moć da čini čudesa. Čudesa pokazuju Božju vlast i slavu. Ipak, Bog redovito čini preko izabranih ljudi, poput Mojsija, proroka,  apostola i drugih svetaca. Kao što je Mojsije čudesno razdvojio Crveno more, slično je učinio Jošua (a kasnije i prorok Elizej) s rijekom Jordanom. Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, činio je mnoga čudesa: pretvarao je vodu u vino, umnažao kruhove i ribe, stišavao oluje, hodao po vodi, uskrisivao mrtve itd. Kršćani– obdareni karizmom čudesa – nastavljaju kroz povijest Crkve činiti čudesa da bi dali slavu Bogu i izgrađivali ljude u vjeri. Crkvene vlasti nisu nikad prestale provjeravati i priznavati čudesa, što vidi iz postupaka za proglašenje svetih. Osim toga, Crkva je priznala i 132 euharistijska čuda. Spomenimo ovdje samo tri čuda: u Lancianu (Italija, 8. stoljeće), u Ludbregu (Hrvatska, 1411.) i Buenos Airesu (Argentina, 1996.).Usput rečeno, pod svakom sv. Misom događa se po svećeničkim rukama veliko čudo pretvorbe kruha u Tijelo Kristovo i vina u Krv Kristovu.

Karizma čudesa usko je povezana s karizmom ozdravljanja i vjere. Kršćani obdareni ovim karizmama dobivaju – po molitvi – vlast nad prirodom, nad demonskim silama i bolestima.Odnosno, Duh Sveti im daje vanrednu snagu da čine čudesa nad prirodom, da ozdravljaju bolesnike od neizlječivih bolesti i da izgone zloduhe. Sve to čine radi širenja Kraljevstva Božjeg, radi izgradnje Crkve i proslave Boga.Među najpoznatije svece čudotvorce spadaju sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Anto Padovanski, sv. Franjo Saleški, sv. Padre Pio itd.

Međutim, najveće čudo za nas kršćane jest čudo spasenja od grijeha i vječne smrti. Ovo čudo spasenja duše ne izgleda tako spektakularno kao što je razdvajanje mora, stišavanje oluje ili vraćanje mrtvih u život. Ali Bog ne gleda, poput čovjeka, na vanjštinu, nego na nutrinu, na naše srce. Upravo u našem srcu vodi se duhovna borba između dobra i zla; tu se događa čudo uskrsnuća: prelazak iz grijeha (smrti) u milost (život). Bog nam daje svoje (redovne) darove i (izvanredne) karizme da pomoću njih pobjeđujemo nevjeru, očaj i mržnju, da se sami obraćamo, da pomažemo i drugima da ostave grijehe i krenu uskim putem praštanja i ljubavi, putem svetosti. Zahvaljujući Božjem milosrđu i milostima, svaki čovjek ima prigodu da doživi čudo duhovne preobrazbe u novo stvorenja u Kristu.

Svi mi koji smo nanovo rođeni izvode i Duha, pozvani smo da se svakodnevno čudesno preobražavamo na sliku Kristovu (Ef 1, 17-23), da jačamo u sebi nutarnjeg čovjeka (usp. Kol 1, 10-11). Ta čudesna Božja snaga, koja blista u životima svetaca, treba i nas preobražavati u ljubljenu djecu Božju. I ne samo to. Kao svjedoci Kristovi pozvani smo da – radom i molitvom – preobražavamo svijet oko nas. Naime, čudesna preobrazba čovjeka i svijeta započinje u našoj nutrini, jer Kraljevstvo je Božje u nama. Zatim se događa u zajednici, u Crkvi, jer Kraljevstvo je Božje među vama. Napokon, kad smo sami preobraženi i posvećeni, možemo, uz Božju pomoć, mijenjati i posvećivati svijet, jer mi smo sol zemlji i svjetlo svijetu.  

Za Rastimo u Gosodinu: fra Josip Ikić