Zovem se Ivan i htio bih s vama podijeliti svoje svjedočanstvo. Želim reći svima da sam oslobođen, Bog me oslobodio od duha bludnosti koji me poticao na grijeh i robovao sam mu 13 godina.

Živio sam u obitelji koja je povremeno prakticirala vjeru, rijeko se išlo u crkvu i molilo Boga. Dok sam bio u pubertetu u sedmom razredu prijatelji su mi pričali kako uživaju u masturbaciji (samozadovoljavanju) pa sam htio to iskusiti na sebi. U početku nije bilo nekog oduševljenja, ali čineći to češće, sve više sam postajao rob toga, ali tada sam uživao u tome i to mi je postalo kao svakodnevna obveza bez koje ne mogu. Poslije nekoliko godina sam nabavio računalo i preko interneta dolazio do pornografskog sadržaja gdje bi uživao gledajući pornografske slike i filmove. Već tada sam znao da ne mogu bez toga. Nisam imao nikakvu grižnju savjeti jer sam uživao u tome i veselio sam se takvim postupcima koje su me ispunjavale, bio sam gladan za pornografijom i masturbacijom. Povremeno sam odlazio u Crkvu, (nekoliko puta godišnje), jednom bih sve to ispovijedao pred svećenikom ali ponovo nastavljao griješiti.

 

Postao sam svjestan stanja u kojem se nalazim

Jedne noći probudim se u dva sata ujutro i dođe mi u svijest kao da ću završiti u paklu ako se ne obratim potpuno. U tom trenutku sam rekao Isusu da ču se popraviti i da neću više griješiti. I rekao sam Isusu još i ovo: „Isuse, Sine Božji, molim te pomozi mi da više ne budem bludnik“. Idući dan sam obrisao s kompjutera sve pornografske slike i filmove, otvorio ormar koji se nalazi u hodniku i tamo sam ugledao stari molitvenik „Kruh nebeski“ kojeg prije nisam primjećivao. Od svih grijeha koje sam do tada često činio, lako sam prestao ih činiti, jedino se grijeha bluda nisam mogao nikako odreći. Točnije grijeha masturbacije. Postao sam svjestan stanja u kojem se nalazim, zamišljao sam kako me Bog cijelo vrijeme gleda dok ja upadam i prakticiram taj sramotni, odvratni, smrdljivi, najgori grijeh. Shvatio sam da sam u grijehu, da trebam prestati s tim grijehom što činim ali vidim da ne mogu. Bludnost koju sam prepoznao kod sebe i dalje me je progonila svakodnevno, samo što bi sada poslije masturbacije imao grižnju savjesti koje prije nije bilo. Želio sam rađe umrijeti nego da živim s ovim grijehom. Ja uopće nisam mogao zamisliti kako ću ja dalje živjeti s ovim grijehom. Nekoliko dana poslije ležao sam u krevetu i glasno zamolio Isusa, ali ovaj put iz dubine srca i sve duše zavapio Isusu i rekao mu: „Isuse, Sine Božji, molim te, ako hoeš, pomozi mi da više ne budem bludnik ! „

 

Bog je progovarao i pomogao mi preko rođakinje

Mjesec dana od tog događaja posjetila me je jedna starija rođakinja te je pričala kako čovjek može biti zarobljen nekim nečistim duhom koji ga vodi u grijeh. Tada je govorila kako čovjek može biti taoc nekog nečistog duha, spoznati svoj grijeh ispovjediti ga, ali ga uvijek ponavljati, zato je potrebno U Ime Isusovo odreći se toga nečistog duha i taj će zloduh otići jer mu je zapovjeđeno u Ime Isusovo ali se taj dan mora moliti i postiti. Dalje je nastavila „Isus je živi Bog, on čini i danas čudesa kao i prije 2000 godina samo moramo vjerovati.” I nastavila pričati: “Sam je Isus rekao: Čudesa će pratiti one koji budu povjerovali (Mk 16,17), a jedan od tih znakova bit će: pomoću mog Imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Mk 16,17; 10,8).!

