Gospodin kori “mlake” kršćane Laodicejske crkve. Papa se, nadahnut odlomkom iz Prvoga čitanja, iz Ivanove apokalipse, zaustavio na opasnosti mlakosti u današnjoj Crkvi, kao što je, uostalom, to bilo i u ranokršćanskoj Zajednici. Papa ističe kako se Gospodin služi snažnim jezikom, kako bi ukorio mlake “kršćane koji nisu ‘ni studeni ni vrući’. Za njih kaže: “Ispljunut ću te iz svojih usta”. 

 NE miru koji zavarava; tu nema Boga! Gospodin kori – dodao je Papa – lažni mir mlakih. „Mir koji zavarava”: “Ali što misli mlaka osoba? Gospodin ovdje navodi: misli da je ‘bogat’… „Obogatih se i ne treba mi ništa. U miru sam”. To je mir koji zavarava. Kada je u ‘duši’ Crkve, neke obitelji, zajednice ili osobe sve i uvijek mirno – tamo nema Boga!”  Mlakim ljudima kaže da se ne uljuljaju u ‘toplome’, u uvjerenju da im ništa ne treba; da nikom ne škode – rekao je Sveti Otac.

Gospodin pokazuje da su mlaki ‘goli, njihovo bogatstvo ne dolazi od Boga.

Gospodin upozorava i definira – one koji misle da su bogati – kao ‘nesretne’ i ‘jadne’. Međutim – dodao je – „to radi iz ljubavi” kako bi mogli otkriti još jedno bogatstvo – ono koje samo On može dati: “NE onom bogatstvu duše, koje misliš da imaš zato jer si ‘dobar’, jer ‘sve dobro činiš’, sve u miru: Neko drugo bogatstvo – ono koje dolazi od Boga – koji uvijek nosi križ; koji uvijek donosi oluju; uvijek unosi nemir u dušu. I savjetujem ti da kupiš ‘bijelu haljinu’, da se ‘odjeneš’ te se ne vidi tvoja ‘golotinja’ i ‘sramota’: mlaki ne shvaćaju da su ‘goli’, poput one priče o golome kralju, kojemu je dijete reklo: ‘Ali, car je gol’ … Mlaki su ‘goli'” – potvrdio je Papa.

Mlaki – kaže Papa – „gube sposobnost motrenja, sposobnost da vide velike i lijepe Božje stvari.” Zbog toga ih Gospodin pokušava ‘razbuditi’; pomoći im da se obrate. No – kaže Sveti Otac – Gospodin nas “na jedan drugi način i poziva: ‘Evo, stojim pred vratima i kucam!'” Ovdje Papa naglašava važnost sposobnosti da se “osjeti kada nam Gospodin kuca na vrata”, “jer nam želi dati nešto dobro; želi ući k nama” – smatra Papa.

Znati razlikovati kada nam Gospodin kuca na vrata

 Ima kršćana koji “ne primijećuju kada Gospodin kuca”, “svaki šum je za njih isti.” Trebamo dakle “dobro shvatiti” kada to Gospodin kuca; kada nam želi donijeti svoju utjehu. Gospodin stoji pred nama i kako bismo ga “pozvali”. To je ono “što se događa sa Zakejem, kao što opisuje današnje evanđelje:” Zakejeva znatiželja, niski stas, posijani su od Duha Svetoga “:

“Inicijativa dolazi od Duha prema Gospodinu: Gospodin ‘stoji’. Podiže pogled i kaže: “Ali, dođi, pozovi me u svoju kuću”. Gospodin ‘stoji’… uvijek stoji s ljubavlju: da nas ispravi ili nas pozove na večeru ili da mi pozovemo njega. ‘Stoji’ kako bi nam rekao: “probudi se”; kako bi nam rekao: “Otvori”. Tu je da nam kaže: ‘Siđi’. No, uvijek je On taj. Znam li u svom srcu razlučiti kada mi to Gospodin kaže: ‘probudi se’, a kada mi kaže ‘otvori’? Ili kada mi kaže: ‘siđi’? Neka nam Duh Sveti poda milost da bismo mogli razlikovati te pozive” – kazao je u zaključku svoje propovijedi, Sveti Otac.

Izvor: Radio Vatikan