Evo što je arški župnik Ivan Maria Vianney rekao o molitvi:
“Poznato je , kako se sotona boji onoga, koji moli, jer ga gleda povezana s Bogom. I čini sve, da nas spriječi u molitvi. Kad sotona želi upropastiti neku osobu, počinje joj isticati odvratnost prema molitvi. Da, braćo moja, čim napustimo molitvu, trčimo velikim koracima prema paklu. Nikad nećemo stići k dobrom Bogu, ako se ne prihvatimo molitve. Da, braćo moja, dobro obavljenom molitvom zapovijedamo Nebu i zemlji, i svi će nam se pokoravati.
Nikad ne zaboravite, da nam Bog svakog jutra priprema potrebne milosti, da sveto provedemo dan, jer On znade sve prigode, u kojima bi mogli sagriješiti, sve napasti, koje sotona sprema. Ako molite na koljenima, dat će vam Bog sve milosti, koje su vam potrebne, da ne podlegnete napastima. Zato sotona sve čini, da zanemarite molitvu, jer on znade, ako vas je dobio na početku dana, siguran je za sve ostalo… Nemojte govoriti, da nemate vremena za molitvu… Nemojte se varati! Kako ćete se svidjeti Bogu i spasiti dušu? Tko će vam spasiti dušu, ako je izgubite. “Na zemlji smo kratko vrijeme… I krećemo brzo prema vječnosti…”
Ivan Maria Vianney rođen je 1786. godine u seljačkoj obitelji u Francuskoj. Živio je u doba Francuske revolucije, te je upravo u vrijeme progonâ odlučio nasljedovati Krista i postati svećenik. Imao je puno dobre volje, ali je njegovo obrazovanje bilo nedostatno, te nikako nije uspijevao naučiti latinski. Čak je bio udaljen iz sjemeništa, što je značilo da ne može postati svećenik. Međutim, jedan mu je dalekovidni župnik pomogao učiti, te je s 29 godina, konačno, zaređen za svećenika.
Poslan u Ars, maleno mjesto u blizini Lyona, koje je imalo samo 300 stanovnika, prilično nesklonih vjerskoj praksi, nije se žurio učiniti od njih pobožne vjernike, nego se u crkvi ispred tabernakula bacio na koljena i molio. Dvije godine poslije narod je iz cijele Francuske dolazio u Ars, gdje je živio maleni župnik koji je na jednostavan način trošio svoj život za Evanđelje. Arški je župnik preminuo 4. kolovoza 1859. godine, u 74. godini života. Papa Pio XI. ga je kanonizirao 1925., a četiri godine poslije proglasio zaštitnikom župnikâ.
