.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!

 

Postoje mnoge zabune i predrasude koje se povezuju s došašćem koje se često obilježava kao radosno očekivanje Božića. Došašće nije očekivanje Božića. Ni jedan liturgijski tekst ne govori o svetkovini Isusova rođenja. Jeste li to primijetili? Tek nakon 17. prosinca tekstovi će progovoriti o Isusovom rođenju. Došašće je vrijeme kada smo pozvani na obraćenje.Iako se kaže da je došašće radosno očekivanje Gospodina, ipak se obraćenje ne povezuje s radošću. To je uvijek napor i zahtjevni period u životu. Mi čak i ne volimo samu riječ obraćenje. Zapravo, došašće poziva na obraćenje. I još jedna stvar koja se povezuje s došašćem. Često kažemo za došašće očekivanje. Međutim, to nije tako jer sama riječ advent ne označava očekivanje nego dolazak. Malo bi bilo čudno da čekamo nekoga tko je već došao.

Crkva proživljava vrijeme došašća kao vrijeme dolaska Gospodina. On je već došao i vjerujemo u to da će ponovno doći u slavi. Advent je specifičan jer je riječ o svakodnevnom Isusovu dolasku. On danas staje ispred tebe i pita te: Kako si? Jesi li spreman? Ne možemo vrijeme došašća zatvoriti u neki vremenski okvir i svesti ga u određenu praksu: Ako budem nešto radio kroz četiri tjedna došašća onda će se u meni dogoditi nešto novo. Došašće nije samo to!

Danas tvoj Bog dolazi k tebi i pita što se događa u tebi, kako izgleda tvoj život. Što treba izlječenja i promjene. Sjedni malo i razmisli što bi te Isus pitao kad bi došao na kraju svijeta. Ako već znaš što bi te Isus pitao, onda već danas pokušaj promijeniti tu stvar. Moguće da ti je jako teško zbog toga. Prepoznaj svoju najtežu situaciju i napravi korak naprijed. Danas već započni izlaziti iz grijeha. Znaš kako se to radi. Moguće da u tvom životu postoji osoba kojoj trebaš oprostiti. Ne čekaj Božić, nego danas oprosti. Bog te pohađa danas i pita što ćemo danas učiniti, što ćemo promijeniti.
U došašću se često bavimo sitnicama, a ne velikim stvarima. Zaustavljamo se na asketskoj praksi tipa smanjim slatkiše, prestanem pušiti, manje kava, smanjim gledanje serijala. No velike stvari kao što je osobno obraćenje, ljubav prema Bogu i bližnjemu ostavljamo sa strane. Odbacimo grijeh od sebe.

Moguće da su neke stvari toliko zakomplicirane da ih nećete moći riješiti od prve. Trebat će više advenata koji će biti dobra prilika za to. Bog te danas pohađa. Svaki te dan poziva na suradnju. Samo je jedno pitanje: Želimo li mi to?

Advertisements

 


Podijelite ovo s prijateljima!

Leave a comment.

Your email address will not be published. Required fields are marked*