Grijeh je „zatvoreno srce“ koje „ne sluša Gospodnji glas i koje nije otvoreno Gospodinovim novinama, Duhu Svetom koji nas uvijek iznenađuje“. Kršćani koji ostaju pri tome da se „tako uvijek činilo“ imaju srce zatvoreno za iznenađenja Duha Svetoga i nikada neće doći do punine istine, zato što su idolopoklonici i pobunjenici – rekao je papa Franjo na sv. misi u Domu sv. Marte.

U prvome čitanju, Bog odbacuje Saula kao kralja Izraela, zato što je radije poslušao narod nego Gospodinovu volju. Prema papi Franji, narod je nakon pobjede u boju htio Bogu žrtvovati najbolje životinje zato što se to „uvijek tako činilo“. Bog međutim to ovoga puta nije želio. Prorok Samuel stoga opominje Saula da je Bogu milija poslušnost nego li paljenice i klanice. Tome nas – smatra Papa – poučava i Isus u evanđelju: zakonoznanci opominju njegove učenike što ne poste, kako se „uvijek činilo“. Isus odgovara da se ne prišiva nova zakrpa na staro odijelo i da se ne ulijeva novo vino u stare mješine.

Znači li to da Isus mijenja zakon? Ne – odgovorio je Papa – nego to znači da je zakon u službi čovjeka, koji je pak u službi Boga te da čovjek treba imati otvoreno srce. Tvrdnja „uvijek se tako činilo“ predstavlja zatvoreno srce, a Isus je obećao poslati Duha Svetoga koji će nas uvoditi u svu istinu. Ako je srce zatvoreno novini Duha Svetoga, nikada neće doći do punine istine, a kršćanski će život biti polovičan, zakrpan novim stvarima, ali sa strukturom koja nije otvorena Gospodnjem glasu. To je – ustvrdio je Papa – zatvoreno srce, zato što ne može promijeniti mješine.

To je, prema Papinom mišljenju, bio grijeh kralja Saula, zbog kojeg je odbačen, a to je i grijeh „mnogih kršćana koji se hvataju za ono što se uvijek činilo i ne daju promijeniti mješine“. Rezultat toga je „polovičan, zakrpan i besmislen život“. Grijeh je „zatvoreno srce“ koje „ne sluša Gospodnji glas i koje nije otvoreno Gospodinovim novinama, Duhu Svetom koji nas uvijek iznenađuje“. Pobuna – rekao je prorok Samuel – je poput grijeha čaranja, a samovolja je kao idolopoklonstvo.

Kršćani koji tvrdoglavo ustraju u „uvijek se tako radilo“ čine grijeh čaranja – zaključio je Sveti Otac. To je kao da idu vračaru, tvrdeći: „Ono što je rečeno i što se ne mijenja; ono što ja čujem i što osjećam – u svojem zatvorenom srcu – važnije je od Božje riječi“. To je i grijeh idolopoklonstva tvrdoglavosti – dodao je Papa i stoga zaključio: „Kršćanin koji je tvrdoglav, griješi! Čini grijeh idolatrije“. A ispravni je put – kako je naglasio – otvorenost srca Duhu Svetom i razlučivanje Božje volje.

U Isusovo je vrijeme bio običaj da dobri Izraelci poste – objasnio je Papa. Međutim, postoji jedna druga zbilja: Duh Sveti koji uvodi u puninu istine. A za to mu trebaju otvorena srca; srca koja nisu okorjela u grijehu idolatrije samih sebe, kao da je ono što ja mislim važnije od iznenađenja Duha Svetoga.

To je poruka koju nam danas pruža Crkva i to je ono što nam Isus snažno govori: „Novo vino u nove mješine“. Pred novinama Duha, Božjim iznenađenjima, i običaji se trebaju obnavljati – napomenuo je Sveti Otac, završivši homiliju molitvom: Neka nam Gospodin udjeli milost srca koje je otvoreno glasu Duha Svetoga, koje zna razlučiti ono što se ne treba mijenjati – zato što je temeljno – od onoga što valja promijeniti, kako bi se mogla primiti novina Duha Svetoga.

 

Izvor: Radio Vatikan