U današnjem vremenu lažni proroci napadaju prave vrijednosti, te naširoko i vrlo organizirano nude “u celofan” umotan pogrešni način života koji ne može dovesti do prave sreće. Svoje poruke šire preko televizije, radija, dnevnih novina i specijaliziranih časopisa s kojima love određeni uzrast ili kategoriju stanovništva, preko video filmova, kroz nemoralna predavanja i sadržaje u školama, kroz griješne savjete i griješne aktivnosti u medicini i farmaciji, kroz protuživotni, protuobiteljski mentalitet, ponašanje i razgovore u susjedstvu, na radnom mjestu i diskoteci, kroz državno zakonodavstvo koje se neprijateljski odnosi prema ljudskom životu i kršćanskim vrijednostima i na brojne druge načine.

Međutim, sudjelovanje u nedjeljnoj Svetom Misi, u Sakramentu Svete Ispovijedi i Sv. Pričesti na čistu dušu, molitva i dobra djela, pa i toplina obiteljskog doma ipak nam na posebni način pomažu u spoznaji istine da je prava sreća u milosti posvetnoj, u ljubavi prema Bogu, dobrim međuljudskim odnosima, u poštivanju svog i tuđeg života, zdravlja i u spremnosti da se s ljubavlju žrtvujemo za dobro drugih.

Svaki čovjek želi biti voljen i nekoga voljeti. Upravo brak kojega Bog blagoslovi a to onda znači i obitelj, predstavljaju mjesto za manifestaciju ljubavi i nježnosti. Osoba koja je voljena, kojoj je kod kuće lijepo, bez obzira da li se radi o djetetu ili odraslome, lakše izdrži materijalnu oskudicu i razne stresne situacije, teže postane žrtvom ovisnosti, nije toliko sklona vrijeđanju drugih, čak se bolje i staloženije ponaša u prometu. Ako se i razboli, u ozračju ljubavi članova svoje obitelji brže ozdravi. A kada dođe vrijeme odlaska na drugi svijet, lakše se podnaša i najteža bolest.

Kako onda postići sretnu obitelj?
Očito je da treba cijeniti brak, tražiti Božju pomoć i prihvatiti što nam govori Katolička Crkva koja je Učiteljica vjere i morala. Statistika govori da kod onih kršćanskih brakova u kojima muž i žena svake nedjelje i blagdana zajedno s djecom idu na Sv. Misu i kod kuće se s djecom redovito mole, rastave se događaju u manje od 1 % slučajeva. Ima onih koji, nažalost, preziru brak i ne žele ga ostvariti. Umjesto prirodnog i zdravog života u braku kojega blagoslovi dragi Bog, oni izabiru “surogate” u obliku raznih grijeha na seksualnom području, koji su potpomognuti pornografijom, nemoralnim odijevanjem, nemoralnom glazbom, izlascima na ružna mjesta, tulumima itd. Zbog svega toga postaju sve siromašniji, jadniji i bolesniji. Susreću se osobe koje izgledaju kao starci u mladome organizmu. Žive od danas do sutra. Da li će nakon takovog nemoralnog života uspjeti pronaći nekoga tko će ih ipak prihvatiti za ženidbu, da li će brak prihvatiti ako im ga netko ponudi i što će u taj brak donijeti: kakove oči, kakovu dušu, da li će još nešto ostati od životnog optimizma i povjerenja u supružnika nakon svih onih grijeha i poniženja što su doživjeli, ako se nisu iskreno raskajali i obratili? Mnogi od njih su se već zarazili nekim od brojnih spolnih bolesti, npr., s Chlamidiom Trachomatis zbog koje trudnici često umre dijete prije poroda, s Herpesom ginitalis, s virusom HPV koji izaziva rak maternice ili s AIDS–om koji se ipak prenosi lakše nego što netko misli. Dokazano je da se prenosi i preko onih griješnih plastičnih sredstava, a sve je više izvještaja i o mogućnosti zaraze čak i preko nekih poljubaca, jer je virus prisutan i u slini. Prvi znakovi AIDS–a često se javljaju baš u ustima u obliku krvarenja, gnojenja, stomatitisa, gingivitisa, leukoplakije, soor–a (bijelih naslaga) i t.d., kroz čega virus još više izlazi. Većina zaraženih nije zaraze niti svjesna, jer je period od zaraze do pojave prvih simptoma, prosječno deset godina. Pitam se kako će roditelji djevojke pogledati nakon vjenčanja svome zetu u oči, ako su dopuštali da njihova kćerka prije braka živi sramotnim životom. A od svoga zeta istovremeno očekuju da ih silno poštuje i cijeni. Kako će roditelji mladića pogledati snahi u oči ako su prije toga dopuštali bezobrazni i razvratni život svoga sina. Sreći svakog pojedinca, ali i sreći braka i obitelji smeta bilo koje zlo. Treba se kloniti svakoga grijeha. On donosi posljedice ne samo duši, nego i tijelu i zajednici. 

