Katolička Crkva je 22. II 1987. kroz Zbor za nauk vjere, uz odobrenje Sv. Oca Pape, objavila svemu svijetu dokument “Donum Vitae – dar života”, u kojemu se objašnjava zbog čega se ne smije sudjelovati u umjetnim oplodnjama, gdje do začeća dolazi bez specifičnog čina bračnog odnosa, kao što su npr. inseminacija, oplodnja u epruveti i kloniranje.
Evo obrazloženja zbog čega je zabranjena oplodnja u epruveti pa makar se radilo o sjemenu muža. Ispod pitanja “Da li je moralno dopuštena homologna oplodnja u epruveti?” u spomenutom dokumentu, nalazimo odgovor: “Homologni FIVET obavlja se izvan tijela bračnih drugova uz pomoć radnji trećih osoba, o čijoj upućenosti i tehničkoj djelatnosti ovisi da li će zahvat uspjeti; život i identitet zametka povjereni su moći liječnika i biologa i uspostavlja se gospodstvo tehnike nad ishodištem i sudbinom ljudske osobe. Takvo gospodstvo u sebi je u suprotnosti s dostojanstvom i jednakošću, koji su nužno zajednički roditeljima i djeci. Začeće in vitro rezultat je tehničkog pothvata kojim se dolazi do oplodnje; ono se doista ne postigne niti stvarno želi kao izraz i plod specifičnog čina bračnog sjedinjenja. … Iz istih razloga ostaje moralno nedopušten i tzv. “jednostavni slučaj”, tj. postupak FIVET u kojem nema ustupaka abortivnom uništavanju zametaka ni masturbacije, jer lišava ljudsko rađanje njemu svojstvenoga i prirođenoga dostojanstva…. Crkva se i nadalje, s moralnog stajališta, protivi homolognoj oplodnji in vitro; ona je u sebi nedopuštena i u neskladu je s dostojanstvom rađanja i bračnog sjedinjenja, pa i tada kad se sve poduzme da ne dođe do smrti ljudskog zametka.” Nije istina da se umjetnim oplodnjama radi u prilog životu. Sve one na razne načine predstavljaju grubo narušavanje Božjeg plana o stvaranju novih ljudi, zanemaruju dužnost brige za spas duša i predstavljaju narušavanje dostojanstva čovjeka. Osim toga, oplodnje u epruveti su povezane još i s masovnim ubijanjem tako začete djece.
Tako je danas najčešći uzrok smrti čovjeka u Hrvatskoj upravo ubojstvo nerođenog djeteta kroz različite postupke vezane uz začeće u epruveti. Taj broj već premašuje broj tzv. “kirurških” pobačaja. Prema izvješćima onih koji se bave takovim oplodnjama, čujemo da se rodi manje od 5 % djece koju su tako začeli. Nad nekojom od te djece eksperimentiraju, nekoju bacaju u kanalizaciju, već ih iz nekih zemalja izvoze, nekoju drže živu, ali smrznutu u frižiderima, a nekoju pokušaju usaditi u maternicu. Čak i od one koju su stavili u maternicu, najčešće se ne prihvati niti jedno, nego umru zbog neprirodnih uvjeta.
Onaj tko bi htio glasati za oplodnje u epruveti, taj bi zapravo glasao za masovna ubojstva nerođene djece! Oplodnju u epruveti, bez izuzetka, državni zakon mora najhitnije zabraniti!
Čak ako nekoja djeca nakon zečaća u epruveti u Hrvatskoj ipak prežive, pa se rode, u vremenu poroda, pa i neki broj godina poslije, čujemo da većina njih još uvijek ima svoju živu braću i sestre koja su istovremeno začeta, ali su ostala u nekom frižideru bolnice. O kakovoj se to “Lijepoj našoj” može govoriti iz perspektive desetaka a izgleda već i stotina tisuća ovako začete djece koja su ubijena ili čiji su životi još uvijek ugroženi ? Hrvatska je za takovu djecu okrutna i opasna država koja se prema njima ponaša onako kako su se ponašali i neki drugi neljudski režimi prema zarobljenicima po logorima.
