Božić nam je sve bliže. Stoga smo radosni. Liturgija nas poziva da svjedočimo za Boga koji dolazi. Svjedoci su radosni ljudi.
Jedan od najvećih svjedoka Krista u našoj povijesti jest sveti Pavao. Krista je propovijedao čitavim tada poznatim svijetom, pa je prozvan „Apostol naroda“ On nas danas poziva na radost: „Braćo, radujte se uvijek. Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,45).Bog je izvor najdublje i najveće radosti za čovjeka, zato su Božji svjedoci radosni ljudi i šire radost gdje god se pojave.

Prorok Izaija izlazi pred nas da posvjedoči za Mesiju koji donosi čudesnu novost i promjenu svijeta: hromi će tada hodati, slijepi će ponovno gledati, bolesni ozdravljati, zatvorenici izlaziti na slobodu, a siromasima će se propovijedati Radosna vijest. Sve se to obistinilo kad je Krist stupio među nas ljude: liječio je bolesne, slijepe, hrome, gubave, uskrisivao mrtve i propovijedao Kraljevstvo Božje. Koliko čudesne radosti je donio ljudima. 

Drugi veliki svjedok je Ivan Krstitelj. Svjedok snažne vjere i ljubavi, strogoga života i nesebičan. „On dođe da posvjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu!“ U poniznosti Ivan govori da nije dostojan sagnuti se i odriješiti Isusovu obuću. Ivan ima živu svijest o Isusovoj veličini i spreman je duboko mu se pokloniti. Uči nas da i mi što bolje upoznamo Krista kao veličinu, da ga priznamo svojim Spasiteljem i da ga zavolimo. Tek tada ćemo osjetiti pravu radost. Ivan Krstitelj, veliki svetac najavljuje Božji posjet – dolazak Mesije – Spasitelja. Ivan je jedan od svetih, najveći među najvećima. Nije čudo što su mnogi dolazili sa svih strana da vide i čuju to čudo, tog isposnika što grmi iz pustinje. Jednoga dana službeno ga zapitaše izaslanici židovskih vođa: “Tko si ti … Što ti kažeš sam o sebi?” Njegov je odgovor: “Ja sam glas jednoga koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!” Nisam Mesija – Spasitelj nego njegov glasnik, njegov zvučnik. “Među vama stoji netko koga vi ne poznate.”

Da, među nama je veliki Netko, onda, danas i uvijek: premalo poznat, često nepoznat, prečesto izdan – On, Bogočovjek, Isus Krist. On je utkan u povijest svijeta, u sva zbivanja, u sve događaje, u svačiji život. On je s nama uvijek. On je nama vječna sadašnjost; neugasivo Svjetlo – sunce stoljeća, naša radost i naša sreća. On je vječan i vječno među nama, i nitko ga ne može ukloniti!

Isus je među nama: u svojoj Crkvi, u Euharistiji, u svojoj milosti po kojoj je prisutan i djelatan u krštenicima, ali svijet ga ne poznaje.

Jedan propovijednik je pitao ljude na ulici, poznaju li oni Isusa Krista? Jedan prolaznik je odgovorio: „Isus“? – Gdje on stanuje. Znate li ulicu u kojoj stanuje, pa ću vas rado odvesti k njemu. U Engleskoj su pitali rudare, koliko poznaju Isusa? Jedan radnik je upitao, radi li on ovdje s nama u rudniku. Tu je mnoštvo radnika, vjerojatno je on tu. I mi sami vjernici slabo poznajemo Krista jer je naše zajedništvo s njime površno, slabo prožeto žarkom molitvom. Ne prepoznajemo ga u siromasima, ojađenima, u patnicima na duši i tijelu.

Među vama je, a ne poznate ga: Velika opomena i ukor upozorenje kršćanskom svijetu. Među nama je Isus sa svojom živom riječi – istinom, svojim besmrtnim mislima. Danas se toliko govori o veličini i svetim pravima čovjeka. Sve je to samo ponavljanje Isusovih misli i riječi, na kojima počiva svijet, mir, pravo i pravda. Jedini on učinio je čovjeka velikim – Božjim djetetom.

Među vama je – ne poznate ga. Da, on je među nama osobno na našim oltarima. Na žalost, mnogima gotovo nepoznat. On je tu da prelije svoju božansku krv u naše žile, svoju snagu u naše du-še, svoju besmrtnost u našu smrtnost. Možda smo ga mi često zaboravili, ali on nikada ne zaboravlja nas: ne ostavlja nas ni kad ga ostavimo; uvijek je tu…
Poznaje li Isusa onaj koji psuje, govori jezikom zloga = vraga ili čija je svaka druga riječ vrag na ustima….

