Dogodilo se to u Španjolskoj. Antonio Maria de Aldama rodio se 1869. godine. Osjetio je da ga Gospodin zove u svećeništvo te se javio u sjemenište. Nakon što je završio i sjemenište i bogosloviju ipak odustane od svega i napusti svoje zvanje. Nakon nekoliko godina upozna se s djevojkom Dolores iz Andaluzije. Upoznaše se, zavolješe i oženiše. Vjenčanje je bilo 1899. godine. Od početka braka molili su da barem jedno njihovo dijete ode u časne ili svećenike. Prvo dijete, sin Jose, umre dvije godine nakon rođenja. Drugo dijete, kćer Dolores poživje tek četiri godine.
Treće dijete, sin Jose, javi se u sjemenište i bogosloviju, postade svećenik isusovac i bi zaređen 1929. godine. Četvrto dijete, kći Concepcion. kad odraste javi se u redovnice i postade časna sestra. Peto dijete, kćer Natividad, ode u samostan i postade i ona časna sestra. Šesto dijete, sin Antonio, javi se u sjemenište, završi bogosloviju i postade svećenik, isusovac. Zaređen je 1936.godine. Sedmo dijete, sin Francisco, također završi teologiju i postade svećenik, isusovac. Zaređen je 1940. godine. Dakle, dvije kćeri redovnice i tri sina redovnika, svećenika, isusovca. Kad su tako svu svoju djecu opremili u redovnike roditelji se odluče “rastaviti”. Otac Antonio je poželio postati svećenikom a majka Dolores je poželjela postati časnom sestrom. Prijaviše oni svoje planove župniku pa crkvenim vlastima i Sveta je Stolica prihvatila njihovu odluku i dopustila kako bi ostvarili svoje želje.
Otac je bio zaređen 1929., iste godine kad i njegov sin Jose. Jose se zaredio nekoliko mjeseci prije oca. Otac Antonio zaredio se na Badnji dan, u 60. godini života, a mladu Misu slavio je na Božić i to u samostanu u kojem se nalazila njegova bivša supruga kao kandidatkinja časnih sestara. Na mladoj misi propovijedao je njegov sin Jose a dvojica drugih sinova su ministrirali jer još nisu bili završili teološke studije. Istog dana popodne otac je pribivao obredu ulaska svoje bivše žene iz kandidatkinja u postulantkinje.
Nakon što je zaređen, odmah iduće godine, 1930., otac Antonio javi se u isusovački novicijat u Loyoli, razboli se i preseli u vječnost nakon samo mjesec dana svećeništva. Sakramente bolesnih podijelio mu je njegov sin Jose pred kojim je prije smrti položio i zavjete Družbe Isusove. Majka se iste godine zavjetovala i živjela kao redovnica do 1949. godine, kada se je i ona preselila u vječnost. Kada je jedan od sinova svećenika, pater Francisco, na jednom skupu držao predavanje, domaćin ga je predstavio ovim riječima: „Danas će imati predavanje sin jednoga isusovca“. Kad je pater Francisco izišao na pozornicu dodao je: „A da škandal bude još veći, predavač je također sin jedne redovnice!“
Zanimljiv i poučan primjer.
Otac je najprije želio postati svećenik, pa je odustao, sretno se oženio i imao sedmero djece; dvoje djece se preselilo u vječnost, dvije kćeri postale redovnice i tri sina svećenika isusovca. I on, napokon, postaje svećenikom prije svoje dvojice sinova. A njegova bivša žena postala je redovnicom – časnom sestrom.
Ovo je izvadak iz knjige “Primjeri koji potiču, privlače, hrabre i opominju – fra petra Ljubičića”.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com
Foto:pinterest.com
SVJEDOČANSTVA I PRIMJERI KOJI ĆE VAM DOTAKNUTI SRCE
