Velika subota je dan kada se Crkva zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće. Evo što trebamo znati o Velikoj suboti!
1. ŠTO SE DOGODILO NA PRVU VELIKU SUBOTU?
Evo što nam kaže sveti Luka u svojem Evanđelju:
Dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. (Lk 23, 50-56)
No je li baš sve mirovalo?
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
2. ŠTO JE ISUS UČINIO NA PRVU VELIKU SUBOTU?
Poslušajmo nauk Crkve:
Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus uskrsnuo od mrtvih pretpostavljaju da je on, prije uskrsnuća, bio u boravištu mrtvih. To je prvotni smisao što ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu među mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dušom u boravište mrtvih. Ali on je onamo sišao kao Spasitelj, proglašujući Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni.
Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Šeolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga… Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima.
Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili. Zato je i mrtvima naviještao evanđelje (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest puno dovršenje evanđeoskog navještaja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja. (KKC 632-634)
3. ŠTO CRKVA ČINI NA VELIKU SUBOTU?
Odgovor nam donosi Okružnica o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana Paschalis Sollemnitatis:
Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće… U crkvi se mogu vjernicima na štovanje izložiti slika Krista raspetoga ili kako leži u grobu ili silazi u podzemlje, koja prikazuje otajstvo Velike subote, kao i slika Blažene Djevice Marije žalosne. (Br. 73-74)
Ova sabranost i šutnja priprava su za Vazmeno bdjenje – majku svih bdjenja (Sv. Augustin) – kada će iz srdaca novokrštenika i čitave kršćanske zajednice, radosne zbog Kristova uskrsnuća i zbog njegove pobjede nad smrću, u crkvama ponovno odjeknuti Slava Bogu na visini i uskrsni poklik Aleluja.
Molitva pred Isusovim grobom
Isuse, Spasitelju svijeta!
Tvoje je Presveto Tijelo poslije pretrpljene muke i smrti čekalo da ga polože u grob. Počivajuci u grobu čekajući slavno Uskrsnuće. Klanjam se Tvome tijelu koje se nalazi u grobu i srdačno Ti se zahvaljujemo za Muku i Smrt koje si pretrpio za naše spasenje: podaj nam, molimo Te, volju i moć da Tvoj Božanski primjer nasljedujemo, te sadašnji život tako provodimo, da ni smrt, ni grob ne budu strašni, nego dapače ugodan prijelaz u vječni život. Amen.
Gospode Bože, na Veliku subotu je se Isus odmarao.
Bio je u grobu.
Završio je svoje djelo spasenja.
Očima većine ljudi izgledalo je kao da je sve gotovo.
Bio je mrtav i pokopan.
Ali znamo da sjeme kad je posađeno u zemlji ne umire.
Ne propada, nego prelazi u novi život.
Nauči nas da se pozdajemo u tebe kad se bojimo.
Nauči nas da smrt nije naš kraj.
Oče, nauči nas da se uvijek nađamo u tebi
i uskrsnuću, stvaranju svega novog.
Kroz Isusa Krista, Gospodina našega, Amen.
TUŽNO PLAČE MAJKA MARIJA
Izvor: bitno.net /rastimougospodinu.com
