U Međugorju sam se odrekao psovke

Prije nekoliko godina razgovaram u Splitu s čovjekom šezdesetih godina koji mi sa suzama u očima reče: „Ne mogu nikada zaboraviti Međugorje i Gospu. Tu sam doživio svoj susret s Bogom. Bio sam veliki psovač. Sve svetinje sam psovao, a ponajviše našu nebesku majku Gospu.

Pred fra Slavkom sam se ispovijedao. On me je samilosno pogledao i rekao mi: “Zašto vrijeđaš Boga, svoga stvoritelja? Zašto psuješ Isusa koji je i za tebe umro na križu…? Što ti je kriva naša draga nebeska Majka Marija… Došla nam je svojoj djeci pomoći!

Psovka je vražji govor. Zašto to činiš, Brate…!? Nemoj tako, obrati se! Ovdje si na ovom svetom mjestu!”

Ja sam zaplakao i kad sam postao svjestan svojih teških grijeha, iskreno sam se pokajao i s pomoću Božjom odlučio, nikada više svoga Boga uvrijediti!!! Molite za mene da mi Gospodin po moćnom zagovoru Marijinu daruje milost da moja odluka bude neopoziva. Bogu hvala i moćnom zagovoru Gospinu, otada, ja više ne psujem.”

Bog uvijek oprašta,
čovjek katkada, a priroda nikada! 
Zato budimo mudri razumni i
ne igrajmo se sa životom!

Ovo je izvadak iz knjige “Primjeri koji potiču, privlače, hrabre i opominju – fra petra Ljubičića”.
Dopuštenje autora za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.rastimougospodinu.com