Ne treba se zavaravati. Ljubav je u ovom vremenu bolesna i  jedva diše. Svi imamo probleme s ljubavlju. Hoćemo ljubiti, ali ne uspijevamo. Pogledajmo naše obitelji. Jesu li one uistinu sretne? Ako bismo si postavili pitanje  tko bi htio biti kao njegovi roditelji  najvjerojatnije ne bi bilo puno  pozitivnih odgovora. Možda nekoliko…

To se vidi po izgledu lica. Nije to problem današnjice, nego od samog početka, već nakon prvoga grijeha vidljive su napetosti u uzajamnom odnosu i komunikaciji između muškarca i žene. Razlog tog problem pokušava pojasniti jedna židovska priča. Nakon potopa Noa  pušta  ptice da provjeri je li se voda povukla i vidi li se suho tlo. To je inače opis iz knjige Postanka (Post 8,8-14). Prvo je pustio gavrana, a potom golubicu, koja se nije vratila. Židovi su postavljali pitanje zašto je gavran bio sam, a i golubica je bila sama, iako je Noa stavljao u arku sve životinje u parovima. Priča kaže da su gospođa gavranica i gospodin golub prije nego što su se zatvorila vrata od arke imali romancu. Nisu stigli. Odatle počinje zlo i nerazumijevanje u braku.

Mnogi osjećaju poteškoće u braku. Mnogi se zbog te pomalo i oštećene ljubavi boje osnivati bračnu zajednicu. To je problem o kojem treba govoriti i ispraviti ga. Svako ima čežnju za drugom osobom, a tu se ne događa ništa i vrijeme gazi, a on ili ona nikoga ne nalazi. Mnogi koji su već u vezama pitaju se zašto je ponekad teško, a kada pogledaju brakove svojih roditelja onda su još više zbune.

Odgovor na svu spomenutu neurednost između muškog i ženskog spola, koja dolazi nakon pada prvih roditelja, možemo pronaći u odlomku o bogatom mladiću. Često čitamo taj odlomak i shvaćamo tu priču kao o nekomu tko nije uspio u pozivu. Isus ga je htio učiniti svojim učenikom, ali to nije prihvatio. Mladić je odbio Isusov poziv i postao je evanđeoskim gubitnikom. To je vrlo čest stereotip. Međutim, u tom izviješću postoji još jedna rečenica, koja će nam pomoći još bolje shvatiti poruku ovog susreta s Isusom. To je zapravo ključ interpretacije: Mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi. Taj takozvani gubitnik u stvari je vrlo dobar čovjek. On trči Isusu. Malo tko u biblijskim izvještajima trči Isusu. Mladiću je toliko stalo do Isusa da mu trči i pada na lice. Ovo je izraz poniznosti, a ne bahatosti bogataša. Uz to i pita Isusa: Učitelju dobri, daj reci mi što trebam učiniti da postignem nebo?

Ljudi, tko od nas dolazi Isusu i pita ga poput ovog mladića. Mi slijedimo često naš glas, a ne Isusa ili sami si pokušavamo prilagoditi njegove riječi prema našim zahtjevima i očekivanjima. Tko od nas pita Gospodina kako živjeti da se spasim? Osim toga, mladić čuva sve zapovijedi! Ljudi, tko od nas ispunjava svaku zapovijed? Mi imamo vlastite interpretacije dosadnih zabrana i zapovijedi, a on je sve očuvao bez greške.

Isusu jako se svidio taj mladić. Marko piše da ga je Isus pogledao s ljubavlju. S takvom ljubavlju ga nisu pogledali ni njegovi učenici, ni Peter, koji je odmah od Isusa tražio nagradu zato što je sve ostavio i pošao za njim. I zapravo njemu i ostalim apostolima Isus izgovara tu rečenicu: oni posljednji bit će prvi, a prvi posljednji. Možda je sada taj mladić doista posljednji, ali na kraju će se pokazati da će on biti prvi. I tko zna kada budemo ulazili u nebo, možda će nam upravo on otvoriti vrata raja?

O čemu se radi? Možemo pretpostaviti da se Isus nada da će se taj mladić vratiti. Iako ima puno bogatstva koje ga vežu za ovozemaljski život, ipak jednoga dana on će krenuti za Kristom. Mladića je Isusu dovela njegova molitva i predanost Bogu kroz ispunjavanje zapovijedi. No, moguće je da sve to što je imalo vanjski oblik nije sišlo u njegovo srce. Ipak, nije isključeno da neće. Sada je njegovo srce svezano, ali još uvijek ima šansu oslobođenja. On možda još nije povjerovao u ljubav. To mu je još uvijek nedokučivo. Jedini recept kako bi se mladić mogao otarasiti svojih navezanosti je to da shvati da Isus ima povjerenja u njega i da ga ljubi bez obzira na sve. On ga ne odbacuje. Isus očekuje da mladić konačno shvati njegovu bezgraničnu ljubav.

Svi smo stvoreni za ljubav. Kada ćemo to shvatiti? Kada ćemo se otarasiti osjećaja krivice da se sve što radimo Bogu ne sviđa? Kada ćemo se osloboditi misli da je njegova ljubav prema nama samo vjerska pretpostavka? Stvoreni smo na Božju sliku, a on je ljubav. Bog zato ima povjerenja u nas jer zna da možemo naučiti istinito voljeti. Iako se sada bojite uzajamne ljubavi u svojim vezama, brakovima, ili mislite da više nikoga nećete upoznati i zauvijek ćete ostati sami, znajte da vas Isus gleda pun povjerenje: Znam te, ti si moja slika. Naučit ćeš ljubiti. Krenite ispočetka, molite za ljubav.