Još jedna godina je prošla. Tako brzo su 365 dana prošli i neće se nikada više vratiti. Što smo učinili od tih dana, što smo učinili od svoga života, što smo učinili za svoj vječni život? Nipošto nije suvišno zapitati se: Kakvi smo i s kim smo osvanuli jutros na početku nove godine? Je li Bog osvanuo jutros u našem domu, u našoj duši ili smo ga otud potjerali? Imali nas možda koji smo u godini što je prošla izgovorili više bogopsovki nego Očenaša?

Što smo i koliko dobra i zla učinili tijekom 365 dana?

Što bi bilo s nama da smo noćas u ponoća morali pred Vječnoga?
Hoće li nas godina što je prošla jednoga dana tužiti sudu Božjemu jer smo je proveli daleko od Boga (bez Boga)?

Daroviti engleski slikar Aubry Beardsley slikao je slike koje su bile pune besramnosti i izopačenosti. Vrlo rano, u 26. godini došla je smrt da ga pozove na odgovornost. Pred vratima vječnosti došao je k sebi i u zadnjim danima pokušao je popraviti što se još dalo…
Napisao je jednom prijatelju potresno pismo: „Isus je naš Gospodin i naš sudac! Dragi prijatelju, uništi – molim te – sve moje nemoralne slike. Zamoli moga prijatelja da to isto učini. Zaklinjem vas svim što je sveto, uništite sve besramne slike!“

Svi znamo, iako najčešće na to ne mislimo: Na kraju života ozbiljnije se gleda na život. Svatko od nas piše knjigu svoga života, svatko slika sliku svoje vječnosti? Što smo napisali u godini što smo je noćas pokopali? Čime smo se bavili u protekloj godini? Što je bilo naše glavno zanimanje? Nažalost, nekima je psovka, bludničenje, đavlekanje – vražekanje bilo glavno zanimanje u protekloj godini. Zamolimo Gospodina da nam sve oprosti i sve zaboravi…

 

Nova je godina. Kakva će biti? Što će nam donijeti?

To znade samo Bog. Poneki se znaju latiti i praznovjernih smiješnih sredstava: gledanja u karte, crnu kavu, horoskope… 

Zacijelo ćemo doživjeti neuspjeha i razočaranja, neshvaćanja i raznih poteškoća. Ako budemo dobre volje, na što nas je potaknuo anđeo božićne noći, bit ćemo kadri podnnositi i teže udarce sudbine i okrenuti ih na vlastito dobro. Ponajprije budimo svjesni da nam Providnost neće nikada dodijeliti breme koje nismo kadri ponijeti. Ispunimo svoj život dubokom ljubavlju prema Bogu i poštenim radom. Što god ova nastupajuća godina donijela, trebamo se prisjetiti da nam ona može biti na blagoslov ili prokletstvo, ovisno o tome kako je upotrijebimo, kakvo mjesto dajemo Bogu i njegovu zakonu ljubavi.

 Na početku ove Nove godine potrebno je pogledati naprijed – gledati u vječnost: – zapitati sebe kuda ide i kamo će stići vlak moga života? Mislimo na to!!! Brinemo se za sve osim za najvažnije – za svoju vječnost, jedinu sreću u očevu zagrljaju… 

S pouzdanjem idimo naprijed. Nad nama vodi brigu Srce Isusovo koje nas ljubi, koje nas neće ostaviti. Nad nama bdije i prečisto srce Marijino. Stavimo se pod njihovu zaštitu i obećajmo im vjernost, danas, sutra i dovijeka.

„Kad prođe osam dana, te je trebalo da Dijete obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kako ga bijaše nazvao anđeo prije njegova začeća” Svršetak današnjeg evanđelja.

Ime Isus! Evo najvećega imena naše zemlje; evo četiri slova što su neizbrisivo ubilježena u naš planet; evo imena što je razdijelilo povijest na „prije” i „poslije”; evo imena sudbine čovječanstva; evo imena „koje je iznad svakog drugog imena” (Fil 2,9) – i samo u njemu je spas. Na židovskom Isus znači: Spasitelj, Osloboditelj – „kako ga je nazvao anđeo prije negova začeća”.
Ime Isusovo je besmrtno, neizbrisivo, nezaboravno. Gotovo 2000 godina izgovaraju ga milijuni usta svakoga trenutka na nebrojeno mjesta našeg planeta; ima jedno ime što je nadživljelo prošlost, što će nadživjeti budućnost – i samo jedan koji se mogao potpisivati sam prvim slovom svoga imena.

Isus – Spasitelj – njegovo je ime, ali ne samo ime. Imenom je ujedno označena njegova životna zadaća, smisao i sadržaj njegova rođenja, života i smrti. Isus – spasitelj paloga i propalog čovječanstva: zato je postao čovjek u krilu djevice; zato se rodio u prljavoj štali; zato je umro gol na golom golgotskom križu.

