.
Maškare (karneval, poklade, fašnik) su nastale iz pretkršćanskih magijskih obreda koji su imali cilj tjeranja zlih duhova zime od ljudi, domova, stoke i usjeva, a povezane su i s nizom antičkih poganskih svetkovina poput rimskih saturnalija, kalenda, luperkalija i kompitalija. Glavno im je obilježje legalizacija poročnog ponašanja: od prejedanja i opijanja do neograničenog ludovanja i razuzdanosti u buci i prerušavanjima – koja svoj „vrhunac“ dosežu u zastrašujućim neopoganskim i besramno vulgarnim prizorima. (Poklade“, Hrvatska enciklopedija).
Isus je mnogim kršćanskim misticima objavio svoje trpljenje u ovo doba, posebice zbog izabranih duša koje se pridružuju ovom poganskim običajima. „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ (Iv 14, 15)
.
Svaku poganštinu Isusovo dijete treba odbaciti
„Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, …“ (2 Kor 6, 14-16)
Djela su tame sva ona koja ne proslavljaju Gospodina. Zato kršćani kao djeca Božja, ne samo da ne bi trebali sudjelovati u karnevalu nego bi, upravo suprotno, drugim zavedenima trebali razotkrivati njegovu bit:
„Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite“… „A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte,“… (Ef 5, 8;11)
Istinski kršćanin ne može slijediti čas Boga, čas Njegova protivnika:
„Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ (Mt 15, 7-8)
Maškare promiču nejasnoće, dvosmislenosti, prevrtljivost, izrugivanja i ismijavanja, izmišljotine, nerealnosti i fikciju te ih i iz tih razloga kao vjernici ne možemo prihvatiti jer smo u svakoj situaciji pozvani biti istiniti, zazirati od bilo kakve laži.
Pravednik mrzi laži: „Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt, takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: „Samo se našalih.““ (Izr 26, 18-19)
.
Isus je trpio na maškare – Sveta Faustina Kowałska, u svom je Dnevniku zabilježila:
U posljednja dva dana karnevala vidjela sam veliko mnoštvo grijeha i krivica koje zahtijevaju kaznu. Gospodin mi je u samo jednom trenutku dao spoznati grijehe čitavoga svijeta učinjene toga dana. Onesvijestila sam se od užasa i makar sam poznavala svu dubinu Božjega milosrđa, čudila sam se što Bog dopušta postojanje čovječanstva. I Gospodin mi je dao spoznati tko je zaslužan za opstojnost čovječanstva: to su izabrane duše. Kada se ispuni broj izabranih, svijet više neće postojati.“ (Dn 926, 1937.)
„Posljednja dva dana karnevala. Moje su se tjelesne patnje povećale. Tješnje sam se sjedinila sa Spasiteljem u Njegovu trpljenju i molim Ga milosrđe za cijeli svijet koji luduje u svojoj pokvarenosti. Cijeli dan osjećala sam trnovu krunu na glavi. Kad sam legla nisam mogla položiti glavu na jastuk. U deset sati bolovi su prestali i zaspala sam. Idući dan osjećala sam se jako iscrpljeno.“ (Dn 1619, 1938.)
„Posljednji dan poklada, za vrijeme svete ure, vidjela sam Gospodina Isusa kako ga bičuju. O, nepojmljive li patnje! Kako je Isus strašno trpio kod bičevanja. O bijedni grješnici, kako ćete se u dan suda susresti s tim Isusom kojega sada tako strašno mučite? Krv je tekla po zemlji, a rane na tijelu su se razdirale. I vidjela sam kako na leđima zjapi otvoreno nekoliko ogoljelih rebara… Isus je tiho jecao i uzdisao.“ (Dn 188, 1933.)
.
Izvor: magnifikat
