Ulicom šetaju dvije starije gospođe. Glasno su razgovarale o smrti i o tome što poslije nje dolazi.
“Uskrsnuće tijela? Kako je tako nešto uopće moguće? To ja ne mogu zamisliti!” razmišljala je skeptično jedna od njih. Druga je dodala: “Meni osobno to nije problem. Vjerujem u Isusa Krista koji je k nama došao, umro na križu i treći dan uskrsnuo! On je rekao da ćemo i mi uskrsnuti. Meni je to dovoljno. Žarko čeznem za vječnim životom. Zapravo, zato i živim!” Ova gospođa misli ispravno o životu poslije smrti. Ona je uvjerena i osvjedočena vjernica.

Na današnji dan se sjećamo svih naših dragih pokojnih i molimo se za njih, slavimo svetu misu i posjećujemo njihova privremena počivališta. Znamo da nas nisu zauvijek napustili: nisu nestali – nisu se vratili u ništa nego svome Gos-podinu, kamo i sami putujemo. Kad ne bi bilo tako, ne bi nas ovdje bilo. Naši pokojni žive u Gospodinu.

Dušni dan je dan kada se ponovno pitamo o smislu svoga života, o prolaznosti vlastitih dana i o tome kamo idemo i zašto živimo. Ali nema smrti. Ima samo prestanak, nestanak ovoga i ovakvoga života. Postoji “Život poslije života!” Smrt nije kraj. Postoji život nakon smrti. Postoji uskrsnuće.
Naša je duša besmrtna. Mi smo željni istine, potpune istine, čeznemo za srećom, srećom bez kraja i straha, za svjetlom bez sjene, danom bez mraka… Naši pokojni žive… To traži Bog, njegova pravda i ljubav…
Vjera u uskrsnuće je Božji dar. Ona je dar Božje objave. Vrhunac je te objave Isus Krist u kojem se susreće u potpunosti ljudskost i božanskost. U primjeru Isusova života i mi možemo pronaći utjehu.

Život je polagano umiranje, a smrt rađanje… Evanđelje kaže: patnja i smrt, pa slava i život! Mi se s tim ne mirimo. Naš duh i srce žedni su i željni života, ne prihvaćaju smrt. Naša je duša besmrtna, u nju je zasađena vječnost. Mi to znamo i vjerujemo.

Isus je rekao: “Ja sam uskrsnuće i život! Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u mene, sigurno neće nigda umrijeti!” (Iv 11,25). Gospodin nam kaže da je život naša konačna sudbina: naš Bog jači je od smrti. Darovao nam je život ne da ga izgubimo nakon nekoliko godina, nego da ga s Gospodinom živimo kroz neizbrojive godine – pozvani smo da s Bogom dijelimo njegov vječni život.

Vjera nam jamči: uskrsnuli Krist naša je budućnost, naša vječnost; vlastitim uskrsnućem Raspeti je svladao smrt – svoju i našu, osigurao nam život duše i uskrsnuće tijela.. Vječni život – naš je Bog, vječni život – nama je njegov dar: poruka sa stranica Evanđelja.

“Ako zbilja vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i usnule u Isusu dovesti za-jedno s njim!” (1 Sol 4,14).
Putujemo ususret Gospodinu, ususret životu, ususret uskrsnuću. Vjera, nada i ljubav vežu nas i sjedinjuju s Uskrsnulim – ni smrt nas ne može od njega rastaviti. Zato mi ne očaja-vamo nad pokojnima: vjera ih je vezala s Isusom Kristom a sada ih s njim povezuje život u vječnoj ljubavi.
“Ja sam uskrsnuće i život! Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će!”
Tajna života zagonetka smrti osvijetljena je, rasvijetljena je sjajem uskrsne zore. Vjernik zna kamo korača… u život. Kršćanin sigurno zna što je iza noći groba – uskrsni dan.
Krist je svojom smrću pobijedio svladao smrt i dao nam život u obilju.
Sv. Augustin kaže: “Smrt je prijateljica života što otvara vrata i omogućuje da čovjek dođe onome koga ljubi!”

Dr. Effie Jane Wheeler, koja je podučavala engleski i literaturu bila je poznata zbog svoje pobožnosti i znanja predmeta koji je podučavala.
1949. napisala je slijedeće pismo svojim kolegama i studentima: “Neobično ću cijeniti onaj trenutak kada će se u crkvi čitati ovo moje pismo, jer prije nego odete na ljetni odmor, željela bih da znate istinu o meni, koju sam i ja saznala tek prošloga petka. Moj mi je liječ-nik konačno rekao pravu dijagnozu moje bolesti: rak koji se više ne da operirati.
Da je on kršćanin ne bi sigurno bio toliko potresen niti bi toliko odugovlačio, jer bi znao kao što vi i ja znamo da jednako dočekujemo život ili smrt ako živimo u prisutnosti i volji Božjoj. Ako me Gospodin izabrao da uskoro budem s Njim, ja sam radosna. Molim vas da niti jednoga trenutka ne žalite za mnom. Ne pozdravljam vas hladno zauvijek, već vam šaljem topli “do viđenja.” Za dva tijedna preselila se u vječnost.

fra Petra Ljubičić