.

08 listopada, Crkva slavi svetog Šimuna, pravednog i bogobojaznog čovjeka koji je, vođen Duhom Svetim, dočekao Spasitelja u hramu (Lk 2,25–35).

Kada su Marija i Josip donijeli malog Isusa u hram, htjeli su ispuniti sve što je zakon propisivao za rođenje prvorođenog sina. Tamo ih je susreo starac Šimun – pravedan i bogobojazan čovjek, ispunjen Božjim Duhom. Sveti Luka piše da je Šimun svim srcem čekao dolazak Spasitelja.

Duh Sveti mu je otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju. Vođen tim Duhom, toga je dana došao u hram – baš kad su Marija i Josip ušli s djetetom Isusom.

Šimun je s radošću uzeo Dijete u naručje i prepoznao u njemu Spasitelja. Rekao je da će on biti “svjetlo na prosvjetljenje naroda i slava Izraela”. Ali, dodao je i teško proroštvo: Isus će biti znak kojem će se mnogi suprotstaviti, a Marijinu će dušu probosti bol – kao mač.

Taj je susret sveti Luka zapisao u svom evanđelju (Lk 2, 22–35).

U tom svetom trenutku Šimun je izrekao i svoj molitveni himan:
“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodine, po riječi svojoj u miru…”
Ova se molitva od 5. stoljeća svakodnevno moli u večernjoj molitvi Crkve.

Na kraju, Šimun je blagoslovio Mariju i Josipa. Nije to učinio zato što je bio svećenik, nego jer su ga ljudi poštovali zbog njegove starosti i svetosti. Njegov blagoslov bio je poseban znak Božje blizine.

.

Što možemo naučiti od Svetog Šimuna

Šimun nas uči umijeću čekanja. Dok svijet traži brza rješenja, on nas podsjeća da Božje vrijeme nije ljudsko vrijeme. Nije očajavao, nije sumnjao, nego je godinama živio u tišini i iščekivanju, vjerujući Božjem obećanju da neće umrijeti dok ne vidi Spasitelja. I kad ga je napokon ugledao u djetetu Isusu, njegovo srce se ispunilo mirom: „Sad otpuštaš, Gospodine, slugu svoga u miru, jer vidješe oči moje spasenje tvoje.“

To je vrhunac svakog kršćanskog života – dočekati Boga u svakodnevici, prepoznati Ga i dopustiti Mu da ispuni srce mirom. Šimun nas potiče da ne izgubimo nadu ni onda kad se čini da Bog kasni. Jer On nikad ne kasni — On dolazi u punini vremena, baš onda kad naše srce postane spremno da Ga primi.

.

Jeste li znali da se tijelo svetog Šimuna nalazi se u Zadru?

Tijelo svetog Šimuna danas se čuva u Zadru, gdje ga ljudi štuju kao jednog od zaštitnika grada. Prema legendi, u 13. stoljeću donio ga je jedan mletački trgovac. Dok je putovao prema Veneciji, zatekla ga je oluja pa se morao skloniti u zadarsku luku.

Trgovac je iz Svete zemlje kriomice ponio tijelo svetog Šimuna, koje se nije raspadalo. Da ne bi pobudio sumnju, svima je govorio da nosi tijelo svog pokojnog brata koje želi pokopati u Veneciji. U Zadru je zatražio gostoprimstvo kod redovnika izvan gradskih zidina, prema predaji u samostanu svetog Ivana, i tamo je zakopao tijelo, planirajući se kasnije vratiti po njega.

No, te iste večeri trgovac je iznenada umro. Redovnici su među njegovim stvarima pronašli dokumente koji su otkrivali pravi identitet tijela – radilo se o svetom Šimunu. Počeli su otkopavati tijelo, ali su uskoro došla i trojica gradskih poglavara. Svi su oni, prema predaji, iste noći imali isti san – da redovnici žele zadržati tijelo samo za sebe. Pozvali su i gradskog biskupa, te su svi zajedno prenijeli tijelo u jednu crkvu unutar grada.

Kasnije je ta crkva nazvana crkvom svetog Šimuna – ili kako ga Zadrani zovu, svetog Šime.

Ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta Kotromanić kasnije je dala izraditi prekrasnu srebrnu škrinju (raku) za svečevo tijelo. Izradio ju je zlatar Franjo iz Milana, a škrinja se smatra remekdjelom gotičke umjetnosti. U doba baroka dodani su joj srebrni anđeli, izrađeni od zarobljenih turskih topova, koji danas pridržavaju škrinju.

U raku se, uz tijelo svetog Šimuna, čuvaju i njegova kruna te primjeri srednjovjekovnog veza. U posebnim prilikama škrinja se otvara kako bi vjernici mogli iskazati poštovanje njegovim relikvijama.

Osim Zadra, sveti Šimun se štuje i kao zaštitnik porodilja. Na svetim slikama često se prikazuje kao stariji svećenik s plaštem, pokraj kojeg stoji anđeo s kadionicom. Ponekad se prikazuje i kao prorok sa svitkom u ruci, u odjeći židovskog Velikog svećenika, ili rjeđe – u istočnjačkoj nošnji s turbanom.

Molitva

Gospodine Isuse, daj mi srce poput svetog Šimuna —
strpljivo, vjerno i ispunjeno nadom.
Nauči me prepoznati Tebe u svakodnevici
i čekati Tvoj dolazak s mirom u duši.
Neka moj život postane hvalospjev Tvojoj prisutnosti.
Amen.