Među nama je svojom Golgotom: na tisuće oltara postavio je svoj križ – krvavu golgotsku zastavu i kupi nas oko sebe raspeta; tu možemo zagrabiti njegove krvi – svoj spas. Očekuje nas i uvijek prima, ali moramo priznati: on je često veliki Nepoznati, zaboravljeni među nama. Kad je Isus umirao – kaže Evanđelje – vojnici su se kockali ispod križa na kojem je visio od njih i za njih Raspeti. Svaki oltar sa svetom misom jedna je Golgota s Isusom na križu. Mnogi kršćani ponašaju se doslovce kao oni – vojnici: zabavljaju se ispod križa, na kojem visi i za njih i od njih Raspeti; kockaju se, kao da se ništa ne događa…

“Među vama stoji netko koga vi ne poznate.” Upozorenje! Crkva želi da ga dobro upoznamo posebno u ove dane dok se spremamo da proslavimo dan kada je došao među nas kao mali sin Marijin.
Da se zapitamo što mu je palo na pamet da se rodi u štali a umre na križu, te da ozbiljno shvatimo riječi Evanđelja: “Ispravite put Gospodnji!” Ispraviti treba svoj život. Onda ćemo osjetiti i doživjeti da je on među nama: u ove božične dane vidjet ćemo “spasenje Božje”. Ako dublje razmislimo i upitamo se što je to uistinu Došašće, moći ćemo odgovoriti da je Došašće upravo to – biti spreman poći Gospodinu u susret, biti spreman poći Gospodinu u zagrljaj. Došašće je vrijeme duhovnog promišljanja, vrijeme priprave, vrijeme naše duševne inventure. 

Došašće je vrijeme u kojem trebamo upitati sebe gdje sam, što sam i kamo vodi moj život. Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost ali preko križa, blago nama. Došašće je također vrijeme u kojem bi se svatko trebao upitati, jesmo li pripremljeni kad Isus pokuca na vrata našega života?

Hoće li nas naći Gospodin pripravne.
Možemo li reći ono što je mladi Nizozemac napisao svome ocu: ja se osjećam tako blizu svome Bogu! Ja sam potpuno spreman za smrt! Ja sam se ispovijedio i pomirio s Bogom i sada mogu njemu u susret. Možemo li mi sada reći ove riječi? 

 

Kako se obratio Maks Dauthendey – Isus rješava sve probleme života

Bavarski pjesnik Maks Dauthendev oženio se Šveđankom. Oboje su bili svestrano izobra-ženi, ali nisu vjerovali u Boga, dušu i vječni život. Ipak su revno tražili odgovore na iskonska pitanja ljudskoga roda: Odakle dolazimo, zašto živimo na ovoj zemlji, koji je smisao našega života i što nas čeka iza smrti? Njihova su srca bila prazna, nemirna i tjeskobna, jer nisu mogli naći pravi odgovor na životna pitanja. Prvi svjetski rat zatekao je Maksa u Indoneziji, gdje je i umro 1918. Nakon njegove smrti našli su kod njega jedno pismo, što ga je poslala žena iz Europe. “Dragi moj Maks! Mi smo zajednički posvuda tražili ključ što bi nam riješio probleme života i smrti, ali ga nigdje nismo našli. Nadali smo se kako će nam taj ključ dati moderna filozofija i znanost, ali smo se prevarili. Međutim, ja sam ga našla, a taj se ključ zove Isus Krist. 

On u svom evanđelju rješava sve probleme života i smrti – dobra i zla, istine i laži, vreme-na i vječnosti. Stoga, dragi Maks, čitaj revno i pobožno sveto evanđelje i čvrsto se drži Krista!” Pjesnik je poslušao svoju ženu i poslije godinu dana smireno umro s križem u ruci.

“Mnogo knjiga – mnogo briga!
A za spasenje je potrebna samo jedna knjiga,
a ta se zove Isus Krist!”
(Angelus Silesius)

“U vjeri je ljubav, u vjeri je mir, u vjeri je snaga;
vjeruj, vjeruj, vjeruj, spasit će te vjera!”
(Ivan Mažuranić)

 

fra Petar Ljubičić