Isus – Spasitelj čovjeka. Spasiti čovjeka: kako svet, velik i uzvišen posao; kako težak pothvat Bogočovjeka. Toliko težak da se nijedan čovjek nije usudio ni početi ga. Za taj gotovo nemogući, Sizifov posao trebalo je Božje snage, ljubavi i samilosti; mogao ga je poduzeti ne čovjek nego samo i jedino Bogo-čovjek… Da se spasi i usreći čovjek, Spasitelj je morao biti Bog; čovjeka je trebalo korjenito izmijeniti: čovjeka – vuka pretvoriti u bogolikog čovjeka: dati mu novi mozak, drugo srce, nove misli i poimanja, novu dušu, posve drugi životni smjer; naučiti ga i pomoći mu da zaboravi svoju sebičnost i obuzda svoje vučje nagone.

Svi znamo kako je teško biti čovjek, pogotovo Božji čovjek. Svi znamo kako je više nego teško opakoga čovjeka pretvoriti u Božjeg čovjeka, osloboditi ga, spasiti ga: od njega samoga, od zla u njemu, što razara, uništava, unesrećuje njega i sve oko njega.  Toga teškog posla prihvatio se Isus.

Isus – Spasitelj! Ne varajmo se! – On je jedini spasitelj čovječanstva; promijenio je svijet na bolje, dao mu novo lice i novo srce: oslobodio ga, oslobađa ga njegova najtežeg tereta i najveće nesreće – grijeha; pružio mu ruku da ga dovede Bogu, dao mu mogućnost da ponovno postane dijete Božje, ljubimac Neba.

„Kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona da primimo posinjenje” (Gal 4,4 si). Ako u svemu i uvijek nije uspio, nije kriv lijek i liječnik – Isus nego čovjek – bolesnik: ne želi ozdraviti, liječnik mu je strog, lijek gorak.

Isus – Spasitelj! Oslobodio je, oslobađa čovjeka njegove urođene nemoći i bijede: podigao ga do Boga i njegove ljubavi. Učinio je tako za čovjeka beskrajno više nego itko prije i poslije njega: spasio je našu misao, našu dušu, našu osobu i dostojanstvo, našu slobodu, našu vječnost. Od njegovih misli, života i smrti živi čovječanstvo ovih zadnjih gotovo 2000 godina.

Isus – Spasitelj! Ne zaboravljamo! Što god i danas ima plemenita, vječna i sveta u ovom našem suludom, izmučenom svijetu, trebamo uglavnom zahvaliti tom imenu.  Ali čudno! Danas, tu, među nama, mnogi hoće da zaboravimo to ime, pretvaraju se kao da i ne poznaju ona četiri nezaboravna slova. Uzalud!
Otkad je Isus proplakao u Betlehemu, progovorio u Nazaretu, na križu izgovorio svoje posljednje riječi, njegov glas čuje se i kroz pijanu pjesmu pijanih grla, kroz suludu viku grijehom i mržnjom otrovanin duša. On je naša sudbina: ,jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Dj 4,12). Da, to će nas ime spasiti, ili osuditi – što izaberemo.

Car Napoleon potpisivao se samo jednim slovom: početnim slovom svoga imena – N. Na pitanje zašto se ne potpisuje punim imenom, odgovorio je: „Dosta je jedno slovo jer u Francuskoj ima samo jedno ime, samo jedan Napoleon”.
Međutim, taj veliki osvajač bio je konačno potučen, zarobljen – i nekada gospodar Europe svršio je kao osamljeni zarobljenik na otoku sv. Jelene. Umro je Napoleon, istrunula slava i veličina, zaboravljeno slovo N. Spominju ga još samo mrtve knjige i mrtva prošlost.

 

Očevi i majke, sretna vam Nova godina!

Brinite se i kršćanski odgajajte svoju djecu! Žrtvujte se i molite za njih! Ako obitelj zajednički Boga ne priznaje večernjom molitvom, u kući neće biti blagoslova ni sreće, pa makar sve drugo imali.

 

Vama draga mladosti, želim također sretnu Novu godinu!
Za vaše godine kažu: kud oči, tud i pamet.  Bog da u novoj i oči i pamet budu usmjereni k štovanju Boga i naših svetinja. Vi ste nada naše budućnosti. Ne mogu nam biti nada mućci, kukavice bez obraza i ponosa. Nama je potrebna mladež koja će u ovoj godini puniti crkve, primati svete sakramente, čuvati svoje poštenje i čast. I ove će se godine psovati Bog, Isus i Marija. Ja se nadam da se u tom lavežu neće čuti vaši glasovi. I ove će godine poneki roditelji zaplakati zbog prezira, zapostavljanja i vrijeđanja koje će doživjeti od svoje djece. Nadam se da to neće biti vaši roditelji. Draga mladosti, ja se nadam da vi još imate u sebi snage i volje, razuma i duše, pa će vam nova godina biti uspon na putu poštenja, i vjernosti Bogu. Bit će u ovoj godini kao i u svakoj, prijašnjoj nezgoda, patnja, ponegdje i suza i plača.

 

fra Petar Ljubičić