Costa Rica je jedno vrijeme imala državni zakon koji je podržavao oplodnje u epruveti, ali ih je 11. X 2000. god Ustavni Sud ipak zabranio, utvrđujući da oplodnja u epruveti izlaže riziku živote začete djece. U njegovoj odluci piše: “Princip svetosti života čovjeka podrazumijeva pravo koje pripada svakome, bez izuzetka, a svaki izuzetak ili ograničavanje razarali bi bit toga prava”. Pred sudom je svjedočila i dr. Martha Garza, koja se ranije bavila takovim oplodnjama, ali je potom shvatila svoje pogreške i pokajala se. “Donum Vitae” objašnjava zbog čega su nedopuštene i heterologne umjetne oplodnje gdje davalac sjemena nije muž, bilo da je riječ o inseminaciji ili oplodnji u epruveti. Na pitanje: “Kako s moralnog stajališta ocijeniti homologno umjetno osjemenjivanje?” (gdje je davatelj sjemena suprug, a ne radi se o epruveti), DonumVitae pruža jasan odgovor: “Umjetno osjemenjivanje kao zamjena za bračni čin zabranjeno je stoga što svojevoljno rastavlja dva značenja bračnog čina. Dodatni znak takva razdvajanja je masturbacija kojom se obično pribavi sjeme; i onda kad se izvodi u svrhu rađanja, čin je lišen svoga sjedinjujućeg značenja: “nedostaje mu… spolni odnos kao zahtjev moralnog reda, odnos koji u okviru prave ljubavi ostvaruje potpun smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja”.
“… Crkveno naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji “neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno ukinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja… Kontracepcija hotimice lišava bračni čin njegove otvorenosti rađanju i tako samovoljno razdvaja svrhe braka. Objektivno na sličan način, postižući rađanje koje nije plod posebnog čina bračnog sjedinjenja, homologna umjetna oplodnja također razdvaja dobra i značenja braka…”
Među pravima djeteta, Donum Vitae izričito spominje pravo na život i tjelesnu cjelovitost svakog ljudskog bića od časa njegova začeća do smrti, prava obitelji i braka kao ustanove i u tom sklopu, prava djeteta da ga začnu, dadu na svijet i odgoje njegovi roditelji. Tako ovdje nalazimo: “Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća”.
Katolička Crkva se kroz “Donum Vitae” toliko zalaže za poštivanje spomenutih prava djeteta, da u svom poglavlju “Moral i građanski zakon” naglašava: “Kao posljedica poštovanja i zaštite osiguranih nerođenom djetetu, počevši od časa njegova začeća, zakon će morati predvidjeti kaznene odredbe za svaku promišljenu povredu njegovih prava”.
Dakle, ovdje je jasno da Katolička Crkva od države traži donošenje takovih zakona koji predviđaju kaznene odredbe ne samo za one koji ubijaju na razne načine nerođenu djecu sve od začeća pa nadalje, nego i za one koji izvode umjetne oplodnje, bilo inseminacije ili one u epruveti.
Sve više se razvijaju načini liječenja neplodnosti tako da do začeća ipak može doći na prirodni način, kroz specifični čin bračnog odnosa, a također da začeto dijete preživi trudnoći unatoč ugroženosti. Međutim, neplodni supružnici, medicinsko osoblje, političari i ostali ljudi ne smiju sudjelovati u onome što se protivi vječnim i nepromjenjivih etičkim načelima, a njih je navijestio “Donum Vitae”. Pogrešno bi bilo zamišljati si kako roditelji imaju “pravo na dijete”. Donum Vitae u vezi toga govori: “Pravo na dijete, u strogom smislu, bilo bi suprotno dostojanstvu i naravi braka. Dijete nije nešto što se duguje i ne može se promatrati kao predmet vlasništva: radije je dar, “najdragocjenij” i najnezasluženiji dar braka i živo svjedočanstvo uzajamnog darivanja njegovih roditelja.”
Kome će služiti saborski zastupnici i članovi Vlade?
O…ito je da su se saborski zastunici i članovi vlade našli na testu: da li će u svome djelovanju služiti Bogu i donositi odluke u skladu s Njegovom voljom, ili će se prikloniti lažnim bogovima, “zlatnoj teladi. Sve ih pozivam neka se poklone Isusu Kristu, kao što su se poklonila i Sv. Tri Kralja! A, pokloniti se Isusu Kristu, to podrazumijeva i prihvaƒanje Njegovoga reda i Njegovoga zakona!
U Sv. Pismu jasno piše kako je dragi Bog kaznio one koji su se klanjali zlatnome teletu dok se Mojsije nalazio na Sinajskom brdu (Izl. 32, 1-10). Ponekad se dogodi da sretnemo ljude koji kañu da u dragoga Boga ne vjeruju, i da Ga neƒe slušati. Zar to onda zna…i da oni smiju ubiti …ovjeka na ulici, plja…kati banku ili prebrzo voziti jer u Njega ne vjeruju? Naravno da ne smiju, a to onda zna…i da ne smiju niti donositi pogrešne drñavne zakone koji narušavaju Božji plan o začeću novih ljudi, zakone koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka ili ga u nekim periodima života osuđuju na smrt. Dragi Bog ne ostavlje takove ljude na miru, pa …ak niti onda ako obnašaju visoke drñavne funkcije. On im preko proroka Davida u Svetome Pismu poručuje:
” Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!” “(Ps. 2, 10B12)
S obzirom da su se u predizbornim kampanjama u SAD-u neki političari, koji se ne pridržavaju katoličkih stavova, željeli predstaviti kao katolici koji još idu i na Sv. Pričest, preuzv. gosp. nadbiskup Atlante mons. John Donoghue, biskup Charleston-a mons. Robert Baker i biskup Charlotte mons. Peter Jugis, 4. kolovoza 2004. su donijeli zajedničku izjavu u kojoj između ostalog stoji: “Katolike koji služe u javnom životu a prihvatili su stavove suprotne učenju Crkve o svetosti i nepovredivosti života, naročito one koji žele biti izabrani ili su već izabrani u javne službe, neće se pripuštati Svetoj Pričesti niti u jednoj katoličkoj crkvi pod našom jurisdikcijom”. ( “Worthy to receive the Lamb,” Archdiocese of Atlanta, 8/4/04).