Život i zdravlje stradavaju zbog pušenja, alkoholizma i droge, zbog gubitka noći na ružnim mjestima, loše i destruktivne glazbe i filmova, provođenja psihičkog traumatizma, zbog loše vožnje i prometnih nesreća, zbog seksualnog života prije i izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog, a također i zbog kontracepcije, sterilizacije, pobačaja i umjetnih oplodnji.

 

Osobe koje su upotrebljavale spirale, antibaby pilule i druge hormone protiv rađanja, vrlo često su postale ubojice svoje vlastite djece a da to možda i ne znaju. Dokazano je da kod žene koja provodi seksualni život uz spiralu, do začeća dolazi prosječno nekoliko puta u godini dana. Do ovulacije i do začeća dolazi vrlo često i kod one žene koja guta bilo koju vrstu antibaby pilula ili koja upotrebljava druge hormone protiv djece. Međutim, spirale, pilule i drugi takovi hormoni automatski ubijaju dijete još u prvim danima nakon začeća, sprečavajući mu usađivanje u maternicu. To ubojstvo se najčešće dogodi još prije izostanka majčine menstruacije, dok žena možda hoda ulicom ili s nekim razgovara, a tek će na drugom svijetu ona i otac toga nerođenog djeteta saznati koliko su djece začeli i ubili takovim sredstvima. Hormoni antibaby pilula i sličnih sredstava oštećuju ženi vidni živac, jetru i bubrege, uz njih ranije i u većoj mjeri nastupa arterioskleroza, pojavljuje se veća sklonost moždanom i srčanom udaru, raku kože, dojke i maternice i upali vena s mogućnošću embolije. Slabi otpornost organizma na zarazne bolesti jer su ti hormoni slični tzv. kortikosteroidima. Spirala izaziva bolove, a nekada i probuši maternicu. Uz nju žena jače krvari, doživljava omaglice pred očima, slabost pa i pad u nesvijest zbog slabokrvnosti. Gnojenja u maternici se često prošire na jajovode u kojima se znaju stvarati apscesi, a također i priraslice koje izazivaju izvanmaternične trudnoće i neplodnost. Nekada se gnoj proširi i na cijeli trbuh pa se treba puno truditi da bi se takovoj bolesnici spasilo život. I na ovim primjerima se vidi da su zaista za mnoge duševne, psihološke i biološke patnje krivi upravo ljudski grijesi.

 

Mnogi su zbog grijeha izgubili i svoju plodnost. Oko 80 % žena koje traže oplodnju u epruveti postale su neplodne jer su im jajovodi neprohodni zbog spolnih bolesti kao i zbog upala koje je izazvala spirala ili nekoja druga vrsta abortusa. Poznato je da kod oplodnje u epruveti većina djece pogine zbog neprirodnih uvjeta još prije nego što se usade u maternicu, a čujemo da mnogu takovu malu djecu bacaju u kanalizaciju uskoro nakon začeća, ili nakon nekog vremena što ih drže žive a smrznute u frižideru. Zbor za nauk vjere Katoličke Crkve je objavio dokument Donum Vitae u kojemu se objašnjava više razloga zbog čega su griješne i nedopustive umjetne oplodnje i to ne samo one u epruveti nego i inseminacije. 

