Ako kršćanin ne svjedoči svoju vjeru, sterilan je – ustvrdio je papa Franjo u propovjedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Govoreći o mučeništvu svetoga Stjepana, Papa je rekao da Crkva nije sveučilište za ‘religiju’ nego Božji narod koji slijedi Isusa, jer samo tako može biti plodna i majka – istaknuo je papa Franjo.
Mučeništvo Svetoga Stjepana slika je Isusova mučeništva. Komentirajući ulomak iz Djela apostolskih, Papa je rekao da je Stjepan kao i Isus naišao na ljubomorne upravitelje koji su ga nastojali ubiti. I njega su optužili lažni svjedoci, a sudilo mu se na brzinu. Stjepan ih je opomenuo da se suprotstavljaju Duhu Svetomu, a to je i Isus govorio – podsjetio je Sveti Otac. Ali ti ljudi nisu bili mirni, srce im je bilo ispunjeno mržnjom. Zbog toga su, čuvši Stjepanove riječi, pobješnjeli. Đavao je u njihovo srce posijao mržnju, a to je njegova mržnja prema Kristu – istaknuo je Papa.
Ta se đavolska mržnja, koja je bila usmjerena na Isusa Krista u njegovoj muci, sada iskaljuje na Stjepanu. U mučeništvu se zorno vidi borba između Boga i Đavla. Uostalom, Isus je svojima rekao da kliču od radosti kad ih progone zbog njegova imena. Biti progonjen, biti mučenik, dati život za Isusa jedno je od blaženstava. Zbog toga Đavao ne podnosi ni svetost Crkve, ni svetost neke osobe, a niti miruje. Tako je učinio i sa Stjepanom, a on je, poput Isusa, umro: praštajući – kazao je Papa.
Riječ mučeništvo dolazi od grčke riječi koja znači i svjedočanstvo. Možemo dakle reći da je put kršćanina svjedočki put; kršćanin ide Isusovim stopama kako bi svjedoči za Isusa, a to svjedočenje često završava mučeništvom. Svaki pravi kršćanin Kristov je svjedok. Mi nismo neka ‘religija’ ideja, čiste teologije, lijepih stvari, zapovijedi. Ne, mi smo Narod koji slijedi Isusa Krista i svjedoči – želi svjedočiti o Isusu Kristu, a to svjedočanstvo katkad završava žrtvom života – objasnio je Papa. Nakon Stjepanova ubojstva, kako piše u Djelima apostolskim, izbio je silan progon protiv Crkve u Jeruzalemu. Progonitelji su se osjećali jakima, a Đavao ih je poticao da progone kršćane koji su bježali u Judeju i Samariju. Morali su bježati iz krajeva u kojima su živjeli, a kamogod su stizali, donosili su Evanđelje; svjedočili Isusa Krista i tako je započelo poslanje Crkve. Slušajući progonjene kršćane, brojni su se obraćali. Jedan je crkveni otac to ovako protumačio: „Krv mučenika je sjeme kršćana“. Svojim su svjedočenjem propovijedali vjeru – rekao je Papa. Svjedočanstvo svakodnevnim životom, svjedočanstvo u teškoćama, svjedočanstvo u progonu, svjedočanstvo smrću, uvijek je plodno svjedočanstvo. Crkva je plodna i Majka kada svjedoči Isusa Krista. Naprotiv, kad se zatvori u sebe – recimo to tako – postaje sveučilištem ‘religije’; s lijepim idejama, hramovima, muzejima i mnogim lijepim stvarima, ali ne daje svjedočanstvo i onda postaje sterilna. To se događa i kršćaninu. Ako ne svjedoči, postaje sterilan jer ne prenosi život koji je primio od Isusa Krista – ustvrdio je Sveti Otac.
Stjepan je bio pun Duha Svetoga. Osjećao je da se ne može svjedočiti ako Duh Sveti ne prebiva u nama. U teškim trenutcima, kada moramo birati pravi put, kad se trebamo oprijeti mnogim stvarima koje nas pokušavaju zavesti, valja se moliti Duhu Svetomu; On nas jača da idemo putem svjedočenja – primijetio je Papa.
Razmišljajući danas o Svetom Stjepanu i narodu, progonjenim kršćanima, pitajmo se: kakvo je moje svjedočanstvo? Jesam li svjedok Isusov, ili sam samo puki broj u nekoj sekti? Plodan sam jer dajem svjedočanstvo, ili sam sterilan jer ne dopuštam Duhu Svetom da me vodi naprijed u mom kršćanskom pozivu? – zaključio je papa Franjo.
Tekst preuzet sa stranice radiovatican