Veƒ smo više puta mogli primijetiti da svaki grijeh ima svoje posljedice, i to ne samo na duhovnom, nego i na psihološkom, a …esto i na biološkom i nacionalnom planu. Ako griješe osobe koje su na vlasti, to znači da se posljedice njihovih grijeha mogu odraziti čak i na mnoge druge ljude.
Naša Domovina je proživljavala velika iskušenja. Razapinjali su ju i mučili. Sjetimo se da su pored raspetog Isusa na križeve postavili i dva razbojnika. I oni su trpjeli slične fizičke muke kao i sam Isus. Jedan od njih se na kriñu, u mukama ipak pokajao, međutim, onaj drugi, s lijeve strane nije se pokajao niti tada. Međutim, nemojmo dopustiti takovim ljudima da svoju pokvarenost pretoče još i u državne zakone. Podsjetimo se prijetnje koju je Isus izrekao, a zabiljeñio Sv. Matej. “… Tada gradove u kojima su se dogodila veoma mnoga njegova čudesa poče koriti što se nisu obratili: “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Ta, da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su se u vama dogodila, već bi se odavno, odjeveni u kostrijet i posuti pepelom, obratili. Ali će, kažem Vam, lakše biti na Sudnji dan Tiru i Sidonu nego vama. A ti, Kafarnaume, zar ćeš se dići do neba? Sići ćeš do pakla! Ta, da su u Sodomi bila čudesa što su se u tebi dogodila, ostala bi do dana današnjega. Ali će, kažem vam, zemlji sodomskoj biti lakše na Sudnji dan nego tebi.” (Mt 11, 21-24)
Potrudimo se svi da se ove prijetnje nad stanovnicima naše domovine ne ostvare. To znači da uvijek trebamo živjeti i ponašati se po Božjoj volji, pa tako i onda kada nam se zbog vjernosti Božjem zakonu rugaju, kada nam prijete kaznama, ili imamo bilo kakove teškoće. Dok smo na Božjoj strani, nemojmo se ničega bojati, jer mi smo tada većina!
Poruka Sv. Oca Pape
Da bi Hrvatska imala ispravne državne zakone, potrebno je da svi kršćani u Hrvatskom Saboru i Vladi svjedoče svoje kršćanstvo ne samo u privatnom, nego i u javnom životu, pa tako i na radnom mjestu. Na to će ih sigurno potaći slijedeće riječi Sv. Oca Pape upućene hodočasnicima Splitske nadbiskupije, kada su mu došli predvođeni svojim nadbiskupom mons. dr. Barišićem, 1. X 2004.: „…Krenuvši iz mjestâ u kojima su sveti Dujam i drugi mučenici vaših krajeva za Krista svjedočili od prvih stoljeća do naših dana, dođoste na grobove svetih apostola Petra i Pavla i drugih rimskih mučenika. Time ste željeli očitovati svoje prianjanje uz vjeru, koju su i oni sami ispovjedili. To pak prianjanje zahtijeva zalaganje za stalnu vjernost Kristu i Crkvi te hrabro i dosljedno svjedočenje u obitelji, u školi, na radnome mjestu i na ostalim područjima društvenoga života. Zalažite se zbog toga za promaknuće dosljednoga kršćanskog humanizma u svim trenutcima vašega života, kako privatnima tako i javnima. Neka vas u tome vodi i neka vam bude potpora junački primjer svetoga Dujma i ostalih mučenika, koji su – nošeni postojanom vjerom u Krista – žrtvovali sami sebe za dobro braće.
Bila stalno uz vas svojom majčinskom zaštitom Blažena Djevica, Kraljica mučenikâ, i pratio vas uvijek zagovor vašega nebeskog Zaštitnika. Neka na sve vas, na vaše obitelji, na vašu nadbiskupiju kao i na vašu dragu Domovinu siđe obilje Božje milosti. Kao zalog toga od svega srca vam udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!“
Dr. med. Antun Lisec
