.

S velikim smo zadovoljstvom primili vijest koju je Vatikan objavio prošle subote, 13. travnja, o skoroj kanonizaciji bl. Elene Guerra.

Sveta Stolica je objavila da Crkva smatra čudo dokazano po zagovoru časne sestre Elene Guerra (1835.-1914.), utemeljiteljice Oblatica Duha Svetoga, učiteljice svete Gemme Galgani , ali poznate prije svega kao “bake” katoličke karizmatske obnove (struja koja će se u svom katoličkom aspektu pojaviti tek 50 godina nakon njezine smrti).

Elena Guerra inzistirala je na tome da od papa svog vremena traži veću pobožnost prema Duhu Svetome, što je snažno argumentirala: “on je taj koji doista može obnoviti lice Zemlje”.

Blaženom ju je proglasio 1959. Ivan XXIII., koji je cijenio njezinu blizinu Duhu Svetome i koji je nadahnut njome i njezinim tekstovima napisao svoju molitvu Duhu Svetome na sazivu Drugoga vatikanskog koncila: “Neka se Duh Božanski udostoji čuti na najutješniji način molitvu koja se uzdiže do Njega… neka obnovi čudesa u naše vrijeme kao u novoj Pedesetnici!”

12 puta pisala Papi

Između 1895. i 1903. Elena Guerra napisala je 12 oštrih pisama papi Lavu XIII tražeći obnovu propovijedanja o Duhu Svetom. Lav XIII. na kraju je prihvatio i naručio kratki poziv Provida Matris Caritate u kojem je od Crkve tražio svečanu devetnicu Duhu Svetomu između Uzašašća i Pedesetnice. Elena je tada organizirala molitvene grupe koje je nazvala “Trajni Cenakuli” kako bi molila za dolazak Duha Svetog na Crkvu.

Međutim, ta pobožnost Duhu nije bila potpuno učvršćena u katoličkom narodu, a Elena je bila skandalizirana vidjevši da postoje “devetnice i još devetnice” za sve vrste pobožnosti i da taj kult molbe Duhu Svetom nije uspostavljen.

Noć na prijelazu stoljeća

Onda je došla noć kada je 19. stoljeće umrlo, a 20. stoljeće rođeno: 31. prosinca 1900.
Lav XIII organizirao je molitvenu večer u crkvi Svetog Petra, a Papa je u ponoć pred svima otpjevao himnu Veni Creator Spiritus.

Ono što nije znala bilo je što se događa na drugom kraju svijeta u tom istom trenutku. Ovdje se katolički karizmatici povezuju s tradicijom protestantskih karizmatika i sjećaju se da su te iste noći, u Topeki, Kansas, metodistički misionar i grupa mladih ljudi koji su proučavali Bibliju otkrili vezu između molitve u jezicima i “krštenja u jezicima”. Misionar je upitao: “Što bi se dogodilo kada bismo sutra molili da primimo Duha Svetoga kako to Biblija opisuje, s govorenjem u jezicima?” Ta je noć prošla, stigao je i 1. siječnja, a oni su cijeli dan molili u jezicima, a da se ni na koji način nisu osvrtali.

Zatim se mlada žena po imenu Agnes Oznam sjetila da se u tim odlomcima u Djelima apostolskim govorilo o gesti: polaganju ruku. „Pastore, hoćete li moliti za mene tom gestom polaganja ruku, da mogu primiti krštenje u Duhu?“ upitala je.

Jeste, a Oznam će kasnije o svom iskustvu ovako pisati: „Kao da je u cijeloj mojoj ličnosti gorjela vatra, neobične riječi iz jezika koji nikad nisam učila spontano su dolazile na moje usne i ispunjavale moju dušu neopisivom radošću, kao da su izvirale rijeke žive vode iz dubine moga bića”.

Početak Karizmatske obnove

To je bio početak karizmatske obnove i molitvene prakse koja uključuje polaganje ruku, molitvu u jezicima i izlijevanje Duha, što je danas uobičajeno za oko 400 milijuna kršćana, uključujući pentekostalce i karizmatične katolike ili protestante.

Kao što se često govori u Katoličkoj karizmatskoj obnovi, obnova i širenje “krštenja u Duhu” (ili “izljeva Duha”) bio je odgovor od Boga na ustrajnu molitvu blažene Elene Guerra, koja je glasila ovako:

Molitva Duhu Svetom

Predobri Isuse,
pošalji nam svoga Duha sa svojim svjetlom, da te bolje upoznamo.
Pošalji nam ga s njegovim Ognjem, da budeš više voljen.
Pošalji nam ga s njegovim darovima, tako da te možemo doista oponašati.
Amen.