.

Rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen! (2. Petrova 3,18)

Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Večeras sam dobio svjedočanstvo jednog svećenika koji je nakon obreda Velikog petka svu svoju bol zapisao i podjelio s nama. Evo što je napisao:

Upravo sam se vratio iz crkve, gdje sam imao obred Velikog petka. Htio bih s vama podijeliti svoje dojmove. Ovo je sigurno najautentičniji Veliki petak kojeg sam imao prilike slaviti. Možda vam ovo zvuči čudno, možda vas ovo čak naljuti, ali poslušajte me do kraja, pa komentirajte slobodno.

Ako analiziramo događaj Velikog petka, onda ćete vidjeti da nije tamo bilo mnogo onih koji su bili na Isusovoj strani. Tek mala šačica ljudi koju možemo nabrojati na prste dvije ruke. Isus svoju muku provodi manje-više sam. Nema tu nekog čašćenja, hvaljenja, pjevanja. U tom vidu prvenstveno mislim da je ovo najautentičniji Veliki petak kojeg sam imao prilike slaviti.

Drugo, vjerujem da su mnogi htjeli doći i braniti Isusa, ali budući da je ovo bio montiran proces osude od strane Židova, nisu smjeli doći i mnogi nisu znali da se Isusu sudi.

Advertisements

Podsjeća li vas ovo na nešto?
Nisu smjeli! Ali, ljubili su Isusa. Toga dana biti uz Isusa, trebalo je biti do kraja zaljubljen u Njegovu osobu, slijediti ga u stopu. To su činile Marija i dvije žene te po predaji Ivan apostol. Petar ga slijedi izdaleka, dok ga nije triput zatajio. Ostali ljudi nisu znali da mu se sudi, nisu im ni rekli za suđenje. Isus dolazi pred Pilata već osuđen od svijeta. Pilat ga je čak htio i pustiti… Tek kad je prolazio Golgotom, javljaju se žene koje plaču nad njim. Čule su da je Isus osuđen, a neki su bili tek prolaznici koji su se našli tamo u vrijeme Isusove muke.

Vi se možete sjediniti sa ovom željom, žalošću, nemogućnošću biti s Isusom, možete srcem biti uz Isusa. To je više nego dovoljno, da bismo izvukli svu pouku i milost ovog danas Velikog petka. Biti pod križem, ljubiti križ kojeg imamo kod kuće, pjevati mu pjesme, zahvaljivati mu… To Isus želi! To je Isusu milo. Sjetimo se svih Velikih petaka, iza kojih smo ostali isti. Možda su se neki i promijenili. Ova silna želja u srcu da budemo uz Isusa na križnom putu, vjerujem da će učiniti daljnje korake prema Njemu.

U samoj srži Isusove osude je činjenica da ga svjetina ne želi za Kralja, ne priznaje ga Bogom i spasiteljem. Ali to nije sve… „Mi nemamo kralja osim cara“. Zbilja? A Bog nije vaš Kralj? Vaš Bog kojeg ‘štujete’ nije vaš Kralj?
U tome je sva osuda! Da je Isus bio i oslobođen, On je osuđen u srcu naroda i Otac s njime. „Mi nemamo kralja osim cara“…

Druga osuda je u oslobođenju Barabe. Hajdemo danas zapljeskati za sve Barabe svijeta, koje donose oslobođenje od zemaljskih tzv. neprijatelja, koji žele svoju volju a ne Božju… Da, Barabe će nas osloboditi, a ne Isus. On je slabić! Svećenici su slabići! Nisu nam važni u ovo vrijeme pandemije, ne mogu nam pomoći…

Vidite?
U Hrvatskoj je više od 90 posto katolika, a koliko vjeruju da je Isus spasitelj? Da, tako je ispalo, Isus je slabić, a tako ispada i danas. I tako smo mi u svijetu upriličili Veliki petak, možda najrealniji nakon jako dugo vremena. Možeš činiti što hoćeš, ali se ne smiješ pokloniti Isusu, ne smiješ poljubiti Isusov križ. Možeš kod kuće, kao što su i oni za Isusa kod kuće mogli navijati za Njega.

Na kraju, Isusova žeđ. Briga Isusa za hranu i piće! Isus je žedan duša, našeg spasenja! I danas je Isus žedan i ta riječ toliko živo odzvanja praznim crkvama. Isus je žedan, a svjetina mu daje ocat. Napunila je svoje hladnjake, u produženom vremenu slobode. Veliki tjedan, navali narode na trgovine. Nije li tako bilo i prije? Koliko su ljudi zaista srcem slavili do sada liturgiju Velikog tjedna?

Danas su svećenici molili u zazivima sveopće molitve vjernika za mnoge nakane, pa tako i za svršetak ove pandemije, za bolesne. Među ostalima molili su i za poglavare država, kako bi narod mogao živjeti u pravom miru i slobodi. Da, sloboda! Ni u Rimskom carstvu, ni u drugim barbarskim carstvima, ljudi nisu imali manje slobode, nego u ovo demokratsko vrijeme! Pogledajmo samo slobodu sada, danas… Danas mi spasavamo živote, tako da nemamo gotovo nikakve slobode, tako da nam ju oduzimaju do krajnjih granica. Mi spasavamo, a ne Isus… Na kraju će ova demokracija ispasti najveći totalitarni režim, zavjesa ‘slobode’ za tolika zvjerstva, koja ni životinja ne bi učinila! Sve je to kulminiralo i iskalilo se na Isusu Kristu. Zato je Isus trpio i nismo sami u ovom trpljenju.

Ovo vrijeme je otkrilo sve ono što se propovijedalo kroz liturgije Crkve u zadnje vrijeme. Gdje je Bog u životu čovjeka danas? Na kojem mjestu? Sada se vidi! Je li Isus naš spasitelj, osloboditelj? Sad se vidi! „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“, kaže Isus. Ali ne zato što Isus to ne želi, da ga ljudi štuju kao svog Kralja, nego narod to ne želi! Dajte nam kralja, da budemo kao drugi, kazali su Izraelci u obećanoj zemlji. Tada je sve pošlo naopako. Od toga časa! Imam još mnogo toga za reći, ali da ne duljim, ostavljam vas pred Isusovom slikom. Isus pred svjetinom, osuđen. Slika govori više od ovih riječi.

Vlč. Silvio Španjić


Podijelite ovo s prijateljima!
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •