Djelo Marijino – Pokret fokolara
Pokret fokolara jedan je od brojnih novih pokreta nastalih u Katoličkoj crkvi 20. stoljeća, koje je papa Ivan Pavao II. nazvao “proljećem Crkve”. Vrlo brzo se proširio i u drugim Crkvama, prihvatili su ga i vjernici drugih religija, kao i ljudi koji nemaju vjerskih uvjerenja, a u posljednje vrijeme značajan je njegov doprinos u dijalogu sa suvremenom kulturom.
Započela ga je Chiara Lubich 1943., u Trentu, gradu u sjevernoj Italiji. Dvadesetogodišnja djevojka Chiara nije imala neki unaprijed postavljeni plan, sve je nastajalo po nadahnuću odozgor.
Na podlozi mržnje i nasilja Drugoga svjetskog rata dogodila se objava – blistavo otkriće koje je radikalno mijenjalo njezin život: Bog je Ljubav.
“Novost je sijevnula pred mojim umom”, kaže. “Bila je to za nas velika novost” koja je izazvala potpunu promjenu u načinu gledanja na svijet i na povijest, a posljedično i na njihovo djelovanje.
“Od tog trenutka – pripovijeda Chiara – primjećivale smo da je Bog posvuda prisutan sa svojom ljubavlju: u našim danima, u našim zanosima, u našim odlukama, u radosnim i utješnim događajima, u tužnim, mučnim i teškim situacijama.”
Chiara odmah naslućuje da Bog ljubi svakog čovjeka: odraslog, mladoga, dijete, bijelog, crnog, onoga druge vjere… Ona želi svima posredovati tu temeljnu istinu i sve povući u novu viziju čovjeka i svemira.
Kako odgovoriti na tu Ljubav? Ljubeći sve ljude s kojima dolazi u kontakt. U tome otkrivaju način kako povezati razjedinjeno društvo.
Čitajući Isusovu oporuku: “Oče da svi budu jedno” osjećaju da je to cilj njihova života i Pokreta koji nastaje iz te prve skupine: doprinijeti ostvarenju jedinstva u svijetu.
Pokret pobuđuje duhovnu i društvenu obnovu. U nešto više od 60 godina dostiže svjetsku proširenost u 182 države, s preko dva milijuna pripadnika i utjecajem na nekoliko milijuna ljudi, što je teško odrediti.
Zbog raznolikosti svojega sastava Pokret s godinama poprima dimenzije maloga naroda, kako ga je nazvao papa Ivan Pavao II. Zahvaća ne samo katolike, nego i kršćane raznih Crkava i crkvenih zajednica te Židove. Malo po malo priključuju mu se sljedbenici velikih religija i osobe bez vjerskog uvjerenja. Prianjanje Pokretu događa se bez sinkretizma, u punoj vjernosti vlastitom identitetu. Zajedničko je zalaganje da se živi ljubav i jedinstvo koji su zapisani u DNK svakog čovjeka.
Pokret fokolara možemo nazvati i mrežom osoba koje se otvaraju raznim kulturama i stvaraju novi narod.
Prvo sjeme ideala jedinstva Pokreta fokolara posijano je u Bosnu i Hercegovinu godine 1975., kada je nekoliko mladih sudjelovalo na marijapoliju u Zagrebu. Nakon toga kontakti se održavaju osobnim posjetima, a potom i susretima. Duh jedinstva živi i širi se tiho i nenametljivo.
Izbivanjem rata godine 1992. život se ne gasi, naprotiv, preko konkretne pomoći članova Pokreta iz Hrvatske i drugih zemalja mnogi dolaze u kontakt s Djelom, neki kao izbjeglice u stranim zemljama, drugi preko humanitarne pomoći ili svjedočanstva članova u okupiranim gradovima. Iskra ideala jedinstva, upaljena prije mnogo godina i čuvana u srcu, potpuno se rasplamsala upravo u ratu.
Godine 1997. u Sarajevo dolazi Gen Rosso i više od 1000 osoba sudjeluje na njihovom koncertu. Neki ostaju u kontaktu.
U današnjoj složenoj situaciji mješovita zajednica Pokreta fokolara u Bosni i Hercegovini nastoji biti znak onoga jedinstva koje je Ivan Pavao II. zaželio građanima Sarajeva prigodom svoga posjeta: da Sarajevo postane uzor suživota za treće tisućljeće.
Izvor: vrbosanska-nadbiskupija.com