Idući dan sam postio (mislim da sam išao na svetu misu i primio Euharistiju) i izmolio ležeći u krevetu Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu i onda sam snažno ispružio ruku i pokazao kažiprstom i iz dubine srca i duše izgovorio: „U ime Isusovo naređujem ti zli duše odlazi iz mog tijela i idi u London!“ Tada sam osjetio da je zli duh izašao iz mog tijela. U tom trenutku bio je ogroman strah u meni ali sam nakon nekog vremena zaspao. (Pitate se zašto sam rekao zlom duhu da ide u London? Ja sam čuo da moramo nekamo poslati tog zlog duha kojemu zapovijedamo da odlazi, ali nisam znao gdje da ga pošaljem pa sam pomislio najbolje je u London tamo je svakako sotonistička masonska država). Od tad sam počeo postiti svaki prvi petak u mjesecu o kruhu i vodi.

Nakon te molitve imao sam dosad svega nekoliko puta napast očima, (npr. dogodilo se jednom par tjedana poslije te molitve oslobođenja) u tramvaju gdje su mi oči letjele na ženske osobe koje su bile izazovno obučene, ali sam se uspio uz Isusovu pomoć othrvati toj napasti. Taj dan sam, čim sad došao kući, otišao u sobu i na koljenima rekao Isusu ovo: „Molim te Isuse pomozi mi da više nemam ni najmanju napast na blud, nikad više, baš ni najmanju napast molim te, jer ne želim više griješiti bludno. Isuse u ovome trenutku više želim umrijeti nego opet da sagriješim. Jer Isuse, ovom se zlu jednostavno ne mogu više ni najmanje oduprijeti, svih se grijeha mogu suzdržati ali kod bluda sam najslabiji. Ovog se grijeha jednostavno ne mogu oduprijeti, ne mogu i nemoguće je bez Tvoje pomoći.” Inače od tada svaki put sam počeo moliti na koljenima. Od tad ja više nemam požudu očiju.

 

 

 Danas ne mogu zamisliti život bez molitve

Osobnu molitvu nisam imao do mog obraćenja. Od mog obraćenja i oslobođenja od bluda, otprilike svakih tri dana bi se obratio Gospodinu i pri tom mu zahvaljivao što me oslobodio od bluda. Jednom na nedjeljnoj Misi dotakle su me riječi jednog svećenika a koje su bile izrečene malo povišenim tonom “Kakav sam ja kršćanin kada nemam svakodnevni susret s Bogom u molitvi, kakav sam ja kršćanin kada ne idem na nedjeljne svete Mise, kakav sam ja kršćanin kada dopuštam grijehu da gospodari nadamnom…?” Te su me riječi dotakle i od toga dana počeo sam prakticirati uz povremenu osobnu molitvu, i svaki dan još i izmoliti jednu molitvu iz molitvenika „Kruh nebeski“. Bog je na moj put nakon toga poslao jednu osobu koja je me dovela još bliže Bogu, počeo sam malo više moliti i ići i preko tjedna na svetu misu. Nakon što mi je ta osoba pričala i o Međugorju, odlučio sam ga posjetiti i kad sam se vratio iz Međugorja od tad činim ove moje dnevne i tjedne pobožnosti koje danas činim.

Sada u studenom 2014. navršava se pet godina od mog oslobođenja od duha bludnosti i još do danas nisam nijednom pao na čistoći ni pornografiji i ponosno svjedočim ISUS ME OSLOBODIO OD NEČISTOG DUHA BLUDNOSTI koji me tlačio punih 13 godina!

 

Danas ne mogu zamisliti svoj život bez molitve i svete Mise. Molim za obraćenje grešnika (Gospinu krunicu) i za umiruće (krunicu Božanskog Milosrđa), idem na svetu misu svaki dan (jer je prikazujem Bogu za oproštenje grijeha umirućih) i jedanput tjedno odvojim vrijeme za Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i tamo crpim snagu za život.

Svakodnevno molim i ovu molitvu za obraćenje grešnika posebno onih koje tlači duh bluda. „Sveti i Milosrdni Oče, Tvoj Jedinorođeni Sin stoji gol, naočigled svih ljudi tako da Tvoj narod spozna i boji se Tvoga Svetoga Zakona. Primi moju poniznu molitvu za cijeli Tvoj narod, koji živi u opačini, bludu i preljubu, da po cijelom poniženju i osramoćenju Tvoga Jedinorođenog Sina, dotakneš njihove duše da se pokaju i spase. Neka grješnici po Predragocjenoj Krvi Tvoga Sina Isusa Krista, usrdno molim, zadobiju pokajanje u svojim srcima i budu spašeni po Isusovom poniženju, a ono neka ih potakne i ohrabri na pokajanje. Amen.“

 

Za stanicu Rastimo u Gospodinu svjedočanstvo je poslao Ivan Čestivić