Jedan francuski misionar prolazio je na svojim misijskim pu­tovanjima predjelima Senegala u Africi. Iznenada iz jedne kolibe za­čuje poziv: „Velečasni oče, dođite k me­ni!“ Stupi unutra i nađe jednoga francuskog vojnika na smrt bolesna (žuta groznica) kako leži na zemlji. “Prijatelju, kako si ovamo došao?” upita bolesnika. Umirući odgovori: “Molim, oče, ispovjedite me najpri­je, osjećam da ću skoro umrijeti. Potom ću Vam pripo­vijedati svoje doživljaje.” Kad je završen sveti čin, osjećao se napušteni vojnik veoma ojačan i utješen. Pri­povijedao je svoj promjenjivi život i kako je onamo stigao. Pater na to reče: “Moj dragi, ti si sigurno mnogo molio da ti Bog pošalje svećenika u ovu pustinju.” Vojnik odgovori: “Ja sam ovu milost očekivao pun pouzdanja.“ Na to će mu svećenik: „A što ti je dalo takvu nadu?”

“Moj oče, ja sam mnogo godina molio s čvrstim pouzdanjem sv. Josipa, zaštitnika umirućih, da me ne pusti umrijeti bez svećenikove pomoći. Vidite, on me je uslišio!” Misionar ganuto odgovori: “Da, tvoje je pouzdanje divno nagrađeno. Preporuči se jednakim pouzdanjem svetom Josipu i sada kad smrt do­lazi da ti otvori vrata neba.” Već nakon dva sata umi­rući je otišao u bolji život s onu stranu groba.

† † †

Molimo često: „O, sveti Josipe, daj isprosi svima nama sretnu smrt! U našoj smrtnoj tje­skobi i boli pošalji svima nama još jednom svećenika da nam da Isusa u posljednjoj svetoj pričesti, da i mi po­đemo kući u vječnu domovinu slično kao ti s Mari­jom, našom Majkom, a na Srcu Isusovu! Amen!“

.