O razlozima zbog čega se ne smije sudjelovati u grijesima kontracepcije, sterilizacije i pobačaja može se detaljnije pročitati u Enciklikama “Casti Conubii” i “Humanae Vitae”. U slučaju ozbiljnog i opravdanog razloga izbjegavanja začeća rješenje je u suzdržanosti. Onih nekoliko plodnih dana u mjesecu se otkriva jednostavno i pouzdano čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodnih metoda kao što su Billingsova i simpto–termička koje su puno sigurnije od već zastarjele Ogino–Knaus metode. Većinu dana žena je neplodna. Literaturu o prirodnim metodama se može naći u Katoličkoj Crkvi. Važno je međutim prihvatiti činjenicu da se seksualni život ne smije provoditi prije a niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život. Treba jako dobro paziti da ne prihvatimo savjete doktora, sestara i farmaceuta kada god su oni pogrešni. Njihova edukacija je često bila u suprotnosti s kršćanskim načelima. Mnogi od njih ne poznaju niti Billingsovu niti simpto–termičku prirodnu metodu. 

Ljubav prema djeci treba svakoga dana razvijati sve više i više. Ima onih koji trpe materijalnu oskudicu, ali djeca nisu uzrok siromaštva. Najčešće je čovjek siromašan jer je lijenčina, propalica, alkoholičar ili zato što netko krade, možda čak u poduzeću ili državi, pa oni od kojih se krade osiromaše. Međutim, bez djece ćemo biti još siromašniji. Upravo će djeca koju volimo i koju kršćanski odgojimo stvarati bolju budućnost i u ekonomskom pogledu, i to ne samo za obitelj, nego i za širu zajednicu. Svatko od nas poznaje ljude, možda i vlastite roditelje, djedove i bake, koji su i u siromaštvu voljeli i rodili brojnu djecu i kršćanski ih odgajali. A, nakon nekog vremena, kada su djeca odrasla, postali su bogatiji od onih koji su im se rugali, koji nisu htjeli prihvatiti onoliko djece koliko im je dragi Bog ponudio ili koji nisu htjeli roditi onu djecu koju je dragi Bog stvorio.

Prosječan broj od dvoje djece po obitelji znači da bi takova obitelj i takov narod nestali s lica zemlje. Naime, događa se da nekoje od tih dvoje djece umre još dok je maleno, ili bude neplodno ili ne ulazi u brak.  Ako se djeci pruži u materijalnom pogledu više nego što im zaista treba, postoji opasnost da neće htjeti učiti niti raditi i da će se upustiti u drogu i nemoral. Ako su se roditelji ponašali kontracepcijski i abortivno, te su učili i onu svoju rođenu djecu neka se za druge ne žrtvuju, onda se često ta djeca kada odrastu sebično ponašaju i prema vlastitim ostarjelim roditeljima i za njih se ne brinu. Nikakav namještaj, automobil niti drugo materijalno bogastvo ne mogu čovjeka usrećiti kao osmjeh novog djeteta u naručju! I što drugo još poželjeti nego upravo ono što svećenik kaže kada blagoslivlja naše domove: “Blagoslovi Gospodine Bože Svemogući ovu obitelj, da bude u njoj zdravlje, čistoća, pobjedna krepost, poniznost, dobrota i blagost, potpuno izvršavanje Zakona i zahvaljivanje Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu i neka ovaj blagoslov ostane na ovoj obitelji po Kristu Gospodinu našemu!”

Dr. med. Antun Lisec