Niti jedna ljubav neće trajati ako oni, koji se vole, ne provode vrijeme zajedno. Vjernost Bogu sastoji se u tome da vodim računa da redovito provodim vrijeme sa Bogom. Bog ne kontrolira vrijeme, jer nije samo vrijeme važno, nego vjernost u prebivanju sa njime.

Koliko vremena provodim s „ovozemaljskim prijateljima,“ a koliko s prvim istinskom prijateljem? (Iv 15,15) „Više vas ne zovem slugama… vas sam nazvao prijateljima.“ Zato vrijeme koje provedemo (u razgovoru) sa Bogom zovemo MOLITVA.

Sve vrste molitva su jako važne: u obitelji, u maloj ili većoj grupi, ali temelj za sve njih je osobna molitva. Ali vrhunac svih molitva je onaj pravi susret u Euharistiji.

 
Kao što gladuješ i žeđaš za hranom i vodom u određeno vrijeme dana, tako žeđaj i za vremenom molitve. Osobna molitva je susret i iskustvo s Bogom. To nije nešto što se može naučiti. Molitva je poput plivanja. Netko drugi ti može objasniti način na koji ćeš plivati, ali pokrete rukama i nogama kojima ćeš se održati na vodi moraš sam učiniti. Tako je i u molitvi – netko te može gurnuti u struju Žive Vode, ali na tebi je da plivaš!