Braća u protestantskim Crkvama imaju jedno temeljno pitanje koje postavljaju u evangelizaciji, a to je: „Jesi li spašen?“ Mi se katolici na to pitanje obično zbunimo i ne usudimo se gotovo ništa konkretno odgovoriti, jer na spasenje gledamo odmah u vidu vječnog života, tj. kao na ono koje nastupa ili ne nastupa tek poslije smrti. No, pođimo redom.

U Korizmi su uvijek u središtu vjerničkog duhovnog promišljanja riječi: obraćenje, post, pokora, djela milosrđa, molitva itd. No, prevažnu misao za korizmenu obnovu duhovnog života daje nam zapravo nedjelja muke Gospodinove, Cvjetnica, koja kroz Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, svake godine ocrtava Isusa pred nama kao Spasitelja i Otkupitelja. Zato možemo temu otkupljenja izabrati kao onu o kojoj nam Cvjetnica poglavito progovara.

U pobožnosti križnog puta na početku svake postaje klanjamo se upravo Isusu koji je svojim križem, mukom i uskrsnućem otkupio svijet. O tome molimo u misnim, nedjeljnim korizmenim molitvama, to nailazimo i u Svetom Pismu, pa se s pravom mogu postaviti pitanja: Što je otkupljenje? Što je to spasenje? Od čega nas je ili od koga nas je to onda Isus od-kupio? Gdje smo mi bili zatočeni da nas je trebao otkupljivati? Što smo time mi kao stvorenja Božja, uopće dobili? Ili grubo rečeno – kakvu korist ima čovjek od Kristovog otkupljenja o kojem govore sveta Pisma?

Čini se da bi se moglo odgovore potražiti baš tim redom:
1. U kakvom se to čovjek zapravo stanju nalazio ili u kakvom se to stanju nalazi, da je (bio) potreban otkupljenja?
2. Što je Isus učinio, ili što čini, da čovjeka iz tog i takvog stanja izbavi, otkupi, spasi?
3. Što to čovjek dobiva Isusovim činom otkupljenja, kakvu korist zapravo čovjek ima od spasenja i otkupljenja?

1. Prvi čovjek se odvojio od Boga onog časa kada Mu je u Raju zemaljskom u neposlušnosti rekao svoj prvi NE. Izabrani Izraelski narod na isti se način nevjernošću odvajao od mnogih saveza koje su sklopili s Bogom i završavao u lutanjima, u ropstvu i izgnanstvu.

2. Isus je došao na Zemlju da kao Sin Božji objavi čovjeku zadnju, jedinu i vječnu ponudu pomirenja s Bogom i ponovnog vraćanja k Njemu. No, ovog puta nije riječ više o obnovi saveza kao naroda, u masi , nego se svaki pojedinačno može opredijeliti za Boga, za objavljenu istinu u Evanđeljima i tako se uključiti u novi Božji narod – Crkvu. Kako je to Isus učinio? Upravo kroz otkupljenje, kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće => kroz svoje DA Bogu i njegovoj volji, kroz svoju poslušnost Bogu Ocu.

3. Čovjek, kad prihvati Isusa za svoga spasitelja i Otkupitelja po Isusovom otkupljenju dobiva vrlo vidljive plodove, od kojih ćemo nabrojati četiri osnovna:
=> Uspostavlja ponovno zajedništvo s Bogom, koje je bilo narušeno Adamovim odlaskom od Boga. Prihvaćanjem tog zajedništva s Bogom Ocem, Bogom Sinom i Bogom Duhom Svetim, čovjeku je otvorena nova budućnost, novi život, poput roba kojemu je kupljenja i darovana sloboda.
=> To zajedništvo čovjeka i Boga počinje danas, ovdje sada – tj. onog trenutka kad čovjek Isusa zaista prihvati za svojeg Spasitelja, te kad njegovu objavu Oca i njegove istine iz Evanđelja stavi u središte svojega života. Tada u tom zajedništvu, danas, počinje novu budućnost, borbu protiv đavla, smrti, zla. Ali => ne više svojom snagom, nego snagom Njegovom.
=> Otkupljenje je proces koji traje: vrijedio je za ljude Isusovog vremena, vrijedi za čovjeka danas, a vrijedi za mene iz dana u dan, kad se za vrednote pokazane u Isusovom otkupljenju moram opredjeljivati.
=> Potpuno otkupljenje svega stvorenja biti će na svršetku svijeta, kad će onaj na prijestolju reći: „Evo sve činim novo, novo nebo i novu zemlju!“ (Usp. Otk 21)

Učinimo ovaj govor sada vrlo konkretnim: čovjek danas doista jest u ropstvu grijeha, u ne-slobodi, u otuđenju. Zarobljen je svime čega se ne može osloboditi, riješiti: mržnja, pohlepa, egoizam, droga, alkohol, vlastito tijelo. Čovjek današnjice (često i vjernik) je u svojoj nutrini zapravo nesretan, neispunjen, bez smisla, otuđen. Kao da je doista zarobljen i nešto mu je ukradeno, a to ukradeno jest sreća, zadovoljstvo, mir, radost… Bez toga ostaje uvijek kad je u grijehu, kad se od Boga odvoji.

Čovjek je pokušavao i pokušava sam izaći iz ovog stanja otuđenosti, pa traži njegove uzroke i nabraja ih: siromaštvo, neravnopravna podjela dobara, krivi društveno-politički sistemi, neravnopravnost spolova itd., itd. No sve ovo nije i neće čovjeku vratiti smisao i zadovoljstvo života, jer preskače onaj temeljni uzrok otuđenja i odlazaka u lutanje i ropstvo – a to je odlazak od Boga, to je čovjekov NE Bogu.

Dakle => Želi li čovjek (vjernik) doista razumjeti i prihvatiti bit Isusovog otkupljenja i želi li odbaciti nezadovoljstvo i otuđenje, valja mu se ponajprije U POSLUŠNOSTI VRATITI BOGU. Poput Krista iz dana u dan govoriti svoj DA Božjoj volji, Božjoj istini i Božjem planu za njega.

Vjerujem da sada vidimo kako je važno razumjeti tu središnju temu naše vjere – otkupljenje. Vjerujem da vidimo koliko ima smisla ono pitanje – „Jesi li spašen?“ – jer odgovor si možemo i trebamo dati samo jedan: „Jest, moje spasenje je počelo, ja ga živim, te se iz dana u dan u snazi Gospodnjoj odlučujem za svoj DA Bogu, DA njegovim zapovijedima i DA njegovoj istini objavljenoj po Isusu Kristu, Spasitelju i Otkupitelju.